Pričala sam jednom davno,na početku svoje poljokarijere sa ondašnjim direktorom sjemenarske kuće krumpira u Ravnoj Gori.Razgovarali smo o proizvodnji krumpira i iskustvu u primjeni novoprimjenjenih osobno smišljenih tehnologija proizvodnje i njihovim rezultatima.Pa sam se požalila kako do informacija o tuđim iskustvima veoma teško dolazim,kriju ljudi ono što znaju ko zmija noge,ili šute ili lažu,boje se da svojim,meni nepoznatim informacijama ne stvore sebi konkurenciju ako ja doznam za njih i počinjem ih primjenjivati.A ja svakome reknem što me pita,pomognem u onome što znam,i meni je drago kada nekome mogu pomoći.Pa mi čovjek rekao-znaš šta S.....znanje je nešto najdragocijenije što imaš.Stičeš ga godinama učenjem i svojim iskustvom.U tome sticanju iskustva radila si greške i plačala za njih.I financijski i emotivno su te koštale.I sada netko očekuje od tebe da ti to stečeno,plačeno svoje znanje koje si sticala ili ćeš stjecati cijeloga svojega života njemu pružiš na dlanu,besplatno,a na kraju niti hvala za to nećeš dobiti.Zašto bi ga nekome dala?
Pobrojani su tu mnogi članovi,i meni znani,i oni koje ja ni ne znam da su bili tu.I to nije važno.Važno je da su bili i da su svoje stečeno znanje dali javno svima kojima treba nesebično. A nisu morali.Forum ima šest tisuća članova,a od tih šest tisuća samo tisuću i pol aktivnih.Aktivni su oni koji nešto napišu,a dali pri tom pitaju ili daju odgovore je opet jedna selekcija.Slijedeća je selekcija onih koji daju odgovore-odgovaraju li sporadično,tu i tamo,ili kažu uvijek kada imaju što reći kada nekome treba.Takvom selekcijom pomalo dolazimo do vrijednosti onih kojih nema i onda se dolazi do pitanja-ono što sam već jednom rekla-na vagi vrijednosti,ima li veću težinu ono što su dali forumu ili njihove greške zbog kojih su onemogučeni ili su osobnom voljom prestali sa aktivnošću na forumu.Davali su svoje znanje,a nisu morali.Davali su ga za šest i nešto tisuća članova foruma i još bogtepitaj koliko tisuća onih koji su neregistrirani gosti.Jesu li zbog toga zavrijedili toleranciju,oprost,pruženu ruku,bez obzira otišli li odavde svojevoljno ili ih se prisililo da odu.Pružena ruka pomirenja je prilika izgradnje novoga povjerenja.I ne moramo mi biti dobri sa njima,i ne moraju oni biti dobri međusobno,ima nas tu toliko da svatko može biti sa nekime dobar,i ako ne želi uopće se niti ne dotači kroz postove sa onim sa kojim ne želi biti dobar.Niti u osobnoj obitelji nismo sa svim članovima uvijek jednako dobri,zašto bismo morali biti ovdje.Konflikti dođu,prođu,riješili li se ili ne,u životu je to tako,tako bi valjda trebalo biti i na forumu.
Ne želim poticati rasprave,želim samo da se svi zapitamo dajemo li drugima zasluženo priznanje,bez obzira zavrijedili li i kritike, i da krenemo u razmišljanju od sebe i priznamo si da i samo očekujemo toleranciju i snošljivost drugih bez obzira kako nas netko doživljavao.
y):
