Da su pare sjele već bi ih potrošili i onda bi opet uslijedila pitanja da li bude još kaj i kada bude? Ovako nam oni čuvaju pare na sigurnome. Čim kasnije isplate pare budu duže trajale. Tako su nam roditelji čuvali našu ušteđevinu u onim metalnim kasicama-prasicama za koje je samo banka imala ključ kada ih je dolazila praznit u školu. Stariji članovi sigurno znaju kako je to bilo, a mladi izgleda da nemaju pojma pa stalno nestrpljivo postavljaju ista pitanja. To je bilo vrijeme kada su se novci šparali i čuvali. Nisu se kupovali ludi motori, automobili i traktori. Najprije štalica, a onda kravica. Je, tak je to negda bilo. Bez poticaja, demokracije i EU birokracije i gospode. Bilo je kak je drug Tito rekel i šlus i nišće se nije bunil. Plaćal je poreza, delal, čkomel, školoval dečicu, šparal, kupil si novoga trakoreka, pa još jednoga. I išlo je nekak. No nije bilo poticaja, demokracije, EU birokracije i gospode. Je, i bila je samo jedna vrsta jogurta.
Ve vidim da sam ovaj post ispalil vu temu Bob, a mislil sam da je riječ o temi Poticaji. Je, ve kaj je tu je. Nazad se više nemre.