Kosište / kosišće sam kupio "odavno", možda ima tome i 35 ili više godina. Pazim si ga.
Zanimljivo da si uočio nešto što ja zapravo nikada nisam, da brusim uvijek istom strano brusa.
Odgovor je jednostavan, brus je uvijek u "voderu" i tako zajedno vise u šupi na zidu, na čavlu. U voderu kroz sezonu je uvijek voda, da je brus mokar i spreman za brušenje kose. Obzirom da je tako uronjen, uvijek ga primim rukom za dio koji viri iz vodera, nabrusim kosu i vratim u voder. Nikada, ali baš nikada mi nije palo na pamet da ga radi ravnomjerne potrošnje okrenem.
Ako smijem napisao bi neke moje male tajne / cake o kosi:
- kosa je kao muzički instrument, što je kvalitetnija to proizvede bolji zvuk, dok ju kucnemo, recimo za vrijeme kupovine
,
- ako je kosa jako tvrda, tada bude kod "klepanja" imala tendenciju pucanja. Lijek protiv toga može biti: sjesti na sunce i klepati kosu na suncu, tebi / meni je vruče to je jasno, ali kosa se bude na suncu malo jače zagrijala i "omekanila", ljepše se bude klepala i manje bude pucala.
- brus je isto priča za sebe, postoje različite vrste bruseva u ponudi po trgovinama. Ima onih turbo finih, niti ga ne osjetiš pod prstima, a ima i onih oštrih, koje osjetiš da grebu prste. Oštri i kvalitetni brusevi jače "bruse" kosu, jer intenzivnije skidaju materijal, a oni jako fini samo klize po njoj, samo ju miluju. Ja više volim oštriji brus, a time imam i manje potreba za klepanjem kose. Kosu sam naučio silom prilika klepati još kao mladi, neoženjeni dečko, jer mi je otac završio u bolnici. Kosilica i flakserica tada nije bilo u svakom dvorištu. Zbog neznanja sam kosom "strugao" i po kamenju i po svemu što ne treba. Da bi kosu doveo u red uzeo zam "klepec" i
lupao po njoj, sada znam da je to tada bilo
totalno bez veze. Ali upornost i godine naprave svoje, lupaš, gledaš što izlazi ispod svakog udarca po kosi, kako izgleda i malo po malo korigiraš se, tako sam i ja učio - pa naučio.
Normalnu kosu mogu i dan danas vrlo dobro isklepati za cca pola sata, nakon prvog, ili drugog brušenja poslije klepanja pretvara se u žilet, pa do prve prigode - po nevidljivoj cigli, komadu betona u travi itd. Jedino si sad uzmem i sjednem na "stolček za klepanje" od pokojnog tasta, komforniji mi je od moje "babice zabijene u trček / panj"
PS
Moj pokojni tast je za voder imao kravlji rog... nemam pojma gdje su to šogorica i nečak sada bacili
.
