Poučne priče, aforizmi, poslovice, anegdote

[mikke]

Ukradena

 

[mikke]

Jedna od poučnijih

 

[Viduka OPG]

Svaki problem koji nas spaja i nije neki problem, i svako dobro koje nas razdvaja i nije neko dobro.

 

[nimrennermin]

 

[Viduka OPG]

 

[dejan.d]

Sreća je stvar odluke, a radost je stvar vježbe, ističe dr. Kenan Crnkić i otkriva duboku istinu da je sreća tamo gdje tebe nema te upozorava da svi ljudi zrače – neki te izliječe, a od nekih oboliš.

 

[plus]

Prošlu smo subotu bili na misi za dio naših pokojnika.
Danas na večer smo ponovo bili na misi za naše neke druge pokojnike.
Ja sam prilično "strogi kritičar svega uz Crkvu", skužili ste neki kroz moje postove, odavno.
Naglašavam da je prošle subote, bila misaono i u porukama dobra propovijed našeg župnika.
Večeras sam još uvijek pod pozitivnim dojmom. Trenutno nisam ispred TV, niti kompa, slušam lokalni radio, fenomenalno dobru glazbu i pjesme svira, "luzam koščice" i još to u mozgu analiziram. Večeras je u propovijedi svečenik, naš župnik "objasnio", kako je u jednoj župi u Njemačkoj, tamošnji župnik proglasio "naša je crkva preminula, naša je župa umrla", dođite na misu za "umrlu, preminulu crkvu i župu" . Ljudi su došli i gledali usred crkve lijes. Sve ih je zanimalo, tko je, što je u lijesu?
Večina ljudi nije odoljela, išli su pogledati. U lijesu je bilo ogledalo. Svatko je vidio odraz sebe, svojeg lica. Crkva su ljudi, to smo mi.
Želim samo reči isto sve vrijedi i za bilo koju i bilo čiju državu. Država to su ljudi, radnici, seljaci, ribari, intelektualci, mali i veliki, mladi i stari. Samo si stavimo ogledalo ispred sebe, nemojmo biti narcisoidi i zaljubljeni u svoj lik i (ne) djelo, budimo pošteni na vagi i budimo se u novoj Švicarskoj. Jedino ne znam kako vratiti našu iseljenu mladost iz Irske, Austrije, Njemačke, to ne znam.
Ne zna sigurno niti Crkva u Hrvata...

 

[domy_os]

U Njemačkoj se za Katoličku (kao i za Protestantsku) crkvu plaća službeni crkveni porez (Kirchensteuer) koji iznosi 8% ili 9% poreza na dohodak, a država ga automatski uzima od plaće vjernika. Osim toga, Katolička crkva se često kritizira zbog goleme političke moći, nakupljenog bogatstva i povijesnih financijskih skandala Vatikanske banke. Zbog stroge hijerarhije i centralizacije u Vatikanu, njezin sustav mnogima djeluje hladno, birokratizirano i otuđeno od svakodnevnih problema običnih vjernika. Također, njezino agresivno financiranje putem državnih proračuna u drugim zemljama često se doživljava kao nametanje financijskog tereta cijelom društvu. Zato je primjer s lijesom dobro isceniran.

S druge strane, Pravoslavna crkva se uglavnom doživljava kao skromnija narodna crkva koja je kroz povijest dijelila sudbinu svog naroda. Budući da se njezini svećenici mogu ženiti i imati obitelji, oni su bliži ljudima i bolje razumiju svakodnevne ekonomske i životne pritiske. Pravoslavlje stavlja snažan naglasak na duhovnost, misticizam i liturgijsku tradiciju, umjesto na izgradnju globalnog financijskog carstva. Budući da nema nadnacionalno središte moći, prikupljeni novac ostaje u lokalnim zajednicama za obnovu povijesnih hramova i humanitarni rad.

I sam sam katolik, ali iskreno mi je žao što je naša Crkva postala toliko opterećena birokracijom, porezima i nekretninama, umjesto da bude jednostavno utočište za čovjeka. Boli me kad vidim da stroga hijerarhija i hladna pravila često guše onu izvornu toplinu, skromnost i ljudskost koju je propovijedao Isus. Teško je gledati kako se institucija ponekad ponaša poput nedodirljive korporacije, dok bi trebala biti bliska obitelj koja suosjeća sa svojim narodom i dijeli njegovu svakodnevicu.