davor22
Član
- Tu od
- 24 Lis 2009
- Poruka
- 699
-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Dogodovštine iz naših života
- Temu pokrenuo JOHABI
- Datum prvog posta
- Tu od
- 20 Svi 2010
- Poruka
- 6,906
pa i tak je po zakonu ti nasljeđuješ,znači,gazi.....:lol:
Razmišljam bih li ispričala kako sam bila kod suca za prekršaje kod nas,u Hr. ili u Mađarskoj.Bilo bi valjda red ipak dati prednost domovini.Sve je počelo jednog ljetnog sunčanog dana kada sam se vračala od liječnika iz grada.Već ulaskom u kružni tok primjetila sam da sa meni desne strane,cestom na koju iz kružnog moram izači dolazi policajac na motoru.U daljnjem izlaganju ćemo ga zvati"leteći".Inače ta cesta ima dvije trake,na prvu se uključuje bez problema,ali ja se za put kući moram prebaciti na drugu,tj. desnu traku.Tako sam fino dala desni žmigavac,maksimalno smanjila brzinu,i čekala da leteči prođe.Treba još reči da su tu u razmaku od 50-60 m dva pješačka prijelaza.Gledam ja,leteči mi se drži za guzicom.Neide ni naprijed,niti zaostaje.Tako smo prošli prvi pješački.Prije drugog mi je zadnja šansa za prebaciti se,jer nakon toga lijeva traka vodi daleko od kuće.Pošto više nisam imala izbora ,ostala sam tu gdje sam bila,isključila žmigavac i u tom trenutku su već prvi kotači bili na zebri.Međutim,baš u tom trenutku je gospođa koja je na desnoj traci čekala da prijeđe cestu,stala nogom na pješački.E,sada me leteči lijepo sustigao,sparkirao i napisao kaznu.500 kn kazna i 110 kn troškovi kazne i jedan kazneni bod. Nikakva moja objašnjenja nisu pomogla.Kući sam došla ljuta.Kaže meni muž-pusti platiti ćemo,što se živciraš.A,neće ići,podrapala sam ja uplatnice bacila ih u smeće,napisala prigovor, i naravno završila kod suca za prekršaje.Neću platiti kaznu,jer nisam ništa kriva,ići ću radije u zatvor.Na suočenje je naravno došao i leteči.Prvo je on sucu izložio svoje viđenje događaja,a onda je došao red na mene.Naravno da se moja verzija bitno razlikovala,pa mi je sudac počeo postavljati pitanja.Prvo me pitao jesam li potpisala zapisnik.Nisam htjela,kažem mu ja,kao prvo nije mi ga uopče pročitao niti pružio na uvid, a nakon mojeg odbijanja par puta je prijetečim glasom ponovio-nečete potpisati,nečete potpisati,i na zapisnik napisao-ne želi potpisati.E,tu sam se ja uplašila da ću zbog nepotpisivanja dobiti još veću kaznu,pa sam pod prijetnjom ipak potpisala.A nisam ga htjela potpisati zato što nisam bila ništa kriva.A zašto bi policajac-pita mene sudac-išao kažnjavati vas ako niste ništa krivi kada ima toliko drugih koji naprave prekršaj.A-ha,tu smo,sada ću ja reći zašto. I lijepo ispričam kako je bilo kada me leteči zaustavio.Prvo je rekao da ugasim motor.Jesam.U tome času je došao još jedan leteči,ugasio svoj motor i počeli su razgovarati.Pošto mi je prozor bio otvoren,bila sam prisiljena slušati što govore.Uglavnom,izmjenili su informacije kako niti jedan od njih taj dan nije naplatio nijednu kaznu,a već je bilo pola dva.Ja sam ovome svome došla kao naručena.Vidjela sam onako sa strane da policajac na stolici pokraj mene preokreče očima,šta mu mogu,tako je bilo.Dobro,nastavio je sudac,pošto nijedno od vas ne odustaje od svoje verzije,sada vi možete pitati policajca što želite.Pa šta ću ga pitati,odgovaram mu ja-ja pitam vas-tko je takav idiot da vidi policajca pokraj sebe i svijesno ide raditi prekršaj.Pogledao me sudac,pogledala me zapisničarka,široko se osmijehnula,sudac malo zastane i kaže-ima tu logike.Baš tim riječima.A ja lijepo nastavljam-gospodine sudija nisam ja ovamo došla da vi meni smanjite kaznu,ja sam došla da vi meni odrežete 610 kn. koliko je to dana zatvora,i ja idem u zatvor,jer me vrijeđa da plačam nešto za što nisam kriva. I još da vam kažem-da vi meni sada odredite kaznu pet lipa i da mi netko tih pet lipa da,ja kaznu platiti neću.Radije ću u zatvor.Zamislio se sudija,pozvao policajca da nešto potpiše,poslao ga van-kaže-može ići-pa se obratio meni.Kaže on-znate šta,gospođo,ja vas ne mogu osloboditi ,policajac ne odustaje od svoga iskaza,a on je službeno lice pa mu ja moram vjerovati,ali ja ću vas osloboditi plačanja kazne,nećete dobiti niti kazneni bod,samo ću vas pismeno opomenuti.Rješenje ćete dobiti poštom.I tako je završio moj prvi susret sa sucem za prekršaje u mojoj domovini.Bilo je čupavo,ali ipak puno lakše nego u Mađarskoj.
ARNO
Dobro znana faca
- Tu od
- 10 Sij 2011
- Poruka
- 1,585
Ja sam muž svoje žene.
Prijatelju moj,zar tako?
Pa treba me,uskoro če sadnja povrča.A kada je na traktoru,oprez je moja vrlina.
nemaj brige mužu,dodro znaš da je vozim i kombi i kamion,već ću se ja snači.
- Tu od
- 20 Svi 2010
- Poruka
- 6,906
opreza nikad dosta...
zato moja nema pristupa tehnici na kotačima...:lol:
eto vidiš....
B
Bobo
Guest
Molim bracne drugove da si u oci kazu ono sto imaju reci jedno drugom, da ne spammaju forum svojim dopisivanjem koje se moze odraditi i u 4 oka. Ili neka drugi supruznik napravi svoj account pa da izbjegnemo "citiranje samog sebe" i objasnjavanje ko je muz cije zene i ko je zena cijeg muza
Posljednje uređivanje od moderatora:
Molim bracne drugove da si u oci kazu ono sto imaju reci jedno drugom, da ne spammaju forum svojim dopisivanjem koje se moze odraditi i u 4 oka. Ili neka drugi supruznik napravi svoj account pa da izbjegnemo "citiranje samog sebe" i objasnjavanje ko je muz cije zene i ko je zena cijeg muza
Sorry,na povredi pravila.
Posljednje uređivanje od moderatora:
davor22
Član
- Tu od
- 24 Lis 2009
- Poruka
- 699
P
picek2kom
Guest
gdje je zapelo?!a baš je bilo zanimljivo čitati
ilegalac
Član
- Tu od
- 19 Velj 2010
- Poruka
- 909
pomirili su se :mrgreen:
Pa eto moderator mi dao po prstima,u pravila se baš i ne razumijem,ali pokušavam shvatiti,a i činilo mi se da nekog zanimanja previše i nema.No ajde da prije ručka ispričam još ovo-kako sam bila k.s.z p.u Mađarskoj. Možda bi ova priča više sjela u rubriku "vjerovali ili ne".Bilo je to u vrijeme kada su u Hrvatskoj još bile marke umjesto eura,a jedna marka je u M.vrijedila 6000 forinti.Poslao mene moj bračni drug preko granice da kupim Fastak za zlatice,pošto je tamo bio puno jeftiniji.Uzela sam sa sobom 700 maraka,200 za štetočine,ostalo ako naiđe nešto pametno za kupiti-po onoj negdašnjoj-ništa nas ne smije iznenaditi.I tako,obavila ja kupnju tu odmah iza granice,ali neda mi vrag nekako mira,pa sam odlučila otiči do prvog većeg grada,tamo imaju i tržnicu,a dučana kao u priči.Cijeli dan možeš obilaziti i prebirati.Treba naglasiti da je u Mađarskoj u svim naseljenim mjestima ograničenje brzine 50 km.Vozila sam ja kroz selo 50,možda i malo više,ali sam onda dostigla tri traktora sa prikoljcama u koloni,i sada ih je naravno trebalo zaobiči.Pa normalno,naleglo se malo na gas,autić pojurio,spretno odradio situaciju,meni osmjeh na licu od uha do uha,vozim još nekih stotinjak metara,kad ono na cesti policajac stoji sa palicom "stop".Stala sam.Dođe on do mene i kaže-gospođo,ne dobro.Što nije dobro,pitam ja.Ne dobro-nastavlja on-vi vozili 84,a smeti 50.Dajte isprave.Pa dobro,ako je tako,šta ću, platiti ću kaznu,pa idem,žuri mi se dalje. A ne, morate čekati,govori moj kaznitelj,uzeo mi iz ruku isprave,putovnicu i otišao.Što moram čekati,pitam se ja,stojim na cesti,ometam promet,logika nalaže da se čim prije maknem.Malo sam se ogledala oko sebe i primjetila da zaustavljaju i druge.Mađare propuštaju,a hrvate parkiraju u kolonu.Nakon otprilike poja sata bilo nas je petero,stigao je leteči na motoru,pokazao rukom zaokret na cesti,stao ispred mene kao vođa kolone,i krenuli smo polako ko pačići za patkom natrag prema granici.Deportacija-mislim ja,kad figu,sparkirao nas je ispred neke zgrade,uveo u čekaonu i bez riječi objašnjenja otišao.Gledamo se nas petero,šutimo,čekamo,čekamo desetak minuta,ništa se ne događa,čekamo pola sata,sat,nigdje nikoga,neznamo ni gdje smo a ni zašto smo tu gdje jesmo.E,nakon otptilike sat i pol,otvore se vrata,proviri neka glava,i na čistom hrvatskom kaže-dobar dan ljudi,što,stigla i četvrta tura.Vi ste kod suca za prekršaje,ja sam ovaj čas platio kaznu 500 maraka,vozio sam sto,tko je od vas vozio 84?Ja,kažem ja-šta da velim nije mi bilo baš svejedno.A,to vam je kazna 250 maraka-dobila sam informaciju iz prve ruke.I počela su saslušanja.Dobili smo prevoditelja iako je sudac znao i hrvatski.Ulazili su iz moje grupe jedan po jedan,odlazili u mjenjačnicu mjenjati novce jer se kazna plačala sucu na ruke,ali samo u nacionalnoj valuti tj. u forintima,a ja sam prilikom svake pauze pričala sa prevoditeljem i slagala u glavi izlaz iz krize.Došao je red i na mene.Sudac mi je lijepo pročitao što sam napravila, prevoditelj preveo,uz objašnjenje da moram platiti 250 maraka kazne.Što,kažem ja,kao prvo,ja sam morala voziti brže,jer sam morala brzo preteči kolonu,A da sam nekog pregazila;vi bi me stavili na električnu stolicu.A osim toga ja novce niti nemam-u međuvremenu sam onih 500DM još u čekaoni sakrila u cipelu-potrošila sam ih,ostalo mi je 1750 forinti,i to vam mogu dati.Nemože tako,govori sudac,ostaviti ćete tu putovnicu;ja ću vam napisati potvrdu;otiči ćete kući donjeti novce i platiti kaznu.Ništa od toga;govorim mu ja,nemam ja novaca niti kod kuće,da imam ne bih došla u Mađarsku kupovati.Je,onda čemo vam morati udariti žig u putovnicu i zabraniti ulaz u Mađarsku na dvije godine.Dobro;pristajem ja,niti ne moram hodati k vama,ako šta hitno trebam slati ću muža.Je,nastavio je sudac,za žig moramo ići u Nagykanjižu.Dobro,idemo,ustajem ja sa stolice,ali ima sudac spreman odgovor.Kaže-postupak traje deset dana,a ja moram tamo ostaviti putovnicu dok ne završi.Pa kako ću kući-pitam ga ja.Veli on meni-možete spavati u hotelu.Pa hoću,brzo sam pristala,ali to će vas više koštati nego da mi oprostite kaznu-,sada sam se već ubacila u igru jer sam shvatila da mu je cilj pod bilo kakvim uvjetima izvuči moje markice.Pogledao me je iznenađeno i odlučio promjeniti taktiku.Polako je došetao do prozora i pitao koji je moj auto.Imali smo u to vrijeme reno peticu.Ma onaj mali crveni,govorim mu ja,jadničak.Dobar auto,dobar,veli sudac,ajdemo van da ga malo vidimo.Izašlo nas troje,obilazi sudija auto,gleda,pa veli-imate radio,izvaditi ćemo ga da se naplati kazna.Može,pristala sam bez razmišljenja,ionako mu kezetofon već tri godine ne radi,uzmite ga.Stoji sudac,zagledava,razmišlja,grimase na licu mu se izmjenjuju,pa se dosjeti-otvorite prtljažnik.Što ću,nemam izbora,otvorim ja,on gleda u moj fastak,i pita me što je to gdje sam to kupila i koliko sam platila.Pa kupila sam tu kod farmera,fastak za zlatice za sto maraka-iako sam platila dvijesto samo nisam htjela reći.A,govori mi on,dobro,sada se vratite tamo, ja ću nazvati dučan da vam uzmu fastak natrag i vrate novce,pa ćete time platiti kaznu.Tu sam kapitulirala.Pa razmišljala sam,nije niti tako loše,sada je pristao da kazna iznosi sto maraka umjesto dvjesto pedeset.Otišla sam u dučan,a vlasnika sam dobru poznavala,i zamolila ga da insekticid ostavim kod njega,a on mi je promjenio sto maraka koje sam imala sakrivene u cipeli i vratila se na sud.Prvo me sudac upitao jesam li prodala.Jesam,spremno sam odgovorila,već pomalo iznervirana.Hajde da vidimo,govori on, odite otvorite aut
tvorila sam ja prtljažnik,gleda on,auto prazan,fastaka nema.Naravno da ga nema,mislim ja,nisam ja od jučer,na krivu si se ti braco namjerio,i tu ti još nije kraj,još mi malo moramo porazgovarati.Vratili smo se u sudnicu,prišla sam stolu otvorila novčanik,izvadila šest tisuča forinti koje sam dobila za 100 dm i 1750 koje sam imala od prije,odbrojila pet tisuća i vratila ih natrag u novčanik,pa mu lijepo rekla-Eto tu vam je 2750 forinti za kaznu,za ovih pet ću si ja natrag kupiti nešto fastaka,jer se kući ne mogu vratiti bez njega,zlatice će mi pojesti sav krumpir,a vi ako tako nećete,udarite mi žig zabrane ulaska u Mađarsku ili što već vam god padne na pamet.A osim toga,ja sam tu od pola devet a sada je već pola pet popodne i gladna sam toliko da više niti ne vidim kako treba pa si moram kupiti i nešto za jelo.Uzeti ću si još 250 forinti za sendvič.I maznem sa stola tih 250.Gleda sudac mene,šuti,opet gleda,i počne pisati zapisnik.Je,govori on,to je sada malo 2500 forinti,to je jako malo,ali piše i dalje,sve nešto mrmlja više za sebe nego što sam ga ja mogla čuti,To nije niti 50 maraka,a onda je odjednom uzeo novce i spremio ih u ladicu.Kada je završio,potpisala sam zapisnik,izašla,nabacila osmjeh od uha do uha pokupila u dučanu insekticid,ali preostale marke do dolaska kući nisam vadila iz cipele.Sigurno je sigurno.Uf,kasnim sa ručkom,moram se primiti kuhače da ne dobijem od muža globu.
Ah,nije sve baš tako zlatno kao što sja,imam ja i priču kako u Mađarskoj više nikada ne parkiram na mjestu gdje se ne plača parking.
Eh da tiii dani kad smo redovno išli u Mađarsku
Mi i sada dosta često idemo,samo,vozila ja ili suprug,brzina je strogo ograničena,a posebno kroz Letenye kako bih stigla baciti mrk i zločest pogled na zgradu suda gdje su mi pokušali oteti moje markice.
