Dogodovštine iz naših života

[mtd001]

A da staviš prometni znak-zabranjeo za jazavce-znaš,onako,nacrtan jazavac pa kosom crtom prekrižen.A ako kojim slučajem neki ne poštuje znak,a ti mu oderi kaznu.Ugledaj se u policiju,uči čovječe,uči.:idea::idea::idea:

ili kožu...:lol:

 

[johabica]

Ili Darijus,može i ono jazavca pred sud-oni koji su u moje vrijeme išli u osnovnu školu sigurno se sjećaju "Jazavca pred sudom" Petra Kočića.Bila nam je i lektira.
Inače od svih sjećanja na osnovnu školu najjasnije sjećanje mi je ostalo na prvi razred.Učiteljica nam je rekla neka svi dignemo desnu ruku.Svi su digli desnu,samo ja lijevu.

 

[DARIJUS]

dobro to za partizane, al mene je pop snimio kak se križam ljevom...
došo u blagoslov kuće, i onak se okrene prema dnevnom boravku a mi svi lagano iza njega...blagoslivlja on to onak kak to već ide i sve nas prati u ekranu ugašenog televizora...
kad je sve bilo gotovo, reko mi je:
sinko, drugi put se ipak probaj prekrižit desnom rukom.:mrgreen:

 

[farmervg]

dobro to za partizane, al mene je pop snimio kak se križam ljevom...
došo u blagoslov kuće, i onak se okrene prema dnevnom boravku a mi svi lagano iza njega...blagoslivlja on to onak kak to već ide i sve nas prati u ekranu ugašenog televizora...
kad je sve bilo gotovo, reko mi je:
sinko, drugi put se ipak probaj prekrižit desnom rukom.:mrgreen:

A da taj tvoj pop nema oči na zadnjoj strani znaš da su oni vidoviti

 

[mtd001]

jao,danas se obrukaooo...
Idem kupovati tenisice u karlovcu,kaže kolega s posla da ima jedna trgovina a do nje je Ciciban trgovina za djecu.I sad pičim ja korzom,sunčane cvike na glavi,dođem na zebru kod kružnog toka i vidim trgovinu prek ceste.Pređem veselo cestu i naravno,zaletim se pravo u ciciban.Dobar dan,bacim letimični pogled po trgovini,pita gospođa da što bi trebao.Kažem ja,pa tenisice,a ona za koga,pa za sebe.Gospođa se elegantno nasmješi,gospon,cipele za odrasle su vrata do nas.Meni veliki ? iznad glave,pogledam malo bolje,e jesam biser,mislim u sebi,a još mi kompa kaže da ne uđem krivo.A niš,nasmijem se i ja gospođi,zahvalim se i bris van.:madmana:
Srećom pa trgovina bila prazna.:lol:

 

[DARIJUS]

mogal si ju pitat kad već nije imala tenisice za tebe, jel bi imala kaj drugo...
mislim...:madmana:

 

[johabica]

jao,danas se obrukaooo...
Idem kupovati tenisice u karlovcu,kaže kolega s posla da ima jedna trgovina a do nje je Ciciban trgovina za djecu.I sad pičim ja korzom,sunčane cvike na glavi,dođem na zebru kod kružnog toka i vidim trgovinu prek ceste.Pređem veselo cestu i naravno,zaletim se pravo u ciciban.Dobar dan,bacim letimični pogled po trgovini,pita gospođa da što bi trebao.Kažem ja,pa tenisice,a ona za koga,pa za sebe.Gospođa se elegantno nasmješi,gospon,cipele za odrasle su vrata do nas.Meni veliki ? iznad glave,pogledam malo bolje,e jesam biser,mislim u sebi,a još mi kompa kaže da ne uđem krivo.A niš,nasmijem se i ja gospođi,zahvalim se i bris van.:madmana:
Srećom pa trgovina bila prazna.:lol:

Kad se nisi snašao-ja na primjer,kada idemo na velesajam ili negdje gdje plačamo ulaznice,kažem-dvije karte.Onda me blagajnik pita-za odrasle?A ja mu kažem-jednu za odrasle i jednu za djecu,ako može-znate,ja sam djetinjasta.Tako si i ti fino mogao reći prodavačici-gospođo,duboko u sebi ja sam još uvijek dijete.Možda bi se nešto bilio,ko što kaže Darijus, našlo i za tebe.:rolleyess:

 

[snupy]

Bi po turu :axe:

 

[johabica]

Bi po turu :axe:

Baš tako,samo ja mu to nisam htjela reći.

 

[johabica]

E,mogla bih danas ispričati kako smo ja i moj suprug predprošle godine išli u šumu brati kestene.Nije to bilo zbog toga što si ih komotno ne bih mogla kupiti u dučanu,više me vukla želja da se maknemo iz kuće,uostalom,ja sam dijete prirode,da moram birati hoću li na more ili u šumu,uvijek ću izabrati šumu.Jest da sam poprilično teško nagovorila svog pratioca da krenemo,njemu se baš i neda nekuda lutati,koljena ga muče,nije za neke duge rute,ali upornost se isplatila,sjeli smo u auto i krenuli.Izabrali smo gornje Međimurje,tu ima šuma,nisu to neke velike ko u Gorskom kotaru,ali može sa čovjek nahodati ,pogotovo ako ne pazi kamo ide.Uostalom,taj kraj i dobro poznajemo,mislim sela,znali smo se provozati nekada poslom,a nekada čisto iz uživancije,jer to je vinorodni kraj,brežuljkast,šumarci,livade i sela se isprepliču,a zrak čist i svijež da čovjek poželi nikada se ne vratiti doma.Čista milina.No,da se dođe do šume treba sići sa glavne ceste,a to je već manje poznato područje,zapravo nepoznato,ali nema veze,svaka cesta nekamo vodi,bitno je da smo mi našli šumu i moje oštro oko je već izdaleka registriralo stabla kestena.Parkirali smo uz rub,ja sam izašla,zašla par koraka u šumu i već sam bila u kestenima.Samo,bili su nekako sitni,kad će se to nakupiti,a nisu praktični niti za jelo,a tamo malo dalje bilo je još par stabla.Zovnula sam supruga da mi se pridruži ali njemu se nije dalo,čitao je novine koje smo uzeli usput u gradu,kaže-ti samo idi,ja ću te tu pričekati.Ajde dobro,idem,mislila sam,neću se previše udaljavati,držati ću se više ruba šume,jer,šta da kažem-sa orijentacijom baš nisam na ti.Nije za priznavati,ali ja,kada dođemo u Zg i parkiramo,a moramo ići par ulica dalje,uvijek zapišem ime ulice u kojoj smo ostavili auto.Muž mi se smije,ali ja ga sigurno nikada više ne bih pronašla.Zato sam i sada poduzela sve mjere opreza i prilično mi je dobro išlo,i u svakom sam času znala gdje sam,a onda je mužu valjda dojadilo sjediti u autu pa mi se pridružio.E,sada sam ja bila sigurna-mogu ići kuda hoću,moj spasitelj i izbavitelj je uz mene,jest da mi ponekada nije bio blizu,ali nema veze,samo bih uzviknula-mužuuu,i on bi se začas pojavio.Pa sam lijepo brala kestene, tu dublje u šumi su bili lijepši i krupniji,onda sam ugledala lišće divljih ciklama,pa sam i njih načupala,pa je nešto ispod lišća šušnulo pa sam otišla pogledati što je,pa sam ugledala nekakve gljive,njih nisam brala jer poznajem samo vrganje,a vrganji to sigurno nisu bili,i tako mic po mic,a onda dignem glavu-nema nigdje nikoga.Nama moga muža.A samo malo prije je bio tu.Šta ću,da probam prokušanu metodu-mužuuu,zaori se šumom,a onda tišina.Pa još jednom,samo sada poprilično jače.Pa još jednom.Nakon trećeg ,sada već malo paničnog poziva pojavio se moj čovjek sa smiješkom na licu.Kaže,oni ljudi što su išli prema nama pitali su ga dali zna kako izaći iz šume.Izgubili su se, Već tri sata lutaju šumom,nikako da negdje izađu,a što je najgore,negdje su uz rub,kao i mi ,ostavili auto,ali pojma nemaju gdje,a niti kako se zove selo kroz koje su prošli.Moj ih je suprug velikodušno ispratio do ceste pa se vratio meni,a onda smo se dobro nasmijali na njihov račun.Izgubiti se i tri sata lutati u ovakvoj šumi,pa nije to Sibir,cijelu šumu možeš proći za pola sata.Tako smo se smijali na njihov račun,komentirali nesnalažljivost i polako napredovali od jednog stabla do drugoga.Pa zađeš niz brežuljak,pa se malo penješ,pa opet dolje,pa gore....pa digneš glavu i ne znaš gdje si.Svuda oko tebe stabla.Brežuljek lijevo,padina desno,vododerina ispred tebe,i brzo shvatiš-izgubili smo se.Ja jesam sto posto,a po pogledu moga muža shvatila sam da ni on ne zna kamo bi trebali ići.U istom sam trenu postala gladna.Odmah nakon toga i žedna.Tako,tu ću ostati,umrijeti od gladi i žeđi,kosti će mi pokriti lišće sve mi je ko na filmu prošlo glavom,a onda mi je sinula spasonosna misao-mobitel-nazvati ćamo djecu,pa neka organiziraju potragu.Odmah sam plan priopčila suprugu.Neće ići-mirno mi je rekao-mobitel sam ostavio u autu.Ajde,nemoj paničariti,idemo,naći ćemo put.I krenuli smo.Išli smo ,po riječima moga muža, sto posto onuda kuda smo prošli.Samo onuda maloprije nije bilo paprati.A niti kopriva.A niti kupinja.Hodali smo mi dobrih sat vremena,preskakali jarke-kojih ranije tu uopće nije bilo,a bili smo sigurno na pravom putu,izgrebani,gladni,žedni i više se nismo smijali onom paru koji je pitao za put.Samo bi s vremena na vrijeme jedan drugog upozorili-pazi,grana,pazi,trulo stablo,pazi jarak....A onda smo začuli glasove.Ljudi.Civilizacija.Spas.Tu na pedeset metara od nas.Kada smo malo bolje pogledali vidjeli smo i rub šume.Cijelo smo se vrijeme vrtjeli u krug tu nadomak ceste.Prošli smo još dvadesetak metara i ugledali naš auto.Više nisam bila niti žedna niti gladna.Osmijeh mi se opet vratio na lice. Smijala sam se .Sebi.E,S...,S...,smijala si se jadnicima koji su se izgubili,sada vidiš zašto ljudi kažu-doći će maca na vratanca.

 

[johabica]

Danas je zadnji dan smrznutih svetaca,ove su godine u potponusti opravdali svoje ime.Još nisam bila vani ali kroz prozor vidim da će i ovaj dan početi mrzovoljno i tmurno.No nije to bitno,bitno je da danas osobe nekoliko imena koje ih nose slave imendan.Među njima jedno je ime i moje.Ha-ha-ha.Jutros sam otvorila oči i prvo što mi je palo na pamet-shvatila sam zašto uvijek imam hladne ruke i noge.Naravno,po ljeti to nije izraženo,ali zimi vam je bolje da se samnom ne rukujete.A i pričala sam već nešto o tome u jednoj priči.E,skoro pa da počnem vjerovati u one priče po časopisima kako nas ime određuje u karakteru i osobnosti.Ma ne,to su gluposti,praznovjerje mi nije jača strana,vjerovati ću radije da se ovo poklopilo slučajno.No,to što su mi ruke često hladne ima i svoje dobre strane.U mome slučaju barem jednu.E,radi se o ovome-i ja i muž volimo pogledati dobar film.Što je,ruku na srce, na našoj televiziji posljednjih godina dosta teško.Pa smo zato godinama u vrijeme buma videoteka uzimali filmove po vlastitom izboru,pogotovo zimi kada je vremena napretek za opušteno gledanje u duetu-ovo u duetu je posebno bitno,jer što da kažem i ja i suprug volimo pogledati dobru dramu ili triler,a nekako nam poprilično leže i horori.Da,horori, horori su zapravo izvor svih zbivanja i povod ove priče.Jest da sam odrasla osoba,znam kako se snima film,znam kako se rade filmski efekti,ali kada se oni pretoče u sliku na ekranu čovjeka pomalo hvata jeza od nekih prizora,nekakva nelagoda se uvuče u tebe i u takvoj atmosferi ,jer obično je to posljednje što se gleda prije spavanja idemo u krevet.Sada slijedi ono što je bit ove priče.Naime,tv se gleda u dnevnom boravku,na spavanje do sobe moraš proći cijelim hodnikom koji je dugačak više od šest metara.I to ne bi bio problem da se nismo vremenom naučili da kada idemo spavati u hodniku ne palimo svijetlo.Baš zbog tih horora.Naša je spavača soba kraj wc-a,a na prekidaču za svjetlo imamo onu žaruljicu koja non-stop svijetli,pa se prema njoj ravnamo u kretanju u mraku kada prolazimo tih šest metara.I to nije toliko bitno,bitno je da ja mome mužu nakon jednog odgledanog horora na pamet pala genijalna ideja-a provodi je do današnjih dana-da me sačeka u mraku kada idemo na spavanje i naravno-prestraši.To ide otprilike ovako-kada film završi,on prvi ustane i ode a meni ostane da ugasim aparate i svijetlo u sobi.On se smjesti negdje u hodniku umiri i čeka u mraku da ja naiđem.Činjenica je da kada boraviš u osvijetljenoj prostoriji i nakon toga ugasiš svijetlo i uđeš u neosvjetljenu,dvadesetak sekundi si potpuno slijep i ne vidiš ama baš ništa pred sobom osim one lampice što svijetli na prekidaču.Pa ja tako pomalo napredujem prema wc-u dok me iznenada iz mraka ne zgrabi ruka.Čudno je to i smiješno što znam što me čeka,ali svejedno se čovjek trgne-ma što trgne,srce mi stane kada me dohvati.Probajte jednom,vidjeti ćete o čemu pričam.I tako to traje godinama,pa sam počela i ja njega sačekivati u mraku,a najdraže mi je kada ode na wc a ja stanem tik uz vrata,pa kada ih otvori,ja samo kažem-baaa.Ili se priljepim uz zid spavaće sobe uz vrata i isto kažem-baaa.Događaju se tu i dramarične stvari.Predprošle zime sam već kasno na jesen imala neke tegle cijeća vani pred vratima,a najavljivali su tešku smrzavicu preko noći pa smo ih povukli u hodnik da se ne smrznu .Bilo je tu dosta toga,našto je bilo i doslovno veliko,a i par kaktusa ja bilo.E,i tu je noć mene moj suprug nakon dugo vremena apstinencije odlučio prestrašiti.Priznajem,to za razliku od večine prijašnjih slučajeva uopće nisam očekivala.Tako sam ja spokojno,ništa ne sluteći mirno u mraku išla prema spavačoj sobi kada me iznenada neka ruka uhvatila ze grlo.Druga za rame.Što da kažem,srce mi je stalo.Instiktivno sam zakoračila unatrag,povlačila sam se prema vratima,valjda sam podsvjesno nastojala pobjeći,korak simo-korak tamo,i odjednom sam se na nešto spotakla-bilo je to ono nagurano cvijeće-i počela sam padati.Vidio je suprug da vrag uzima šalu,hvatao me,nastojao me zadržati,ali ja sam se strovalila na jadno cvijeće nadugo i naširoko u mraku,i šta da velim-nije mi bilo nimalo smiješno.Je da me je digao i je da se ispričavao što su stvari izmakle kontroli,ali badava isprike kada su u mojoj guzi završila tri ivera jednog drvenastog cvijeta,noga mi je bila oguljena,a bedro je danima nakon toga mijenjalo boju od plavog prema crno-zelenom.E.ovo je prevršilo svaku mjeru,ovo je sada zaista trebalo drastično kazniti.Najprije sam mu dala pincetu u ruke i zadatak da izvadi one ivere iz moje guze.Napravio je to jako obazrivo,skoro pa bezbolno ako zanemarimo mojih tri puta joj prilikom svakog izvlačenja.Onda je slijedilo tri dana šutnje sa moje strane.On je samnom pričao ja sa njim nisam.Malo sam uživala u njegovom nastojanju da izgladi stvari,znam da je to zločesto,ali šta mogu poprilično je i zabavno.Umeđuvremenu sam smišljala način kako pošteno papirati njegovoj nepodopštini-i naravno smislila.Sada dolaze do izražaja moje hladne ruke.Palo mi je na pamet da muškarci imaju jedan dio tijela -kako to sada reći da bude pristojno i ne odemo u krivo i počnemo se vulgarno izražavati-koji ne podnosi hladnoću,posebno ga se čuva i uvijek štiti rubljem.Valjda ste shvatili na što mislim.Pa sam ja lijepo jedne večeri,kada smo ušli u krevet a ruke su mi bile posebno hladne odlučila isprobati efekte svoje ideje.Pričekala sam da se moj mužić udobno smijesti,tu je položaj tijela posebno bitan za uspješnost izvođenja radnje,jer sve se mora izvesti na brzinu,napadnuta osoba se instiktivno brani i može omesti provođenje operacije.Čim je prilika bila povoljna,na brzinu sam mu ugurala ruku ispod donjeg rublja,zgrabila intimni dio tijela u kompletu i više nisam puštala.Trebalo je vidjeti to komešanje,kosa mu se na glavi digla,obrambene reakcije su mu zaista bile na nivou,a i verbalno nije zaostajao-ti si luda,ti si pobenavila,puštaj, nemoj,sad si gotova,dobiti ćeš ti svoje,joj,prestani i tako to .Smijali smo se tek kada sam makla ruke,zapravo on,meni je bilo smiješno otpočetka.Evo,kaže se-stari ljudi-mala djeca (nismo mi stari,ali smo u godinama kada bi nam se priličila"pamet"i neka ozbiljnost,ali kakav bi nam onda bio život.I bez ozbiljnosti je u ova vremena sve nekako sivo.)

 

[farmervg]

Johabice ovo šta se tiće hladnih ruku vi žene ste sve na to osjetljive imam jednu i doma takvu uvjek su hladne noge i ruke po zimi je koma stalno je zima pa više nemogu napraviti toliko drva koliko se troši moraču i ja uvesti recesiju a ono dole na kraju teksta neču ni komentirati sa hladnim rukama si šokirala čovjeka negdje se uvukel ko želva u oklop......

 

[johabica]

A jesam zločesta,zar ne?:finga::lol:

 

[ćelo]

A jesam zločesta,zar ne?:finga::lol:

u da zlocesta nedaj boze takvu imati u kuci,,,a daj boze takvu imati za rad :rolfer: :rolfer: imate li vi mozda kćeri ja sam vjerojatno naj mlađi povrtlar pa mozda budemo se dovikivali puniceee al uz uvjet da je na mamu :weedman: hahahahaha cuje li me stariji JOHABI obisiće me za jajca :rolfer: :rolfer:

 

[johabica]

Pazi kod izbora punice,to ti je bitnije nego izbor žene.Punica je ta koja ti može napraviti najviše nevolja u životu,zato bez obzira koju odabereš,uvijek budi sa njom u dobrim odnosima.Mlad si,svašta će te život još naučiti.

 

[DARIJUS]

ćelo, pusti punice, hvataj kranjske punce!!!
sjećaš se kaj sam ti rekal, samo še enkrat i kakšne dobre joške maš...
artyman:

 

[ćelo]

Pazi kod izbora punice,to ti je bitnije nego izbor žene.Punica je ta koja ti može napraviti najviše nevolja u životu,zato bez obzira koju odabereš,uvijek budi sa njom u dobrim odnosima.Mlad si,svašta će te život još naučiti.

znam a svejedno hvala na savjetu zivot me je isamarao vrlo puno i to ne isamarao nego znao i prebiti al covjek jak i dize se i ide dalje,,,mozda nevalja sto sam dosta toga prosao ranije a mozda je i bolje vidicemo jos u buducnosti,, mislim da bi se mi slagali i ja sam malo opičen kao i ti al naravno u pozitivnom smislu plus dobar radnik :finga: samo ako imas cerku :weedman:

 

[ćelo]

ćelo, pusti punice, hvataj kranjske punce!!!
sjećaš se kaj sam ti rekal, samo še enkrat i kakšne dobre joške maš...
artyman:

nema druge nego da ja i ti idemo zajedno preko grane ili da cekamo 7mj

 

[DARIJUS]

se veda...:finga:

 

[ćelo]

se veda...:finga:

jbg tebi je lako ti imas do granice 30-40km ja imam oko 400km jahanja :finga: al nesmim gledati na to isplatilo bi se