Točno je da u određeno vrijeme nije bilo benzina, bili su i bonovi par-ne par itd. Ja sam morao svako jutro u 5 buditi i voziti malo dijete na čuvanje, da bi ja i supruga otišli na posao. Mi smo željeli i morali raditi da bi kao obitelj opstali. Imao sam veliki i žedan auto, prodao sam ga i kupio peglicu, Fiat 126P. Vozio sam ga čak i na bezin za pranje gume... Dok sam ju ugasio još se ritala par sekundi, nije dobila oktane...
Kćerka je bila mala, trebalo je prati, puno sam puta na povratku iz LJ iz SLO skretao i silazio s auto ceste po prašak. Po kavu i razvikane svječice za auto sam znao otiči u Austriju. Sve to znači da sam nastojao plivati u nedačama, boriti se i snalazio sam se.
Nisam čekao dotok novca kao Roditelj odgajatelj danas u ZG. Radio sam za svoju obitelj, gradili smo večinom SSM svoj dom ja i supruga. Dječji doplatak ni uz troje djece nismo primali.
Svake sam godine svoju obitelj odveo na ljetovanje na more.
Svatko tko je htio pošteno raditi u Jugoslaviji je mogao postiči isto što i ja, seljak-bedak - radnik.
Nema razlike niti danas. Posla ima, ali naša mladež više nije odgajana da radi. Odmah mladima treba prestižni mobitel, auto od najmanje 150 KS, te direktorska plaća za jedva završenu srednju školu.
Pa gdje toga još ima, osim u našim glavama? Nigdje na svijetu.
Raditi pošteno, marljivo, školovati se, učiti, ne se drogirati, ne suludo cijeli dan mobitelirati i bude napretka.
OK da netko ne zavrišti što ovaj drobi - ovo je poljoprivredni forum. Znam, rođen sam pokraj štalice, vjenčao sam se u štalici, našoj prvoj tada privremenoj crkvi, dok se naša crkva gradila. Samo da dam do znanja da imam pojma što je to "ljubav na seoski / seljački način" .