Mislim da vi ne kužite poantu. Mi hranu uvozimo ne zato jer ljudi ne obrađuju polja, nego zato jer je uvoznicima jeftinije uvesti nego dogovoriti proizvodnju. Nešto kao sa mlijekom.
Država će uvesti porez, a nitko ne garantira prodaju. Evo primjera. Iz nekog razloga svi u državi nemaju novca za trošenje povrća i voća. Koji je smisao povećati proizvodnju? Znači ne povećati produktivnost, nego količinu i troškove koji sa time idu. Kako će se to vratiti profitom? Kupci imaju novca samo za količine koje već troše. Povećana ponuda bi mogla voditi u pad cijene i time pad isplativosti proizvodnje i kod onih koji sada proizvode za domaće tržište.
Taj efekt rada za sve manji profit sam vidio u grafičkoj industriji. Međusobna konkurencija je rušila cijene do to mjere da neki štampaju po cijeni papira tj. namjerno rade sa gubitnom jer profit mogu ostvariti na drugim velikim poslovima. time uništavaju druge poduzetnike, a osobito one koji su kreditima kupovali nove strojeve.
Neki od vas se vesela padu cijene zemlje. Međutim, to je isti problem kao i kod nekretnina. Doći u posjed zemlje može biti samo cilj, ako želite zaokružiti vlastitu proizvodnju i smanjiti troškove. Međutim, to je ono što sam vam napisao gore. Iscrpljivanje sa snižavanjem cijena radi opstanka na tržištu koje nema puno novca. Nema tu mjesta da se povećana ponuda proda po istim cijenama.
Porez na neobrađeno zemljište je zakon kojim se "bacaju kosti pred gladne pse". Dok se mi bavimo besmislenim prijedlogom, vrijeme prolazi i ne rade se prioritetne stvari.
---------
Dajte se zamislite nad činjenicama: mi imamo državu već 17 godina bez rata i cijelo to vrijeme eksperimentiramo sa zakonima. Tj. isti zakoni se stalno mijenjaju i mi stalno o tome razmišljamo, a rezultati su katastrofalni. To je više nego jasan pokazatelj da se promjenom tih zakona ne može ništa riješiti.
U državi se mora znati koji je cilj: krov nad glavom, posao, dovoljno hrane, obrazovanje, zdravstvo, višak novca za trošenje u slobodno vrijeme.
Da bi se ovo postiglo moraju se svi sposobni iskoristiti da rade u državi korisne poslove. Znači da se mora forsirati skoro maksimalna zaposlenost, ljude treba obrazovati da bi znali raditi i stvarati. I na kraju treba im dati novce za njihov rad da bi oni tim novcem kupovali proizvode drugih. I što ako bi se razvila inflacija od 10%? Niska inflacija se ne jede, ne može se koristiti za stanovanje, ne liječi, ne plaća obrazovanje i ne garantira novac za slobodno vrijeme.
