Ovaj veliki požar od Vodica do Šibenika je na žalost nešto što se moralo zbog nemara i pristupa ljudi dogoditi.
Nas je prije desetak dana, dok smo vidjeli, šokirao "susjed" koji je "devastirao" svoj posjed i iz manje požarne opasnosi napravio još veću. Da vas ne maltretiram slikama, ali ovo nije normalno gospodarenje. Porušiti borove i ostaviti ih uzduž i poprijeko, čak i visjeti, naslonjeni na drugo drvo...
Gdje je tu komunalni redar, lugar, šumar? Ali to nije sve, njemu smeta prskanje "vode iz vrtnog tuša" po međi šumice. Tuš treba ograditi plastičnom barijerom da voda ne prska po šumi. Ali nije bitno što je tu nered i "zapaljivo kao barut". Samo čeka jedno nepažljivo loženje roštilja i bude potencijalni pakao.
Šetao sam s unucima i suprugom, uz obalu, kroz obljižnju šumu na sladoled. Zgrozilo me ložište promjera skoro 2 m, usred nebrojenih tona borovih iglica i ispod krošnji borova. Netko je tu strahovito lud.
Kakve budale tu ognjište promjera 2 m zapale?
I da bili smo malo i u Šibeniku i okolici, tu gdje sada divlja vatrena stihija. Izgledalo nam je pitomo, mirno i lijepo, sasvim suprotno od današnje vatrene stihije. Naš pogled prema mostu: