-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Poučne priče, aforizmi, poslovice, anegdote
- Temu pokrenuo Bratko
- Datum prvog posta
sduspara
Član
- Tu od
- 30 Sij 2010
- Poruka
- 119
Stvarne situacije di se upitaš kako zivim, ali i kako drugi žive oko mene!
Situacija 1:
Starija žena živila u opustjelom selu, 5-6 km od drugog sela, (moji tetka, tetak i rođaci, su iz tog sela ali su odselili i povremeno bi došli tu po drva i obić staru kuću i slično...)
I jednom prilikom sam bio sa njima, i kad su pitali ovu ženu šta joj treba za ponit, kad sljedeću put budu dolazili, kaže ona:
- "Eto, kraju su mi šibice, pa ako se sitite, kupite mi koju kutiju..."
Situacija 2:
Rodica radi u Njemačkoj, i došla kući za odmor, i dogovorila da sa svojom kumom i njezinim sinovima odu na more jedan dan... Dica su dvojica momčića 10-12 godina otprilike.
U restoranu, rodica ih pita šta bi naručili, oćete ovo, oćete ono... Stalno oni nekako stidljivo, ne bi ništa, ne bi ovo ne bi ono...
I na kraju dogovor, naručuju palaćinke. I pita konobar sa čime ćemo palaćinke, a njih dvojica opet stidljivo:
- "Sa šećerom"
Pitanje koje postavljam najprije sam sebi, a onda i ostalim po forumu, je li ovo skromnost? Ako nije, šta je onda?
Situacija 1:
Starija žena živila u opustjelom selu, 5-6 km od drugog sela, (moji tetka, tetak i rođaci, su iz tog sela ali su odselili i povremeno bi došli tu po drva i obić staru kuću i slično...)
I jednom prilikom sam bio sa njima, i kad su pitali ovu ženu šta joj treba za ponit, kad sljedeću put budu dolazili, kaže ona:
- "Eto, kraju su mi šibice, pa ako se sitite, kupite mi koju kutiju..."
Situacija 2:
Rodica radi u Njemačkoj, i došla kući za odmor, i dogovorila da sa svojom kumom i njezinim sinovima odu na more jedan dan... Dica su dvojica momčića 10-12 godina otprilike.
U restoranu, rodica ih pita šta bi naručili, oćete ovo, oćete ono... Stalno oni nekako stidljivo, ne bi ništa, ne bi ovo ne bi ono...
I na kraju dogovor, naručuju palaćinke. I pita konobar sa čime ćemo palaćinke, a njih dvojica opet stidljivo:
- "Sa šećerom"
Pitanje koje postavljam najprije sam sebi, a onda i ostalim po forumu, je li ovo skromnost? Ako nije, šta je onda?
Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 11,264
A što nije prvi otišao dostavljač? 
Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 11,264
A ne prorok, on se morao dobro nažderati, a to traje!
Jedan čovjek je čitav život teško radio, štedio i odlagao svaki cent, od straha pred budučnosti.
Jer čovjek se osječa sigurnije kad ima financijsku zalihu, zar ne?
A onda če jednom moči uživati u miru i blagostanju, jednom, nekad...
Kupovao je zlatne poluge i stavljao ih u sef.
S vremena na vreme vadio ih je van, ogledavao i radovao se bogatstvu koje posjeduje.
Osječao se sigurno. Jednog dana če živjeti u blagostanju, jednog dana...
Ali opljačkali su ga lopovi i sve odnjeli.
Toga dana sreo je jednog mudraca koji ga je upitao za razlog njegove tuge.
Čovjek mu sve ispriča. Ukradeno mu je sve za kaj je radio, sve što mu je davalo radost..... sve je odnešeno.
Mudrac je klimnuo glavom i posavjetoval ga.
Uzmi ciglu i omotaj je u pozlačeni papir i uvjeri se da je to zlatna poluga.
Ionako ga nisi koristio. Samo si ga gledao, pa gledaj i dalje - ništa se nije promjenilo.
Brutalan savjet ali istinit.
Ono što posjedujemo, a ne koristimo, što odlažemo za kasnije, što čuvamo za neizvjesnu budučnost ne služi nam i zlato se pretvara u kamen.
Kada dođe to jednom i kad odemo u zemlju takvo blago nam neče koristiti.
Treba živjeti sada, ne odlagati život za kasnije. Novac od kojega nismo imali koristi, mladost i život koji nismo proživjeli, prilike koje nismo iskoristili....
Sve to može nestati u trenu.
Jer čovjek se osječa sigurnije kad ima financijsku zalihu, zar ne?
A onda če jednom moči uživati u miru i blagostanju, jednom, nekad...
Kupovao je zlatne poluge i stavljao ih u sef.
S vremena na vreme vadio ih je van, ogledavao i radovao se bogatstvu koje posjeduje.
Osječao se sigurno. Jednog dana če živjeti u blagostanju, jednog dana...
Ali opljačkali su ga lopovi i sve odnjeli.
Toga dana sreo je jednog mudraca koji ga je upitao za razlog njegove tuge.
Čovjek mu sve ispriča. Ukradeno mu je sve za kaj je radio, sve što mu je davalo radost..... sve je odnešeno.
Mudrac je klimnuo glavom i posavjetoval ga.
Uzmi ciglu i omotaj je u pozlačeni papir i uvjeri se da je to zlatna poluga.
Ionako ga nisi koristio. Samo si ga gledao, pa gledaj i dalje - ništa se nije promjenilo.
Brutalan savjet ali istinit.
Ono što posjedujemo, a ne koristimo, što odlažemo za kasnije, što čuvamo za neizvjesnu budučnost ne služi nam i zlato se pretvara u kamen.
Kada dođe to jednom i kad odemo u zemlju takvo blago nam neče koristiti.
Treba živjeti sada, ne odlagati život za kasnije. Novac od kojega nismo imali koristi, mladost i život koji nismo proživjeli, prilike koje nismo iskoristili....
Sve to može nestati u trenu.
