Ovaj mi je komentar dao poticaj da napišem, kak je meni negda bilo, a kak mi je sad:
Ja nisam bil, niti vodu pil "kod bake u Lici". Svejedno i ja dajem svoj palac gore za taj komentar, a ne razumijem budalu, idiota ili plačenog komentatora koji je dao palac dolje. Sramota.
Ja sam kao klinac puno puta pio vodu na običnom šumskom izvoru, nedaleko oranice, na koju me mama vodila sa sobom, nije me mogla doma ostaviti. Dok smo išli prvo je s motikom malo počistila izvor, napravila čistu grabu, bez raslinja i "listja". Dok sam postao žedan, otrgnula je list s stabljikom s tikve, od te "tikvine" sam imao cijev, s kojom sam se sagnuo, uronio ju u več bistru vodu i napio se do mile volje. Nije bilo blizu čak ni daždevnjaka kojeg sam se kao mali bojao, onako, jako.
Gdje bi danas ja svojeg unuka uputio da se u mojoj bližoj i daljnjoj okolici napije izvorske vode??? - na žalost nigdje!!!
Nije samo Lika "naša dika", svi smo jednako loši gospodari naših sudbina. Što ostavljamo u nasljeđe, iza sebe??? - neki milijune, mogu li ih popiti, u večini slučajeva ne mogu.
Sami smo si dopustili i skuhali našu kašu, otrova...
Ja nisam, ali sam popio beskrajne porcije žuči i otrova neumnih lokalnih političara koji su nam instalirali više od sto tisuća tona bala smeća iznad tzv trečeg vodonosnika, dok sam to javno pokušao spriječiti. Nisam tada uspio.
Dok su nedavno, nakon mnogo godina odvozili te bale iz Brezja, istovremeno su poduzetnici Šinceki uvozili i deponirali tuđi opasni otpad unutar bivše VŽ tvornice namještaja. Sada su Šinceki još zaštičeniji od ličkih medvjeda, jer vele mudrijaši da je svatko nevin dok mu se to ne dokaže.
Za našu su Hrvatsku mnogi dali svoje živote, e sad da li za tu i takvu pitam se pitam.
Da li Vi možete piti vodu s izvora u prirodi oko Vas?
Ja ne mogu čak niti s vrtne pumpe.

