plus
već dugo nemam takvo kosiše. Kad sam kupoval novog nije ga kod mene bilo za kupiti pa sam kupil ono kaj ručku za lijevu ruku ima direktno na nosaču. Voder također nemam, a za moju količinu košnje, koja ja kao i tvoja (uglavnom dnevno tačke, ali za svinje), niti nemam potrebe.
Zakaj brusiš uvijek istom stranom kamena? 
Kosište / kosišće sam kupio "odavno", možda ima tome i 35 ili više godina. Pazim si ga.
Zanimljivo da si uočio nešto što ja zapravo nikada nisam, da brusim uvijek istom strano brusa.
Odgovor je jednostavan, brus je uvijek u "voderu" i tako zajedno vise u šupi na zidu, na čavlu. U voderu kroz sezonu je uvijek voda, da je brus mokar i spreman za brušenje kose. Obzirom da je tako uronjen, uvijek ga primim rukom za dio koji viri iz vodera, nabrusim kosu i vratim u voder. Nikada, ali baš nikada mi nije palo na pamet da ga radi ravnomjerne potrošnje okrenem.
Ako smijem napisao bi neke moje male tajne / cake o kosi:
- kosa je kao muzički instrument, što je kvalitetnija to proizvede bolji zvuk, dok ju kucnemo, recimo za vrijeme kupovine
,
- ako je kosa jako tvrda, tada bude kod "klepanja" imala tendenciju pucanja. Lijek protiv toga može biti: sjesti na sunce i klepati kosu na suncu, tebi / meni je vruče to je jasno, ali kosa se bude na suncu malo jače zagrijala i "omekanila", ljepše se bude klepala i manje bude pucala.
- brus je isto priča za sebe, postoje različite vrste bruseva u ponudi po trgovinama. Ima onih turbo finih, niti ga ne osjetiš pod prstima, a ima i onih oštrih, koje osjetiš da grebu prste. Oštri i kvalitetni brusevi jače "bruse" kosu, jer intenzivnije skidaju materijal, a oni jako fini samo klize po njoj, samo ju miluju. Ja više volim oštriji brus, a time imam i manje potreba za klepanjem kose. Kosu sam naučio silom prilika klepati još kao mladi, neoženjeni dečko, jer mi je otac završio u bolnici. Kosilica i flakserica tada nije bilo u svakom dvorištu. Zbog neznanja sam kosom "strugao" i po kamenju i po svemu što ne treba. Da bi kosu doveo u red uzeo zam "klepec" i
lupao po njoj, sada znam da je to tada bilo
totalno bez veze. Ali upornost i godine naprave svoje, lupaš, gledaš što izlazi ispod svakog udarca po kosi, kako izgleda i malo po malo korigiraš se, tako sam i ja učio - pa naučio.
Normalnu kosu mogu i dan danas vrlo dobro isklepati za cca pola sata, nakon prvog, ili drugog brušenja poslije klepanja pretvara se u žilet, pa do prve prigode - po nevidljivoj cigli, komadu betona u travi itd. Jedino si sad uzmem i sjednem na "stolček za klepanje" od pokojnog tasta, komforniji mi je od moje "babice zabijene u trček / panj"
PS
Moj pokojni tast je za voder imao kravlji rog... nemam pojma gdje su to šogorica i nečak sada bacili
.
