Dobro jutro,sitni su sati,probudila me Ninica,želi ići van pa sam je morala pustiti,i sada sam se razbudila pa mi se nekako ne spava.Ninica je naš pas bernardinka,prekrasna cura od devet mjeseci i šezdeset kila,i ako joj se piša ili šeče po dvorištu,obavezno nas budi.Evo,ispričati ću nešto kada sam već budna,pa se vratiti na spavanje ili upaliti tv.Suprug naravno spava snom pravednika.Bilo je to u vrijeme kada se za doček Nove godine obavezno kupovala nova garderoba,i to ne bilo kakva kao ovo danas,obavezno šljokasto,blještavo,elegantno,čekao se taj jedan dan da i mi seoske ženice izgledamo kao filmske dive,toaleta na nivou.Nije se štedjelo na financijskoj strani,pogotovo ženski dio populacije, a ni muški nisu puno zaostajali,jer ne može žana izgledati ko dobitnica-kako se ono zove ona nagrada za najbolju filmsku ulogu-ne mogu se sjetiti da me kolješ,valjda zbog prekinutog sna,a pratitelj da bude ko neki odrpanac.Pa smo se mi uputili u Austriju,u pratnji rođaka koji su u Njemačkoj proveli određene godine u potrazi za boljom zaradom,i naravno izvrsno govorili njemački.Nije da sam ja neki bedak,učila sam i ja njemački u školi,ali je od toga vremena protekao pozamašan broj godina,ostalo je nešto u sječanju, tek toliko da se ne ulici mogu snači i pitati kamo moram ići.Ili na primjer u dučanu.Nešto objasniš riječima,nešto rukama,i nekako ide.Stigli smo mi u Gratz,prošli neke dučane,i završili u velikom robnom centru.Odjel sa odjećom velik da ne vidiš gdje počinje,a gdje završava.Naravno da je prvo na redu bilo razgledavanje.Muški dio ekipe je otišao ne muški odjel tražiti odjela i kravate,a nas dvije dame smo prekopavale na ženskom odjelu.Pošto nam se ukusi bitno razlikuju,ubrzo smo se razdvojile.I tako ja gledam,prebirem,kada začujem glas pokraj sebe-Was wolen sie,bite?Znala sam ja što želim,samo se nikako nisam mogla sjetiti kako se to na njemačkom kaže.Na brzinu sam se ogledala oko sebe,pogledom sam tražila rođaku kako bi mi pomogla u komunikaciji,ali ona je bila na drugoj strani dučana,a ni muške populacije nije bilo na vidiku.I,što ću sada,vikati iz svega glasa-Anaaaaaaaaaaaaa,kako se na njemačkom kaža svečana haljinaaaaaaaaaaaaa?U jednoj tako kulturnoj i naprednoj zemlji kao što je Austrija.Pa ja lijepo napravim kombinaciju od onih dvadesetak riječi koje znam ,pa odgovorim prodavačici-die Kleid fur nacht leben.Što bi u prijevodu značilo -haljinu za nočni život.Ja sam znala da trebam svečanu haljinu,ali mi toga trena nikako nije padalo na pamet kako se kaže večernja haljina.Sada znam-die Abendkleid.Trgovka me najprije iznenađeno pogledala,zatim se široko osmjehnula,i ja sam odmah znala da sam lupila glupost.Shvatila je žena šta hoću,odvela me do posebne vitrine,i dalje je išlo lako-im welche farbe,im welche grose,sve sam ja lijepo odgovarala.Još sam dobro i prošla ,kakva bi mi garderoba na dočeku bila da sam odgovorila-die Kleid fur nacht liben?