Primjetio sam da nema baš mnogo interesa za pojam "permakultura" pod ovom rubrikom, pa eto, odlučio sam to malo osvježiti.
Pokrio sam cijeli vrt od oko 200 m2 sa slojem zrelog komposta(kućna izrada), pa sloj kartona(isključivo bezbojnog, običnog) kojega sam prethodno namočio, pa na kraju oko 20 cm slame.
Obzirom da širim vrt, sada sam u fazi prikupljanja kartona( sva sreća pa u obližnjem dućanu gotovo uvijek imaju pun kontejner kartona).
Namjeravam proširiti za jedno 70-tak kvadrata. Za sada sam porazbacao kompost koji je bio ove godine fenomenalan, prepun glistica na površinskom sloju, a ispod njihova kakica - glistnjak !
Već par godina radim kompost, ali sam primjetio da ima puno više glista i niti jednog puža golaća, od kada intenzivno na kompost bacam talog, soc, od kave.
Poznato je da ga gliste vole. A valjda se i toliko kofeiniziraju pa proradi seksulani nagon, pa se praše i kote ko lude i papaju ostatke hrane, papire, kartone, travu...
Da ne kažem da me kompostna hrpa uvijek nečim iznenadi. Često bacamo trulo ili malo povrće na tu hrpu. Onako samo bacimo, a onda taj polutruli, zakržljali primjerak izraste u ogromnu u snažnu biljku, kakvu u vrtu nikada nisam imao.
Tako sam jednom bacio smrznutu, osušenu mladu sadnicu paradajza, koja je u kompostu izrasla u ogroman grm, ma skoro pa stablo ! Jedino malo kasno, trebalo joj je duže da oživi valjda, pa baš kada je krenula cvasti i rađati plodove došli mrazevi i gotovo.
Zašto sam se odlučio na vrt bez kopanja, kako se kaže. Ne zato što mi se ne da kopati, nego zato što sam primjetio da svaki puta kada preštiham i dobro izmrvim motokultivatorom, nakon nekog vremena uslijed kiša i sunca, zemlja postane još tvrđa.
Badave površinsko okopavanje, kada je dolje zbijeno. Dakle, što sam više, godinama, mrvio čestice zemlje i bacao isključivo stajski gnoj raznih vrsta, te čstice su postajale sve sitnije i tako se sve bolje zbijavale.
Iz godine u godinu, umjesto da štihanje postane lakše, postalo je teže.
A sjećam se, kada sam prvi puta štihao vrt, zemlja je bila mekana, lagana, puna pobršinskog humusa, skoro kao da hodaš po jastucima.
E onda mi je prije dvije godine puko film i rekao: Neću više ranjavati zemlju, neću uništavati humus, nego ću ga stvarati. Od tada zemlju ne ranjavam, nego je zacjeljujem, hranim svakim novim slojem. A na proljeće, kada sve otkrijem - milina ! Brdo glistik, a time i krtica(ne voluharica) koje umjesto mene izoru, zemlja mekana, razrahljena, ali prirodnim putem.
Jedino kaj treba proći jedno tri godine najmanje da se uspostavi prava ravnoteža u ovome načinu vrtlarenja, a ja sam ove godine bio u 2. godini.
I nije bilo loše. Ustvari siguran sam da bi bilo fantastično da ove kiše nisu sve unakazile, trulež, plamenjača...A najviše puževi golaći, od crvenih španjoslkih, smeđih, sivih, šarenih, s pjegama, nemreš verobat, koji su na tisuće dolazili točno sa zemlje jednog vikendaša kojega nema već tri godine(živ je i zdrav, al mu se ne da) i sve je zaraslo u tri metra visoku i gustu prašumu- trnje, šipražje, agacija...
Ali toga je bilo i kod svih susjeda koji su imali konvencionalne vrtove. Ništa bolje i ništa gore nego kod mene.
Zato mi jedva čekam tu famoznu 3. godinu na proljeće i nadam se da neću opet razmišljati o sadnji riže ili uzgoju šarana na mjestu vrta:
Slično sam, u premaklulturnom stilu, dakle mješovitom, ali ne bezveze, sadio tijekom ovih šest godina i voćnjak. E to se pokazalo fenomenalno, ali to je već druga priča...
Zanima me kakva ste vi iskustva imali u vrtu pod steljom, koliko dugo to prakticirate, na koje ste probleme najčešće nailazili....?
Pokrio sam cijeli vrt od oko 200 m2 sa slojem zrelog komposta(kućna izrada), pa sloj kartona(isključivo bezbojnog, običnog) kojega sam prethodno namočio, pa na kraju oko 20 cm slame.
Obzirom da širim vrt, sada sam u fazi prikupljanja kartona( sva sreća pa u obližnjem dućanu gotovo uvijek imaju pun kontejner kartona).
Namjeravam proširiti za jedno 70-tak kvadrata. Za sada sam porazbacao kompost koji je bio ove godine fenomenalan, prepun glistica na površinskom sloju, a ispod njihova kakica - glistnjak !
Već par godina radim kompost, ali sam primjetio da ima puno više glista i niti jednog puža golaća, od kada intenzivno na kompost bacam talog, soc, od kave.
Poznato je da ga gliste vole. A valjda se i toliko kofeiniziraju pa proradi seksulani nagon, pa se praše i kote ko lude i papaju ostatke hrane, papire, kartone, travu...
Da ne kažem da me kompostna hrpa uvijek nečim iznenadi. Često bacamo trulo ili malo povrće na tu hrpu. Onako samo bacimo, a onda taj polutruli, zakržljali primjerak izraste u ogromnu u snažnu biljku, kakvu u vrtu nikada nisam imao.
Tako sam jednom bacio smrznutu, osušenu mladu sadnicu paradajza, koja je u kompostu izrasla u ogroman grm, ma skoro pa stablo ! Jedino malo kasno, trebalo joj je duže da oživi valjda, pa baš kada je krenula cvasti i rađati plodove došli mrazevi i gotovo.
Zašto sam se odlučio na vrt bez kopanja, kako se kaže. Ne zato što mi se ne da kopati, nego zato što sam primjetio da svaki puta kada preštiham i dobro izmrvim motokultivatorom, nakon nekog vremena uslijed kiša i sunca, zemlja postane još tvrđa.
Badave površinsko okopavanje, kada je dolje zbijeno. Dakle, što sam više, godinama, mrvio čestice zemlje i bacao isključivo stajski gnoj raznih vrsta, te čstice su postajale sve sitnije i tako se sve bolje zbijavale.
Iz godine u godinu, umjesto da štihanje postane lakše, postalo je teže.
A sjećam se, kada sam prvi puta štihao vrt, zemlja je bila mekana, lagana, puna pobršinskog humusa, skoro kao da hodaš po jastucima.
E onda mi je prije dvije godine puko film i rekao: Neću više ranjavati zemlju, neću uništavati humus, nego ću ga stvarati. Od tada zemlju ne ranjavam, nego je zacjeljujem, hranim svakim novim slojem. A na proljeće, kada sve otkrijem - milina ! Brdo glistik, a time i krtica(ne voluharica) koje umjesto mene izoru, zemlja mekana, razrahljena, ali prirodnim putem.
Jedino kaj treba proći jedno tri godine najmanje da se uspostavi prava ravnoteža u ovome načinu vrtlarenja, a ja sam ove godine bio u 2. godini.
I nije bilo loše. Ustvari siguran sam da bi bilo fantastično da ove kiše nisu sve unakazile, trulež, plamenjača...A najviše puževi golaći, od crvenih španjoslkih, smeđih, sivih, šarenih, s pjegama, nemreš verobat, koji su na tisuće dolazili točno sa zemlje jednog vikendaša kojega nema već tri godine(živ je i zdrav, al mu se ne da) i sve je zaraslo u tri metra visoku i gustu prašumu- trnje, šipražje, agacija...
Ali toga je bilo i kod svih susjeda koji su imali konvencionalne vrtove. Ništa bolje i ništa gore nego kod mene.
Zato mi jedva čekam tu famoznu 3. godinu na proljeće i nadam se da neću opet razmišljati o sadnji riže ili uzgoju šarana na mjestu vrta:
Slično sam, u premaklulturnom stilu, dakle mješovitom, ali ne bezveze, sadio tijekom ovih šest godina i voćnjak. E to se pokazalo fenomenalno, ali to je već druga priča...
Zanima me kakva ste vi iskustva imali u vrtu pod steljom, koliko dugo to prakticirate, na koje ste probleme najčešće nailazili....?
Posljednje uređivanje: