Dogodovštine iz naših života

[johabica]

Danas sam cijeli dan bila,uz naravno par odmora,u plasteniku.Još dva-tri dana i biti će sve povezano,ali sam već triput sve isponova u međuvremenu morala pincirati,pa mi se to poprilično oteglo.Ali ,nije važno,nisam snaha,mogu raditi kada i koliko hoću.Ovo koliko hoću se zapravo čita-koliko moram-ali nema veze,to su poslovi koje nitko osim mene ne radi,pa ću ih odraditi u najkraćem mogućem roku.Suprug mi je razvrstao špage a onda otišao kositi travu u dvorištu,subota je,a sutra dolazi kćerka sa eventualno potencijalno mogućim zetom(e,tko je ono pitao imam li kćerku-imam,ali si malo zakasnio.Krene li što naopako-odmah javim).Red bi bio da se malo kuća sredi-što je ruku na srce poprilično teško obzirom da svakim dan radim najviše što mogu,a kada si uzmem predah treba nešto i spremiti za pojesti,a onda zaista više nisam za ništa osim leći ili pročeprkati po kompjuteru.Kada je završio otišao je i u drugoj kući srediti dvorište,tamo živi njegova mama,pa treba i to srediti.Vratio se sad već predvečer,ja sam još radila u plasteniku.Pošto me nije bilo u dvorištu glasno me zvao jer je ključ kuće bio kod mene.Čim sam čula njegov glas znala sam da nešto nije u redu.U djeliču sekunde sam shvatila da nešto nije kao i obično,a znala sam odmah i što.Moj je suprug popio nekoliko ne znam čega,neznam jer je još bio vani,ali znala sam da ću saznati vrlo brzo jer je morao doći k meni po ključ.Došlo je moje zlato,nije ni teturao niti nikakvi drugih znakova nije bilo,samo je nešto neodređeno bilo drugačije.Prvo sam ga upitala-šta,bio je susjed? Šta ste pili? u tome trenutku mi je prišao na nešto manje od dva metra,pa sam samo nastavila-vino.To su oni rijetki petki kada moj suprug nešto popije,a nakon toliko godina zajedničkog života meni je već izdaleka jasno o čemu se radi.Dala sam mu ključ i poslala ga da se istušira jer miris alkohola osjetim na par metara.Sada sam ušla u kuću i prvo što sam vidjela-u hodnilu je sve mokro.A isto tako i u dnevnom boravku.To su tragovi našega psa koji po cijele dane u ribnjaku pokušava uloviti ribice(i ulovi),a onda dolazi u kuću onako mokra,sve se cijedi sa nje,i prvo prođe hodnikom a onda obiđe svih pedeset kvadrata boravka i blagavaone.To izgleda ko da si iz kadice prolijao vodu.U hodniku nije problem,granit je na podu,ali ostalo je parket pa voda može napraviti svašta.Da,ali mome suprugu je sada svejedno,lijepo leži na trosjedu,(sada moj čovjek spava),uopće mu nije palo na pamet to obrisati,ili ono što bi bilo jednostavnije,zatvoriti vrata za sobom pa svega ovoga niti ne bi bilo.Neki gemišt previše i, ravna nam je Slavonija.Morala bih ići u dučan,marala bih se primiti čišćenja,morala bih se okupati,morala bih.... Ali neću ništa.Ah,ipak hoću,eto,ovaj čas se probubila ljubav mog života i traži hrane.Keže,toliko je gladan da će se ,ustane li,"prehititi"od gladi.Idem ga nehraniti,a onda slijedi:vragek::vragek::vragek::lol:

 

[farmervg]

Budi nježna i obzirna prema njemu pa čovjek se nakosil trave treba se malo psihički opustiti a pogotovo ako mu dolazi potencialni zet treba malo pribrati misli u glavi...

 

[DARIJUS]

bog i sreća kaj moja neće niš čeprkat po kompjutoru...:lol::lol::lol:

 

[farmervg]

Slažem se stobom ali moja pokoji puta škica skim se to dopisujem šta stalno radiš na kompjutoru pa pobogu neču valjda gledati fatmagul..

 

[johabica]

Slažem se stobom ali moja pokoji puta škica skim se to dopisujem šta stalno radiš na kompjutoru pa pobogu neču valjda gledati fatmagul..

Jadni li ste vi muški,smeta malo kontrole,ništa vi ne radite na kompjuteru što ne bi trebalo,samo se brzo mijenja stranica kada žena prilazi,baš ste taj čas tu pročitali,pa tražite drugu.Ali,u laži su kratke noge,kaže stara mudrost,sve se lako izlista,prije ili kasnije sve maske padnu.Tako sam i ja prije par godina saznala da me se teško varalo jednog cijelog lijeta i jedne cijele jeseni,dobro,ne na kompjuteru već na drugi način. Bilo je to ovako-sijao se peršun,i naravno,kada je došlo vrijeme prodaje bralo se dva-tri puta tjedno,koliko se već puta išlo na Žitnjak.Obično bih ga ja načupala,a onda bismo ga doma čistili,vezali i prali.Vagao se po dvije kile i sa vremenom sam već otprilike znala procijeniti koliko se načupalo i koliko će to kila biti kada se očisti i opere.Spremanje peršuna nije neki težak posao,ali je spor i pomalo monoton,pa se čovijek nastoji na neki način zabaviti da vrijeme brže prođe.Tako nam ja palo na pamet da igramo igru pogađanja koliko će kila čistoga peršuna na kraju biti,pa onaj koji bude najbliži točnoj kilaži bude pobjednik.Dogovor je pao,sada je još samo trebalo smisliti što će biti nagrada za pobjednika.Sinula je meni dobra ideja-čohljanje po leđima.Naravno izabrala sam ono što mi paše jer sam računala na svoju već isprobanu točnost procjene.Pristao je moj suprug na uvjete,dogovorili smo pola sata rada i već taj dan ušli u okršaj.Ja sam dala procjenu,recimo dvijesto šest kila,on npr dvijesto petnaest,a bilo ga je dvijesto deset,pa sam ja pobijedila,a on je navečer ili prvog slobodnog dana odradio poraz.I slijedeći put sam ja bila bliže točnoj kilaži,pa sam opet zaradila čohljanje.Išlo je to meni poprilično dobro jedno vrijeme,malo se kada dogodio da sam izgubila,suprug bi prilikom utovara brojio buntove i već po izrazu njegovog lica vidjela sam kada mi slijedi uživanje,a kada sam ja ta koja će se morati primiti posla.A onda su se malo pomalo stvari počele mijenjati.Činilo se da je i on već stekao nekakvu praksu,sve je češće bio bliže točnih kila,a onda se desila totalna katastrofa.Pobjeda bi mi uvijek izmicala za kilu-dvije,nikako nisam mogla na zelenu granu.Koliko god kalkulirala i taktizirala,pobjeđivala više nisam,ali sam zato čohljaja leđa skoro svaki drugi dan po pola sata,a ako ne bih odradila poraz,obaveza mi se prenosila za slijedeći dan.Šta da kažem,čohljala sam toliko da cijelo ljeto i cijelu jesen nisam trebala rezati nokte.I trajalo je to tako skoro do kraja sezone,sve dok jednog dana nisam slučajno čula razgovor muža i njegove mame koja nam je pomagala čistiti.Pitala ga je tko je pobijedio.Pa ona,kao i uvijek-čula sam ga da govori.A zašto je onda meni maloprije rekao da sam izgubila.A-ha,tu smo,varalo me se znači,ne samo da sam odrađivala nezarađeno,nego sam izgubila i samopouzdanje i vjeru u sposobnost procjene.E moj mužu,sada si gotov.Peršun više ne sijemo,ali čohljanje po leđima je ostalo,samo su sada uloge izmjenjene.:axe:

 

[DARIJUS]

e johabi, kaj nemate vi doma železne grablje...za čohljanje...po leđima...:mrgreen:

 

[JOHABI]

e johabi, kaj nemate vi doma železne grablje...za čohljanje...po leđima...:mrgreen:

Prijatelju znaš kaj,za tjelesne užitke ne koristimo mehanizaciju.

 

[Markec]

Prijatelju znaš kaj,za tjelesne užitke ne koristimo mehanizaciju.

Jednom prilikom, dok je Seve imala onaj svoj filmić za oskara, moj frend i ekipa su završili na terenu i naradili se k'o mulci po cijele dane.
Navečer, kad si legli u apartman, počelo je kukanje da kako ih sve boli, kako ne mogu nikud, noge, ovo ono...
Veli jedan: Joj da mi je bar Severina sad tu...
A ovaj drugi: Pa da ti poliže k'o i onom liku?..

Ma vraga!, da mi poliže tabane!:rolfer:

 

[Nkopjar]

haa društvo čujte ovo,,,
otpelal ja svoj auto na servis prije par dana (opel tigra) nekaj me struja zaj..., i sad ti meni lik veli ostavi neku knjižicu vozila da vidim podatke točno da more dijelove naručit, ja ono ok knjižice su ti u fasciklu od croatia osiguranja, i ja odem doma fino, u pol 9 navečer zove mene serviser pa kaj si mi to ostavil knjižice od tomovinkovića lik se zblamiral ono u dučanu, al to nije sve nakon dvije minute ja prasnem u smijeh ko budala, ovaj pita kaj ti je sad, e onda se ja zmislil da su me prije mjesec dana u kasne sate čopili panduri dobro veče prometnu i vozačku i jeste li konzumirali alkohol, jesam malo bute puhali bum, 0,3 ok odoh ja dalje, eeeeeeeee pa ja o 11 mjeseca prošle godine vozim prometnu od tomeka u autu i to sam dal murji i ovi nisu skužili jaooooooooooooo :supz:

 

[johabica]

haa društvo čujte ovo,,,
otpelal ja svoj auto na servis prije par dana (opel tigra) nekaj me struja zaj..., i sad ti meni lik veli ostavi neku knjižicu vozila da vidim podatke točno da more dijelove naručit, ja ono ok knjižice su ti u fasciklu od croatia osiguranja, i ja odem doma fino, u pol 9 navečer zove mene serviser pa kaj si mi to ostavil knjižice od tomovinkovića lik se zblamiral ono u dučanu, al to nije sve nakon dvije minute ja prasnem u smijeh ko budala, ovaj pita kaj ti je sad, e onda se ja zmislil da su me prije mjesec dana u kasne sate čopili panduri dobro veče prometnu i vozačku i jeste li konzumirali alkohol, jesam malo bute puhali bum, 0,3 ok odoh ja dalje, eeeeeeeee pa ja o 11 mjeseca prošle godine vozim prometnu od tomeka u autu i to sam dal murji i ovi nisu skužili jaooooooooooooo :supz:

Da,znaš onaj vic-
-Pitali policajca koliko je dva i dva.A on se zamisli,razmišlja neko vrijeme,pa kaže:
-Ne znam,ali znam da nije mnogo.

 

[mtd001]

Prijatelju znaš kaj,za tjelesne užitke ne koristimo mehanizaciju.

nema do ručnog rada....:scratch

haa društvo čujte ovo,,,
otpelal ja svoj auto na servis prije par dana (opel tigra) nekaj me struja zaj..., i sad ti meni lik veli ostavi neku knjižicu vozila da vidim podatke točno da more dijelove naručit, ja ono ok knjižice su ti u fasciklu od croatia osiguranja, i ja odem doma fino, u pol 9 navečer zove mene serviser pa kaj si mi to ostavil knjižice od tomovinkovića lik se zblamiral ono u dučanu, al to nije sve nakon dvije minute ja prasnem u smijeh ko budala, ovaj pita kaj ti je sad, e onda se ja zmislil da su me prije mjesec dana u kasne sate čopili panduri dobro veče prometnu i vozačku i jeste li konzumirali alkohol, jesam malo bute puhali bum, 0,3 ok odoh ja dalje, eeeeeeeee pa ja o 11 mjeseca prošle godine vozim prometnu od tomeka u autu i to sam dal murji i ovi nisu skužili jaooooooooooooo :supz:

:lol::lol::lol::rolfer::rolfer:

 

[BAGERISTA]

Prejako.................:lol::lol::lol::lol::lol:

 

[johabica]

Danas je ponedeljak,dan kada se igra stolni tenis pa je moj suprug otišao malo se rekreirati,još je pun euforije od jučer,slistio je kod kuće "eventualno potencijalnog mogućeg zeta"(tako ga zovem jer se ne misle ženiti,a žive zajedno),potukao ga je kao i obično do koljena,ali mu je ipak dopustio da tri igre pobjedi i on.Čisto da čovjek mirnije spava,a i da ima volje igrati i slijedeći puta kada nam dođe u posjetu.Ne možeš od nekoga očekivati da stalno trpi poraz i da sa oduševljenjem i dalje igra.Znamo mi to jako dobro,još su živa sjećanja na igre pikada sa firmanim kumovima našega sina,iako je davno to bilo,ma sigurno već desetak godina,a i više.Bilo je to ovako-vremena su bila drugačija,opuštenija,pa se i češće izlazilo,najviše subotom ili nedjeljom,ponekad nekuda na ples,ali većinom se išlo u kakav kafić na pokoje piće i malo zafrkancije.A u kafičima razni automati,stolni nogomet i naravno,pikado.Mogao si birati što hoćeš.Tu moram odmah naglasiti da ja pikado nisam nikada do tada igrala,ali je zato moj muž bio majstor nad majstorima.Ima oko ko u sokola(pa valjda je zato i dobio mene za ženu),i sigurnu ruku.I tako bismo se sa kumovima dogovorili za izlazak,sjeli nekamo,popili koju rundu.Je da je to jedno vrijeme zabavno,uvijek se nađe neka tema za razgovor,ali ako ti se pruža prilika raditi i nešto konstruktivnije,zašto ne probati.Pa je ,neznam više kojem genijalcu-mome suprugu ili kumu-palo na pamet da bismo mogli odigrati koju igru pikada.Onako,u parovima.Za rundu,Na tri dobivene.Tko gubi,plača.Ajde,nisam nikada igrala,ali nema veze.Izgubimo li ,nije kraj svijeta,ako već izlaziš spreman si i na trošak,ionako se uvijek nešto potroši.Bacala sam ja prva,svojom lijevicom,pa šta ulovim,ulovim,a muž je korigirao zamnom.Kod njih je situacija bila drugačija-prvo je bacao kum,a kuma je nivelirala.Ispočetka je išlo prilično dobro, dobre sam rezultate znala imati,a kada je trebalo odraditi završno bacanje,moj bi sokol odmjerio strelicu i pogodio baš kolko treba.Nekada smo pobjedili,nekada izgubili,ali najvažnije je bilo da smo se imali čemu nasmijati.Je.Nama.Primjetila sam ja nakon nekoliko izlazaka da naši protivnici sve češće šapuću i dogovaraju taktiku.O-ho,ovo postaje borba.Moram priznati i da im je sve bolje i bolje išlo.Prolazila je godina,igra je postala nadmetanje,ne toliko za nas koliko za njih.Sve su češće pobjeđivali a mi gubili,i naravno plačali ceh.Nisu to više bili mali iznosi,popilo se par rundi,muški pivo, ja đus,kuma viski-kolu,pa puta tri,pa računaj.Kum bi kumu bodrio prije bacanja,davao joj savjete,prijetio čak bračnim sankcijama ne pogodi li koliko treba,a ona bi otpila gutlja viskikole,zamahnula rukom i mi bismo opet izgubili.Uvijek bi bilo jedan nula za nas,pa jedan-jadan,pa dva- jedan za nas,pa dva-dva,i onda tri-dva za njih.Moram li reći da mi je samopouzdanje palo na koljena,što na koljena,palo je do gležnjeva,čim smo ušli u kafič i kuma naručila viski-kolu,ja sam znala da smo gotovi.Tako smo počeli gubiti konstantno,mi bismo platili račun,oni bi se zadovoljno smiješkali,a malo pomalo to više nije bilo smješkanje nego likovanje.A,sad,kažu-ćup ide na vodu dok se ne razbije.Pa se razbilo i moje strpljenje.Dvije godine igramo,godinu dana već konstantno gubimo,i to nije dosta,plačamo strpljivo i račun,i to nije dosta,još se i likuje.A to je previše.Nema više.Gotova je igra.Ako nisu mogli barem ne likovati,a kamoli nam pustiti koju igru kada smo već bili lošiji,više ne igramo.A da su nam pustili barem svaku petu,toliko da imamo neke nade i volje za mogli su i dan danas piti na naš račun.

 

[DARIJUS]

netko se ne zna igjat... a gu ga ga ga gu...artyman:

 

[ZJ]

netko se ne zna igjat... a gu ga ga ga gu...artyman:

Nemoraš znati igrati da bi se zabavljal.
Ovo, kaj je gospođa J opisala na kraju, je bezobrazluk.

 

[DARIJUS]

ma znate, ja ne moram ić u birtiju igrat pikado, igram to doma sa ženom...pak ne kužim di je problem kod johabice :mrgreen:

 

[ajkula]

vidiš johabica ovo tvoje spominjanje pikada mene podsječa na jedno zimsko veče tamo davne 94,ja kao friški vojnik koji je taman odslužio svoj dio i prvi vikend ide se prema Podravini u jedan birc ,radila je jedna prekrasna susjeda iz sela do mog,ekipa je bila dobra ali moja kontrola sa karlovačkom je izmakla svemu i nakon 7 pive ,kao budem ja malo bolje primio mladu damu kad mi je odvalila onak napol pijanom šamar ,ostao sam paaf,prava bilogorska nježna duša,e pošto je lego šamar da ubacim ravnotežu još je leglo 5 pivi i idemo sad bacati strijelice u ono nešto šareno,tako sam se oždero da cijeli pikado aparat nisam uspio pogoditi sa max 1 metar,pošto više nisam mogao nastaviti sa tankanjem sljedio je povratak kući,dobro što je susjed bio na sokićima,susjed škiljo i ja smo cijelim putem rigali na onaj mali prozorčić na jugiču,kad je došlo juto ,susjeda je nemalo strefilo kad je vidio zavidnu količinu rigotine po autu,tako da od tog dana nikad bar ja nisam više vršio velika oblokavanja jer dokazi su bili protiv mene,nit sam pogodio pikado,niti je šta bilo od ljubavi jedino ostalo sječanje na šamarčinu i danas ako se kad sretnemo uvijek se nasmijemo na to događanje,tako da vrijedi ona ako ločeš nediraj ženski rodartyman:artyman:

 

[johabica]

Nema veze,izgubili smo samopouzdanje,volju za igru,dosta kuna a i malo poprijeko smo gledali supapnike(pogotovo kada smo saznali da su kupili kućni pikado pa su doma vježbali),ali smo i nešto naučili.Sa drugim prijateljima smo igrali stolni nogomet,ali u miješanim parovima-muž i prijateljica i ja i prijatelj.I igjaji smo se i igjaji i smijali se,pogotovo kada bismo sami sebi zabili gol.

 

[johabica]

vidiš johabica ovo tvoje spominjanje pikada mene podsječa na jedno zimsko veče tamo davne 94,ja kao friški vojnik koji je taman odslužio svoj dio i prvi vikend ide se prema Podravini u jedan birc ,radila je jedna prekrasna susjeda iz sela do mog,ekipa je bila dobra ali moja kontrola sa karlovačkom je izmakla svemu i nakon 7 pive ,kao budem ja malo bolje primio mladu damu kad mi je odvalila onak napol pijanom šamar ,ostao sam paaf,prava bilogorska nježna duša,e pošto je lego šamar da ubacim ravnotežu još je leglo 5 pivi i idemo sad bacati strijelice u ono nešto šareno,tako sam se oždero da cijeli pikado aparat nisam uspio pogoditi sa max 1 metar,pošto više nisam mogao nastaviti sa tankanjem sljedio je povratak kući,dobro što je susjed bio na sokićima,susjed škiljo i ja smo cijelim putem rigali na onaj mali prozorčić na jugiču,kad je došlo juto ,susjeda je nemalo strefilo kad je vidio zavidnu količinu rigotine po autu,tako da od tog dana nikad bar ja nisam više vršio velika oblokavanja jer dokazi su bili protiv mene,nit sam pogodio pikado,niti je šta bilo od ljubavi jedino ostalo sječanje na šamarčinu i danas ako se kad sretnemo uvijek se nasmijemo na to događanje,tako da vrijedi ona ako ločeš nediraj ženski rodartyman:artyman:

O da,pokoja piva više ,i sve je lakše i ljepše tako dugo dok nam se ne obije o glavu.:axe::madmana:

 

[johabica]

ma znate, ja ne moram ić u birtiju igrat pikado, igram to doma sa ženom...pak ne kužim di je problem kod johabice :mrgreen:

Di je problem?Recimo-:madmana::axe::scratch i:butthead: