Stvarne situacije di se upitaš kako zivim, ali i kako drugi žive oko mene!
Situacija 1:
Starija žena živila u opustjelom selu, 5-6 km od drugog sela, (moji tetka, tetak i rođaci, su iz tog sela ali su odselili i povremeno bi došli tu po drva i obić staru kuću i slično...)
I jednom prilikom sam bio sa njima, i kad su pitali ovu ženu šta joj treba za ponit, kad sljedeću put budu dolazili, kaže ona:
- "Eto, kraju su mi šibice, pa ako se sitite, kupite mi koju kutiju..."
Situacija 2:
Rodica radi u Njemačkoj, i došla kući za odmor, i dogovorila da sa svojom kumom i njezinim sinovima odu na more jedan dan... Dica su dvojica momčića 10-12 godina otprilike.
U restoranu, rodica ih pita šta bi naručili, oćete ovo, oćete ono... Stalno oni nekako stidljivo, ne bi ništa, ne bi ovo ne bi ono...
I na kraju dogovor, naručuju palaćinke. I pita konobar sa čime ćemo palaćinke, a njih dvojica opet stidljivo:
- "Sa šećerom"
Pitanje koje postavljam najprije sam sebi, a onda i ostalim po forumu, je li ovo skromnost? Ako nije, šta je onda?