• Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️

Dogodovštine iz naših života

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
bemti,pa ovo je cijeli roman......:rolleyess:

Inače,kada smo već kod toga,ne da se hvalim,ali nekada,kada sam išla u školu nijedna školska priredba nije prošla bez mojih recitacija,ovi stariji se valjda sjećaju kako je to išlo,bila sam član literarno -recitatorske grupe,i moji su se radovi redovito vješali na panou.Jest da mi je sada već pomalo zahrđala i gramatika i pravopis,a literarna vrijednost radova nije na nekom nivou,ali to nije niti cilj ovih priča, cilj mi je na najjednostavniji način prenjeti slijed događaja baš onako kako su tekli,pa se to ponekada malo oduži.A sada mi već i pisanje ide puno brže,možda bude koristi pa postanem i daktilografkinja.To bi ti onda bilo visoko obrazovanje-završena osnovna škola,pa skoro srednja,(ali smo se prije završetka udali),pa srednja poljoprivredna bez mature(obrazovanje odraslih za zanimanje poljoprivrednik-Kada je trebalo polagati maturu lijeo smo rodili),pa pošto smo maturu preskočil,došlo doba Europe,pa tečaj iz povrtlarstva-certificirani,pa iz cvjećarstva-isto certificirani.Žao mi je samo što u moje doba nije bilo dječijeg vrtića da imam i to ,pa bih uz cipele na visoku petu,barem od nekih 8-10 centimetara, bila jadna visokoobrazovana žena.
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Dobra večer,sjetila sam se jedne zgode iz vremena kada smo još vozili krumpire za dalmaciju pa da pokušam i to ukratko opisati.To je zgoda u kojoj sam doživjela najgoru spolnu diskriminaciju od strane represivnog aparata koju jedna žena može doživjeti.Da je se tretira kao manje vrijednog šofera od muške populacije.Bilo je to ovako-bila je kasna jesen,jutarnje temperature su već debelo bile u negativi,a i dnevne su tek sramežljivo prelazile nulu.U to smo vrijeme imali dva kamiona,već ranije spomenute u prijašnjim pričama.Natovarili smo oba,muž je sjeo u marcedes,ja u svoju zastavu pettonku,i krenuli smo na put.Znam da smo u Zagrebu bili u pola deset ujutro.Bilo je hladno,ali u kabini toplo,jest da mi se pokvario radio,ali ajde,nije kraj svijeta,do Splita ima još nekih sedam sati puta,preživjele su se i gore stvari u životu.Tamo,na početku autoputa Zg-Karlovac moj je muž stao,došao do mene i priopčio mi vremensku prognozu taj čas najavljenu ne radiju-kažu,u Karlovcu je počeo padati slab snijeg,Udbina je suha,a iz Korenice nemaju vijesti.Dobro,ništa strašno,zastava natovarena poprilično je stabilna na snijegu,loše je ako je prazna,a mercedes sa 15 tona pregazi sve ispod sebe.Dogovorili smo se usput,ako gdje ostanemo u snijegu,zastavu ostavljamo,jer preko noći se krumpir smrzava,a sa mercedesom idemo pod svaku cijenu dalje,jer veliki je financijski gubitak 20 tona smrznutog krumpira.Pet tona se silom prilika može tolerirati.I krenuli smo mi prema Karlovcu,već na pola autoputa je počeo padati snijeg,u Karlovcu se više nije vidjela cesta,a na izlazu,tamo prije mosta je policija zaustavljala sve kamione i isključivala iz prometa.Smrznuli smo se od pomisli da bi tu mogli ostati preko noći,smrzli bi se i krumpiri,pa smo lijepo prilikom prve nepažnje poličnika pobjegli.Muž-vođa puta,i ja-sljedbenik.Samo,bila je kolona,vozilo se sporo,a tamo iza mosta,prema Tušiloviću cesta se penje,moraš paziti da ne staneš,jer su slabe nade da ćeš krenuti dalje,pa sam ja svaki čas bila mužu pod guzicom.A osim toga,malo mi se i podigao tlak jer sam primjetila u par vozila koja su mi dolazila u susret kako muškarci kada me spaze stavljaju obje ruke u kosu i bleje u mene.I taman kada sam se spremala preteći supruga,da konačno ležernije vozim i vidim što se ispred mene događa,u Tušiloviću na benzinskoj nas je opet zaustavila policija.Morali smo staviti lance.Veliki kamion je imao originalne,a ovaj moj jadnik je dobio neku improvizaciju sa španerima.I nastavili smo mi vožnju,ali već nakon par kilometara čula sam ja da nešto lupa.Stala sam na prvom parkingu,popravili smo lanac i krenuli dalje.Opet par kilometara.Pa sam opet stala.Popravak,i dalje.Pa opet.I tako četiri puta.Kada je peti puta počelo lupati,meni dopizdilo,em stalno pada snijeg,em se voziš u koloni,em bi te i bicikl pretekao,i još svaki čas stojiš u snijegu,smrzavaš se i petljaš oko lanca.Pa sam se samo zlobno nasmiješila i rekla u sebi-samo lupaj, mater ti tvoju,tako dugo dok lupaš,znači da si gore.E,ovo je bila kobna greška koja je u uzročno-posljedičnoj vezi izrodila sve ono što se kasnije događalo.Snijeg je bio sve jači,padao je već tako gust da u retrovizoru nisam vidjela zadnji kraj kamiona.Osim toga,primjetila sam da muž vozi sporije nego što bi inače vozio,zbog brige hoću li ga moći pratiti,pa sam ga ja fino pretekla,i malo smo dobili na brzini,i sve je išlo kako treba,tragovi u cesti su bili utisnuti,toga si se držao,pa nije bilo straha da promašiš cestu.Tako smo prošli Slunj.Tu nas je pretekla ralica i počela čistiti cestu.Rezultat je bio lijepi sloj leda koji je pomalo pokrivao snijeg,ali išlo je nekako,i došli smo do Rakovice.Tu se u jednom dijelu cesta penje,čini mi se uzbrdica od osam posto,mislim da ima dvije trake za gore i jedna za dolje.A uz rub ceste neka provalija,ili što je,sječam se jedino da su vrhovi jela bili u razini ceste.Primjetila sam ja da mi je na početku uzbrdice zadnji kraj kamiona počeo ići udesno,i to za više od pola metra.Šta li je sada to,nešto očito nije bilo u redu,pa sam se ja držala više lijeve strane i polako napredovala.Stati mi nikako nije padalo na pamet.U pola brijega nikako.A onda sam odjednom primjetila moga muža kraj sebe-trubi,maše rukama,blenda ,daje desni žmigavac,na sve moguće načine mi daje znakove da stanem.Stala sam .U pola brijega.Bilo je neko,čini mi se,ugibalište.Kaže,zar ne vidič da ti blendam.Guma ti je probušena.Kako ću vidjeti kada pada tako gusti snijeg da ne vidim niti kraj svoga kamiona.Probušena guma,to je ono što je lupalo,pa gospođa nije htjela stati,lupanje je prestalo,kako ne bi kada se kuka lanca koja je lupala lijepo ubušila u gumu,probila je,lupanje je prestalo,pirova pobjeda je izvojevana,a rezultat je stajanje u snijegu,smrzavanje iznova,mijenjanje kotača koji se nije mogao odšarafiti,i valjda se sam dragi Bog kojega sam toliko puta iznevjerila smilovao,pa su šarafi konačno popustili i zamjena je izvršena.Sada je samo još trebalo krenuti sa mjesta.I tu se valjda umješala božja providnost,pa je uz malo vještine i to nekako prošlo.Samo,sada sam lance imala samo na jednom kotaču,jer se ona karika toliko udubila u gumu da je nismo mogli izvući.Tako sam se dopeljala do mosta ispod Plitvica.Onda se još vozilo kroz Plitvice.Tu je opet zaustavljala policija.Baš su bili revni.Tu više nije padao snijeg,cesta je bila ostrugana,posipana,vidio se asfalt,ma i dijete bi bez problema odvozilo tu cestu.Ali za predstavnika zakona sve što nije imalo lance na kotačima nije moglo dalje.Pa tako ni ja sa pola lanaca.A što je najgore,mene je striček poličnik sparkirao kod mosta,a supruga,koji je htio stati kraj mene otjerao dalje.Tu smo se razišli.Pokušala sam čovjeku u plavom objasniti da mi je rezervni lanac kod muža u kamionu kojega je otjerao gore i molila ga da me pusti,ali zakon nije htio niti čuti.Kaže-bez lanaca se neću maknuti odavde.Nikakva uvjeravanja nisu uspjela,pa sam se odlučila na zadnju mogučnost-uzela sam iz novčanika sto kuna,a to je u ono vrijeme nešto vrijedilo i opet pokušala dobiti propusnicu.Nema šanse.A šta ću sada?Tu sam se sjetila dogovora da ako što zapne,zastavu ostavljamo,a mercedesom idemo dalje,pa sam zamolila neke ljude koji su isto morali staviti lance da me povezu gore,negdje čemo naći muža koji me gore čeka.I povezli su me,gore skoro pri vrhu bio je parkiran naš kamion,na prvome mjestu gdje je bilo mjesta,ali bio je zaključan,a od muža ni traga.Bem ti sreću.Šta sad? Da se vratim dolje.A suprug,kada vidi da me nema ode opet gore.Mobitela još nije bilo.Malo sam se raspitala i saznala da je u blizini policijska stanica,pa sam otišla zamoliti da obavjesti kolegu,vidi li moga muža neka mu kaže da me pričeka jer ću se ja vratiti dolje.Ovaj je odmah kada je čuo da je riječ o meni počeo vikati-ja sam mladoj dami rekao da bez lanaca ne može dalje,i neću je pustiti.Idiot,a tražila sam samo da mužu prenese poruku.Konačno je shvatio,pa sam se bacila ne traženje prijevoza za natrag.Tu je nastao problem.Jest da sam bila relativno mlada,i relativno zgodna,ali da sam bila baš nekako obučena-nisam.Onako,nemarno, komotno za osam-devet sati puta,bitno je da je funkcionalno.Pa mi se prst već pomalo počeo smrzavati dok konačno nije stao neki đip njemačkih registracija.Što ću,poklonjenom se konju ne gleda u zube,sjela sam u auto,ukratko objasnila situaciju,i tek onda primjetila da dvijica muškaraca razgovaraju malo hrvatski,malo njemački,a onda me vozač kriomice pogledava u retrovizoru,a ovaj drugi se diskretno ogledava.Malo sam se počela ježiti,nešto je zvonilo na uzbunu,pogotovo kada su me počeli ispitivati gdje stoji policija,zaustavljaju li sva vozila,bih li ja sišla iza mosta,jer oni ne bi prije stali,pa su opet pričali malo njemački,pogledavali me.O,što u kriznim situacijama mozak može brzo raditi.Brzo sam ja zbrojila dva i dva,ovo su teški kriminalci pa se boje policije,ili me hoće oteti,pa su opet teški kriminalci i plan evakuacije je u sekundi bio razrađen do u najsitnijih detalja.Povukla sam se sasvim uz vrata, znala sam da će morati kod mosta smanjiti brzinu,pa sam odlučila,ne budu li imali namjeru stati otvotiti vrata i iskočiti iz jurečeg auta.Uz to digneš dreku,lamataš rukama,i netko će valjda vidjeti da se nešto događa.Skužili su valjda i oni da su meni neke stvari jasne,pa su ipak odlučili stati i ja sam izašla,i otišla do muža koji me strpljivo čekao.Kaže on meni-daj ključeve pa idemo.Nemožemo-govorim mu ja-nemamo lance,ne pušta me bez lanaca.Idemo-ponavlja on-nama problema,dao sam mu pedeset kuna i možemo ići.Šta?Pedeset kuna?Za pedeset kuna je pustio njega,a ja sam mu davala sto kuna i nije htio niti čuti,mamu mu lopovsku,zbog njega su me možda skoro i oteli i kao bijelo roblje sam mogla završiti,što bi gospodin uzeo od žene sto kuna,od muškarca će radije uzeti pedeset.I tako je prošao moj put za dalmaciju,u Obrovac smo došli u pola devet na večer,tamo su nas opet zaustavili zbog bure,ali ništa me više nije moglo izbaciti iz takta.Odspavali smo do pola tri ujutro i krenuli dalje,a onda je zasjalo sunce.
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
više nema ili je to zatišje pred buru

Ah,ima,ima,samo nitko ne reagira niti dobrim niti lošim komentarima,pa ispada da razgovaram sama sa sobom,a učili su me da onaj koji raspravlja sam sa sobom nije baš kako treba.A od malih nogu su mi punili glavu kako ću biti pametna i lijepa i mudra,(to su prorekle seoske babe),jer sam se rodila sa dva zuba koja sam imala do šeste godine,pa su mi ispali i izrasli novi,i ti su ispali pa su izrasli opet novi,u dvadesetoj i dvadeset četvrtoj su mi izrasla dva(peta) kutna,svaki sa jedne strane,u prvi razred sam išla sa šest godina i tri dana,pa sam i rano završila osnovnu školu i počela srednju,rano sam se udala,umeđuvremenu sam se opet primila knjige(već sam ranije navela).Pa mi dođe nekako smiješno-čitaj jadno-da se trudim nešto napisati ako to nikoga ne zanima,a vidim da na drugim temama ima interesa.Inače volim porazgovarati,nasmijati se na svoj račun,to je lakše i bolje nego napraviti nešto na tuđi,jer nikada neznaš kako će ljudi reagirati.A nikako ne bih voljela nekoga uvrijediti.E,barem su u nečemu bile seoske babe u pravu-pokupila sam valjda mudrost.Joj,neću više pisati o sebi,čim više pišem,sve se više sviđam samoj sebi,nastavim li ovako uobraziti ću se,a od uobražene osobe do loše osobe vrlo je mali korak.A na moju visinu od stošezdesetinešto niti mi korak nije nešto velik,pa je bolje da za sada završim.
 

farmervg

Aktivni član
Tu od
7 Lip 2010
Poruka
1,421
johabica samo ti nastavi nemoj se smesti ni misliti da niko ne čita tvoje postove samo neki puta neznaš koji komentar napisti na to da se u šali nebi naljutila ili slično meni je zgodno čitati tvoje dogodovštine a mislim i drugima ti si otvorena draga osoba po tvojem pisanju i takvih postova i ljudi bi trebalo biti više da se koji puta i nasmiješ a ne samo pisati o zemlji i radu to je sve večinom napisano ....
 

Markec

Član
Tu od
9 Ožu 2012
Poruka
282
Uvijek si rado čitano štivo i svatko od nas nađe pomalo sebe u tvojim avanturama..
Većina nas je muškaraca na forumu, pa ne znamo komentirati ženska iskustva, ali zato volimo čitati nešto iz ženske perspektive..

Lijepi pozdrav!:)
 

mtd001

Super Moderator
Osoblje foruma
Tu od
20 Svi 2010
Poruka
6,699
2mq11s5.gif
 

DARIJUS

Iskusan lik
Tu od
9 Stu 2011
Poruka
6,674
no johabica, čitamo te, sam ne komentiram jer i doma imam takve tri, pa sam naučil da je bolje poslušat/pročitat a ne dirat...:mrgreen:
 

ajkula

Dobro znana faca
Tu od
1 Lip 2011
Poruka
3,192
samo daj i ne opterečuj se ti visinom,po tome mi ljudi nižeg rasta bi manje vrijedili ,moš misliti i dobro je znano da se otrov drži u manjim bocama a i veličina je nebitna uz dobru tehniku (mislim na opčenito sve stavke u životu),a kad smo kod dogodovština,evo baš je zgodno pročitati tvoje doživljaje
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Dobro jutro,probudio me osjećaj da vani pada kiša,ali figu,sada kada ja moram vani saditi papriku naravno da je suho,muž se sinoć vratio sa frezanja tako prašnjav da sam mu savjetovala da ne sjedne na trosjed,žuta koža to ne bi podnjela bez tragova,pa je jadan stajao na sred sobe ko ban Jelačić na trgu u Zg, jer sam ja naravno zaboravila uključiti vodu da se ugrije,pa je morao malo pričekati.Čini mi se da se osječao jadno,taj osječaj mi je poznat,podsjetio me na vrijeme dok sam bila snaha u kući njegove familije,jednog dana kada se još motikama okopavao krumpir.Bilo je to ovako.U to vrijeme je njegova mati bila još zaposlena,a prvih godina braka i on,pa smo u polje išli rano da bi se vratili kako bi svekrva uspjela na vrijeme doći na smijenu koja joj je počinjala u dva sata.Sadili smo krumpir,moj,to jest na zemlji koju sam ja dobila kao miraz prilikom udaje,pa sam bila "svoj gazda",sadilo se onako kako su stariji navikli,gdje isprazniš sanduk baciš ga na zemlju,pa kada je sadnja gotova,svi hodamo po zemljici,kupimo sanduke i nosimo ih na prikolicu.Nije napredna tehnologija,ali bila sam friška mlada snaha,skoro pa bez prava glasa,a odluke nadređenih se u to vrijeme nisu dovodile u pitanje.Bilo je to vrijeme kada su nas zelene stariji podučavali i "ravnali nas po svome",bilo je to u to doba uobičajeno,pogotovo za snahe,samo je problem bio u tome što sam ja vrlo brzo uočila manjkavosti takvog načina rada-em gubiš vrijeme dok skupljaš sanduke,en onako umoran bauljaš po zemlji dok ih nosiš sa jednog kraja na drugi na prikolicu,a evo,kao nama taj puta,žuri ti se kući jer svekrva mora na posao,pa je meni sinula sjajna ideja-parcela kraj nas je bila prazna,ništa još nije bilo posađeno,pa ću ja lijepo voziti uz rub,a oni će usput kupiti sanduke i bacati ih na prikolicu,i sve će biti gotovo za petnaestak minuta.Naumljeno-učinjeno.Brzo,efikasno,čak sam i pohvale dobila,a za snahu je to bila velika stvar.Osjeti čovjek neko zadovoljstvo,uvažavaju te iako si najniži na ljestvici važnosti,i držao me taj optimizam sve do vremena dok se krumpir nije trebao okopavati.Vratili smo se na njivu sa motikama,ista ekipa u punome sastavu,ja,"vlasnik" parcele,svekrva i njen suprug,te baka koja je u to vrijeme bila još relativno mlada i živa.Kada kopaju četiri osobe ide to lijepo,gore-dolje,osam redova je gotovo,pa još jedamput-šesnaest,i relativno brzo smo se mi bližili kraju parcele,i taman kada smo završavali pojavili su se vlasnici njive pokraj nas-one po kojoj sam ja vozila kada smo skupljali prazne sanduke i kada sam dobila pohvale za domišljatost i snalažljivost i do toga dana živjela na staroj slavi.Prvo su nas na moj pozdrav samo mrko pogledali.Na daljnju moju upornost u uspostavljanju komunikacije odlučili su progovoriti.Prve su riječi bile izgovorene oštro i strogo, popračene sumnjičavim i ispitivačkim pogledom,a glasile su-jeste li se vi vozili po našoj njivi?Iznenađeno sam ih pogledala,na ovakav ton i ovo pitanje nisam bila spremna,bilo je sasvim uobičajeno u mome selu da se vozimo po susjedovoj parceli ako je bila prazna onako za silu ako treba,svi smo to radili,samo je problem bio što ovi nisu bili iz moga sela,zemlijca je bila u drugome ataru,tu ljudi baš i nisu bili oduševleni radom u polju pa su je prodavali,a mi smo kupovali ondje gdje se tržilo,pa smo tako i dobili namrgođene susjede.Prije nego što sam uspjela otvoriti usta javila se moja svekrva i mirno rekla-nismo.Jeste,jeste,vidjeli smo mi tragove,to ste bili baš vi,uporni su bili,ali je i moja svekrva uporno pobijala optužbe,i razvlačilo se to jeste-nismo sve žešče,tonovi su naravno bili glasni i povišeni sa tendencijom nedajbože mogučega nasilja.Vidjela sam ja da situacija pomalo izmiče kontroli,a i nelagodno sam se osječala jer znala sam da sam ja krivac za nastalu zbrku,pa sam odlučila prekinuti natezanje,mirno sam se uključila u raspravu,i prvo naravno priznala nedopuštenu vožnju.Objasnila sam situaciju kako je bilo,žurbu u kojoj smo bili,lijepo se ispričala i zamolila za oprost,tako sam bila naučena,i naravno očekivala razumjevanje.Umjesto oprosta i razumjevanja slijedio je čitav niz ružnih riječi upučenih meni-vi prokleti beličanci,ki vas je vrag sim donesel,samo radite štetu,p.... vam materina,zašto ste ovo,zašto ste ono,dok vas nije bilo bil je mir,idite k vragu,i sve tako,uvrede su se nizale jedna za drugom i pratile nas sve dok susjedi u svome poslu nisu odmakli pa ih zapravo više nisam niti jasno razumjela.Oluja je prošla.Jedna.Druga je slijedila odmah iza toga.Sada je nastupila moja svekrva-ti budala,ti glupača,ti hurma(naša kajkavska riječ koja označava osobu koja intelektualno nije na nekom nivou),nisi mogla držati jezik za zubima, bolje da si si vodu v lampu (usta) prijela,ako sam ja rekla da nismo,ki te vrag vukel da priznaš,koliko puta sam ponavljala-nismo,nismo i nismo.Tak ti i treba,nastavljala je,bedasta si kaj je moći s tobom orati,daj te bar bili zbili,tak,ve si se nafčila,tak ti i treba.Naslušala sam se ja još dosta toga,pogledavala sam čas u smjeru ovih koji su me naribali ranije,čas svekrvu,usta nisam više otvarala,i ništa mi nije bilo jasno.Pala je teorija koju su me podučavali -da isprika sve rješava-dotaknula ja dno,valjala se po jadnoj zemljici i mome krumpiru,e moja S....,život je varka,naučila si opet nešto,ali nedaj da ti to mijenja ideale.I nedam. I dan danas ih ne želim mijenjati,jest da zbog toga još uvijek ponekad izvučem kraći kraj,ali nema veze,kažu-čaša meda nikad slađa nije dok se čašom žuči ne zalije.
 
Posljednje uređivanje:

DARIJUS

Iskusan lik
Tu od
9 Stu 2011
Poruka
6,674
mda, vožnja po tuđoj ledini...
kak reagiraš kad neko drugi vozi po tvojoj, jel ista stvar ili se ponašaš kao tvoji susjedi?
kod mene se više puta dogodilo da su mi se lijepo vozikali po mrkvi (maloj), špinatu, matoviljcu...ugl one kulture koje se posiju bez nekih redova, samo širom baciš i zavlačiš...pa kad malo ozeleni...juuuhuuu traktorima križ na poprek...:rolleyess:
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
mda, vožnja po tuđoj ledini...
kak reagiraš kad neko drugi vozi po tvojoj, jel ista stvar ili se ponašaš kao tvoji susjedi?
kod mene se više puta dogodilo da su mi se lijepo vozikali po mrkvi (maloj), špinatu, matoviljcu...ugl one kulture koje se posiju bez nekih redova, samo širom baciš i zavlačiš...pa kad malo ozeleni...juuuhuuu traktorima križ na poprek...:rolleyess:

Tek sam danas dobila priliku odgovoriti,preksinoć nas je pogodila oluja,cijelo selo je poiskakalo oko pola tri iz kreveta.Nama je grom udario u kuću,raspolovio nam dimnjak centralnog grijanja,otišla jedna faza struje,max-tv,rider i naravno kompjuter.Danas su nam ga popravili za tisuću kuna,sredili smo i ostalo,sve osim dimnjaka,pa nam je još samo kupanje problem.U drugoj kući je bila voda u podrumu do koljena,došli su vatrogasci na ispumpavanje-naša pumpa je ko za inat zakazala,a u trećoj koju smo prošle godine kupili sinu je bila isto,ali manje,pa se sama povukla pošto pod podruma nije betonirani.
E,moj Darijus,ne vozim ti se ja po tuđim njivama,osim ponekada, i to samo po praznima,ali se zato meni voza svakako,a što ćeš,kada naprave štetu gunđam,čak u mislima dobiju i raznorazne epitete,za praznu parcelu ne reagiramo,ali smo zato predprošle godine poduzeli drastične mjere na jednoj sjenokoši.Naime,kravice nememo već dvadesetak godina,ko i većina mještana,pa smo košnju prepustili jednoj obitelji koja je pokušavala održavati proizvodnju mlijeka do prije nekoliko godina,dok konačno i oni nisu posustali.Od toga vremena nitko ne kosi,a pojedinci su čak neke livade gdje nema šljunka izorali i sade krumpire.Pa tako sada ima malo livada,malo oranica,velika većina livada se ne kosi,putevi među njima se sve manje koriste,a ovi koji se još njima voze počeli su si trasirati najkrači pravac do svojih parcela.Pa se lijepo voze kuda i kako im se prohtije,i u tom nemaru napravili su put po našoj sjenokoši.Onako,od početka do kraja,po sredini ,po cijeloj dužini nastao je pravi utrti put.I to nebismo niti bili znali da ponekad ne prošećemo livadama i šumarcima tu u bližoj okolici.Mome se suprugu prvo malo digla kosa na glavi,onda su mu očice zlobno zasvjetlucale,i već sam vidjela da je skovao plan obrane.Smjesta smo se vratili kući,upalio je traktor,prikopčao plug,otišao i na početku naše livade popreko izorao par brazdi.Jarci su naravno bili duboki toliko da bi se mogao okupati da je bila voda u njima.Vozili ste se,e pa više nećete.Pravi je put samo pedesetak metara dalje,čak i za lijene blizu.Par dana kasnije moj je suprug otišao do kafiča(to je ono mjesto gdje se nalazi kada ste se vi pitali gdje je,to je zapravo usputna stanica do dvorane za stolni tenis utorkom i petkom,a ponekada i normalnim danom,jer tu se dobiju sve informacije o seoskim zbivanjima-a i šire),dolazi tu velika većina mjesne muške populacije,više na razgovor nego zbog žeđi.Toga je dana došao i jedan poznanik,skoro pa prijatelj,više smo puta bili zajedno na nekim feštama,a i dali smo mu i zemlju u najam.I poveo se razgovor o poslu,pa je ovaj počeo pričati kako ima problema sa nekakvim putem.Kaže on mome mužu-ma zamisli ti neke budale-izorao je put kojim se vozim do svoje parcele,još je napravio tako dubok jarak da bi se mogao utopiti u njemu.Veli još,sada je on morao prikopčati plug,ići to poorati,pa se vračao kući po roto,da malo poravna kako bi se to opet vratilo u normalu.Usput je,kada je to radio natovario toliko budala,idiota,imbecila,konja,bikova i sve druge životinjske vrste imalo prikladne situaciji i prigodi da se niti sam ne može sjetiti čega sve nije bilo glupanu kome je palo na pamet orati puteve.Slušao je to moj suprug,i nije mogao vjerovati-pa on to priča o putu koji prolazi našom livadom,zapravo on ga je i napravio,vozi se njime,a onda su i drugi slijedili njegov primjer.I ne samo što nam je napravljena šteta,moj je jadnik dobio čitavo životinjsko carstvo na leđa.No dobro,kada se situacija razjasnila pala su isprike,čak je i runda bila plačena,zapravo čak kapučino i dvije kokakole su se besplatno popile,a suprug je samo rekao kada se vratio kući-mater mu i Minđeku,to je bil on.Sada opet moram paliti traktor i izorati brazde jer drugi će se inače i dalje voziti,a niti njemu baš nešto ne vjerujem.Eto,jedan put,tri oranja i jedno frezanje iliti roto,ali svađa nije pala,jest da su teške riječi pale sa jedne i sa druge strane,ali srećom ne u duelu i sve se razjasnilo,isprike su prihvačene,i danas kada se sretnemo znamo se nasmijati putu i životinjskom carstvu.
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
http://www.youtube.com/watch?v=6G-8DOe4T8U&feature=player_detailpage

:rolfer::rolfer:

Šiiroom! Kruha služit! Kobila vam glavu grizla!

Gruntovčani su serija iz moga djetinjstva,reprizirana u mojoj mladosti,a prikazuju se i u doba mojih ozbiljnih godina.Potstiču nostalgiju za minulim vremenima i smirenim životom,a kao što vidimo bilo je i dinamike i uzbuđenja.U svima nama čuči mali vražičak uvijek spreman iskočiti ako ga ne sputamo.:twisted:
 

DARIJUS

Iskusan lik
Tu od
9 Stu 2011
Poruka
6,674
Evo, kad je johabica već spomenula dogodovštinu s oranjem puta, da i ja nadovežem jednu iz svoje mladosti...
Prije je svako selo imalo svojeg kirijaša (tak mi zovemo čovjeka koji uslužno radi traktorom sve što treba onima koji traktora nemaju), a ovaj naš je bilo onako malo sebi svojstven, volio je napraviti "pizdariju", specijalnost mu je bila kod oranja malo međe prekrojiti.
I tak ja naletim jedno jutro u dućan. To je tip dućana di je u jednoj prostoriji šank a u drugoj pult iza kojeg je roba...i svi skupa u oblaku dima kupuju, piju jutarnje "otašćajce" i raspravljaju dnevne potrebštine...
I obično je to živa rasprava, svi sa svima pričaju, galame, smiju se ...
ali to jutro muk, samo je jedan govornik, selski "presvetli"...:mrgreen:
Napao on na "kirijaša" da mu je odorao 7 brazdi, jer su u jednoj njivi bili međaši.
Ovaj se brani da nije i nije i nije...
U međuvremenu puno teških riječi i optužbi pada s jedne i druge strani, ali dođe konačno vrijeme za razlaz, treba ić nešto i napravit taj dan. Sad "kirijaš" ustane i kaže ovako: Nisam ti odorao 7 brazdi, jer ja imam dvobrazdni plug, tako da sam mogao odorati ili 6 ili 8, a nikako 7.
Nakon toga opći raspašoj u birtiji...suze su svima curile od smijeha.
Eto, sad ćete se pitat kakve ovo veze ima s temom o dogodovštinama u bračnom životu.
E pa i "presvetli" i "kirijaš" su bili oženjeni...
:finga:
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Evo, kad je johabica već spomenula dogodovštinu s oranjem puta, da i ja nadovežem jednu iz svoje mladosti...
Prije je svako selo imalo svojeg kirijaša (tak mi zovemo čovjeka koji uslužno radi traktorom sve što treba onima koji traktora nemaju), a ovaj naš je bilo onako malo sebi svojstven, volio je napraviti "pizdariju", specijalnost mu je bila kod oranja malo međe prekrojiti.
I tak ja naletim jedno jutro u dućan. To je tip dućana di je u jednoj prostoriji šank a u drugoj pult iza kojeg je roba...i svi skupa u oblaku dima kupuju, piju jutarnje "otašćajce" i raspravljaju dnevne potrebštine...
I obično je to živa rasprava, svi sa svima pričaju, galame, smiju se ...
ali to jutro muk, samo je jedan govornik, selski "presvetli"...:mrgreen:
Napao on na "kirijaša" da mu je odorao 7 brazdi, jer su u jednoj njivi bili međaši.
Ovaj se brani da nije i nije i nije...
U međuvremenu puno teških riječi i optužbi pada s jedne i druge strani, ali dođe konačno vrijeme za razlaz, treba ić nešto i napravit taj dan. Sad "kirijaš" ustane i kaže ovako: Nisam ti odorao 7 brazdi, jer ja imam dvobrazdni plug, tako da sam mogao odorati ili 6 ili 8, a nikako 7.
Nakon toga opći raspašoj u birtiji...suze su svima curile od smijeha.
Eto, sad ćete se pitat kakve ovo veze ima s temom o dogodovštinama u bračnom životu.
E pa i "presvetli" i "kirijaš" su bili oženjeni...
:finga:

Eto,konačno da se i ja malo nasmijem,onako od srca.Valjda će sada krenuti i druge priče.Ima li još koja,mooooolim.Sada idem u polje postavljati foliju,vjetar je malo popustio,a najavljuju kišu.Roga mi je već sa pupovima i ne želi više čekati.Kaže-sadnja sad ili odmah-biraj.Idemo joj pripremiti teren da ne "zabrazdi".
 

Markec

Član
Tu od
9 Ožu 2012
Poruka
282
Bilo kolinje kod bake, pa se ekipa lagano skupljala oko svinjca...
Čuo susjed da se nešto sprema pa i on navratio da ocijeni rad. Odmah je krenuo u razgovor sa glavnim meštrom o tome kako ga je vidio neki dan da ide sa starim zetorom i nekim manjim plugom u oranje, pa se počeo hvaliti kak' on ima duplaka i trobrazni plug, kak' je bil brzo gotov, kak' ovaj se s ovim starijim treba dugo je...t' po polju, itd...

Prekaljeni zaj...nt nije dugo čekao na repliku:

Ma, sve to štima kaj ti meni pripovedaš, al' ja se sa svojim malim snađem kak' najbolje znam, a ti se z svojim 'velikim' j...i kak' god jako i brzo 'očeš..:mrgreen:

Trebalo mu je par puta ponoviti da skuži u čemu je štos..
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Da,muški kažu-nije sve u veličini,tehnika je bitna.Ali svaki dobar poljoprivrednik zna kakva mora biti zimska brazda.:vragek:
 

Krumpironja

Iskusan lik
Tu od
7 Svi 2010
Poruka
4,058
Da,muški kažu-nije sve u veličini,tehnika je bitna.Ali svaki dobar poljoprivrednik zna kakva mora biti zimska brazda.:vragek:

Hhahah ja se uvijek izJEBEM S zimskom hahah koristim se s PREVELIKIM plugom pa traktor nemože potegnut :vragek:
 

Najnoviji postovi

Na vrh