Dogodovštine iz naših života

[JOHABI]

Dobro jutro,sitni su sati,probudila me Ninica,želi ići van pa sam je morala pustiti,i sada sam se razbudila pa mi se nekako ne spava.Ninica je naš pas bernardinka,prekrasna cura od devet mjeseci i šezdeset kila,i ako joj se piša ili šeče po dvorištu,obavezno nas budi.Evo,ispričati ću nešto kada sam već budna,pa se vratiti na spavanje ili upaliti tv.Suprug naravno spava snom pravednika.Bilo je to u vrijeme kada se za doček Nove godine obavezno kupovala nova garderoba,i to ne bilo kakva kao ovo danas,obavezno šljokasto,blještavo,elegantno,čekao se taj jedan dan da i mi seoske ženice izgledamo kao filmske dive,toaleta na nivou.Nije se štedjelo na financijskoj strani,pogotovo ženski dio populacije, a ni muški nisu puno zaostajali,jer ne može žana izgledati ko dobitnica-kako se ono zove ona nagrada za najbolju filmsku ulogu-ne mogu se sjetiti da me kolješ,valjda zbog prekinutog sna,a pratitelj da bude ko neki odrpanac.Pa smo se mi uputili u Austriju,u pratnji rođaka koji su u Njemačkoj proveli određene godine u potrazi za boljom zaradom,i naravno izvrsno govorili njemački.Nije da sam ja neki bedak,učila sam i ja njemački u školi,ali je od toga vremena protekao pozamašan broj godina,ostalo je nešto u sječanju, tek toliko da se ne ulici mogu snači i pitati kamo moram ići.Ili na primjer u dučanu.Nešto objasniš riječima,nešto rukama,i nekako ide.Stigli smo mi u Gratz,prošli neke dučane,i završili u velikom robnom centru.Odjel sa odjećom velik da ne vidiš gdje počinje,a gdje završava.Naravno da je prvo na redu bilo razgledavanje.Muški dio ekipe je otišao ne muški odjel tražiti odjela i kravate,a nas dvije dame smo prekopavale na ženskom odjelu.Pošto nam se ukusi bitno razlikuju,ubrzo smo se razdvojile.I tako ja gledam,prebirem,kada začujem glas pokraj sebe-Was wolen sie,bite?Znala sam ja što želim,samo se nikako nisam mogla sjetiti kako se to na njemačkom kaže.Na brzinu sam se ogledala oko sebe,pogledom sam tražila rođaku kako bi mi pomogla u komunikaciji,ali ona je bila na drugoj strani dučana,a ni muške populacije nije bilo na vidiku.I,što ću sada,vikati iz svega glasa-Anaaaaaaaaaaaaa,kako se na njemačkom kaža svečana haljinaaaaaaaaaaaaa?U jednoj tako kulturnoj i naprednoj zemlji kao što je Austrija.Pa ja lijepo napravim kombinaciju od onih dvadesetak riječi koje znam ,pa odgovorim prodavačici-die Kleid fur nacht leben.Što bi u prijevodu značilo -haljinu za nočni život.Ja sam znala da trebam svečanu haljinu,ali mi toga trena nikako nije padalo na pamet kako se kaže večernja haljina.Sada znam-die Abendkleid.Trgovka me najprije iznenađeno pogledala,zatim se široko osmjehnula,i ja sam odmah znala da sam lupila glupost.Shvatila je žena šta hoću,odvela me do posebne vitrine,i dalje je išlo lako-im welche farbe,im welche grose,sve sam ja lijepo odgovarala.Još sam dobro i prošla ,kakva bi mi garderoba na dočeku bila da sam odgovorila-die Kleid fur nacht liben?

 

[TX75]

uh, mora da su prsti nastradali od silne sadnje pa se ni ne piše više

 

[JOHABI]

uh, mora da su prsti nastradali od silne sadnje pa se ni ne piše više

Sadim papriku,čim završim evo mene opet.Malo predaha dobro dođe.

 

[mtd001]

Sadim papriku,čim završim evo mene opet.Malo predaha dobro dođe.

ili da mužića opet pregaziš....:mrgreen:

 

[JOHABI]

ili da mužića opet pregaziš....:mrgreen:

Ma nemoram gaziti,znam ja i druge metode.Svako jutro kuham kapučino i uvijek ga lijepo pitam-želiš li sa više ili manje mišomora.Na maxs-tv ima dva vrlo poučna kanala,104 i 110.Ali nebih ja svog izabranika eliminirala ni za sve blago ovoga svijeta,pa sa kime bih se onda smijala.

 

[JOHABI]

Htjela sam danas ispričati kako smo bili na "Mijemjam ženu"ali sam preumorna,a pišem dosta sporo pa ću samo ukratko opisti kako sam pojela svoju najskuplju milch šnitu.To je ona mala-niti keksič-niti čokolada-mliječna pločica za 3,69 kn.koju si ja svaki puta kada idem u dučan kupim i putem do doma pojedem.Sve je počelo toga jutra-bila je subota,najprije sam otišla do prijateljice nešto obaviti. Ima dosta usko dvorište,a osim toga i njihov auto je bio parkiran van garaže,pa je prostora za okrenuti se bilo jako malo,skoro pa nimalo,ali ja ne bih bila ja da to nisam izvela u dva poteza,pa sam od njenog muža dobila popriličnu pohvalu svoje vještine.Moram li reći da su mi riječi godile,ipak su bile izrečene od strane profesionalnog šofera,i to osobe koja je sav svoj radni staž provela za volanom.Ipak to ima neku težinu.I tako sam se ja zadovoljna vozila kući,naravno da mi je vrijednost u vlastitim očima porasla,toplina u duši tolika da nije bilo potrebe niti uključiti grijanje.Doma sam stigla sretno,ispričala suprugu što je i kako je bilo,prošao je ručak,subota već popodne,zavalili smo se u fotelje i gledali tv.Muž je zadrijemao,a meni nekako vrag neda mira,sve mi nešto fali,nešto slatko,a ko za inat u kući baš ničega nije bilo.Nisam je neka lijena žena,ustala sam ja iz fotelje,upalia auto i otišla do dučana.Uzela sam svoju milch šnitu,pa da nebude samo to,i neke druge slatke stvarčice,mora se misliti i na drugu polovicu obitelji,sebičnost je najgora ljudska osobina.Kupnju sam lijepo obavila,platila na blagajni,milchicu stavila na vrh košare da mi bude pri ruci i krenula prema autu.Treba odmah jasno navesti da je parking obilježen,jedan red u nizu,a iza prostor za još dva reda,ali neiscrtano.Dakle,nije parking.Cijeli niz je bio ispunjen autima.pa su neki bili parkirani i tamo gdje ne bi trebali biti,naravno uz distancu,po slobodnom prostoru.Sve sam to ja onako usput registrirala,i one sa lijeve i one sa desne strane,sjela sam u svoj auto,upalila ga,po običaju,kao i uvijek otvorila svoju šnitu,zagrizla je,odložila na sjedalo do sebe,stavila mjenjač u rikverc,nalegla malo na gas i krenula.A onda se najprije čulo tressss,a zatim je moj auto stao.A-ha,dalje neide.Naravno da neide kada je ravno iza mene parkiran drugi auto. Pa sam ga ja lijepo udarila.Malo sam mu uleknula tablicu,a i pomaknula sam mu neke nosače blatobrana ili kako li se već to zove.Htio dečko zvati policiju. Jedva sam ga odgovorila.Govorim ja njemu,pusti platiti ću štetu,ali badava.Zbrka se riješila tek kada smo pozvali njegovog oca i mojega muža.Otac govori,šteta će biti oko 4-5000 kn,a moj suprug,čovijek od formata mrtav-hladan odgovara-nema veza,platiti ćemo.Ne brini ženo,u životu se događaju i gore stvari.Tako smo sve riješili mirnim putem,pao je dogovor da se oštečeni auto odmah odveze mehaničaru a račun ispostavi nama.I dobili smo račun, 250 kn,beznačajno u odnosu na crne prognoze,ali ipak,bila je to moja najskuplja milch šnita koju sam pojela,koštala me 256,69 kn.

 

[JOHABI]

Htjela sam danas ispričati kako smo bili na "Mijenjam ženu"ali sam preumorna,a pišem dosta sporo pa ću samo ukratko opisti kako sam pojela svoju najskuplju milch šnitu.To je ona mala-niti keksič-niti čokolada-mliječna pločica za 3,69 kn.koju si ja svaki puta kada idem u dučan kupim i putem do doma pojedem.Sve je počelo toga jutra-bila je subota,najprije sam otišla do prijateljice nešto obaviti. Ima dosta usko dvorište,a osim toga i njihov auto je bio parkiran van garaže,pa je prostora za okrenuti se bilo jako malo,skoro pa nimalo,ali ja ne bih bila ja da to nisam izvela u dva poteza,pa sam od njenog muža dobila popriličnu pohvalu svoje vještine.Moram li reći da su mi riječi godile,ipak su bile izrečene od strane profesionalnog šofera,i to osobe koja je sav svoj radni staž provela za volanom.Ipak to ima neku težinu.I tako sam se ja zadovoljna vozila kući,naravno da mi je vrijednost u vlastitim očima porasla,toplina u duši tolika da nije bilo potrebe niti uključiti grijanje.Doma sam stigla sretno,ispričala suprugu što je i kako je bilo,prošao je ručak,subota već popodne,zavalili smo se u fotelje i gledali tv.Muž je zadrijemao,a meni nekako vrag neda mira,sve mi nešto fali,nešto slatko,a ko za inat u kući baš ničega nije bilo.Nisam je neka lijena žena,ustala sam ja iz fotelje,upalia auto i otišla do dučana.Uzela sam svoju milch šnitu,pa da nebude samo to,i neke druge slatke stvarčice,mora se misliti i na drugu polovicu obitelji,sebičnost je najgora ljudska osobina.Kupnju sam lijepo obavila,platila na blagajni,milchicu stavila na vrh košare da mi bude pri ruci i krenula prema autu.Treba odmah jasno navesti da je parking obilježen,jedan red u nizu,a iza prostor za još dva reda,ali neiscrtano.Dakle,nije parking.Cijeli niz je bio ispunjen autima.pa su neki bili parkirani i tamo gdje ne bi trebali biti,naravno uz distancu,po slobodnom prostoru.Sve sam to ja onako usput registrirala,i one sa lijeve i one sa desne strane,sjela sam u svoj auto,upalila ga,po običaju,kao i uvijek otvorila svoju šnitu,zagrizla je,odložila na sjedalo do sebe,stavila mjenjač u rikverc,nalegla malo na gas i krenula.A onda se najprije čulo tressss,a zatim je moj auto stao.A-ha,dalje neide.Naravno da neide kada je ravno iza mene parkiran drugi auto. Pa sam ga ja lijepo udarila.Malo sam mu uleknula tablicu,a i pomaknula sam mu neke nosače blatobrana ili kako li se već to zove.Htio dečko zvati policiju. Jedva sam ga odgovorila.Govorim ja njemu,pusti platiti ću štetu,ali badava.Zbrka se riješila tek kada smo pozvali njegovog oca i mojega muža.Otac govori,šteta će biti oko 4-5000 kn,a moj suprug,čovijek od formata mrtav-hladan odgovara-nema veza,platiti ćemo.Ne brini ženo,u životu se događaju i gore stvari.Tako smo sve riješili mirnim putem,pao je dogovor da se oštečeni auto odmah odveze mehaničaru a račun ispostavi nama.I dobili smo račun, 250 kn,beznačajno u odnosu na crne prognoze,ali ipak,bila je to moja najskuplja milch šnita koju sam pojela,koštala me 253,69 kn.

 

[ARNO]

Ma i nije to ispalo tako skupo zadovoljstvo :axe: kakve su bile crne prognoze ,,,,,,,ali ipak dosta za mali KEKSIĆ e stvarno , a ko je obro bostan u ZAMJENI ,, ako ko je i bilo ,,,,,,,,,,,,, zamjene

 

[JOHABI]

Ma i nije to ispalo tako skupo zadovoljstvo :axe: kakve su bile crne prognoze ,,,,,,,ali ipak dosta za mali KEKSIĆ e stvarno , a ko je obro bostan u ZAMJENI ,, ako ko je i bilo ,,,,,,,,,,,,, zamjene

Ma tu sam u svakom slučaju prošla bolje nego u Mađarskoj kada su mi zbog krivog parkinga stavili lisice na kotač i zaljepili bravu,ali o tome drugi puta,A što se tiče zamjene,bostan sam obrala ja.Prosto,da čovijek ne povjeruje,zar ne?

 

[farmervg]

Ma tu sam u svakom slučaju prošla bolje nego u Mađarskoj kada su mi zbog krivog parkinga stavili lisice na kotač i zaljepili bravu,ali o tome drugi puta,A što se tiče zamjene,bostan sam obrala ja.Prosto,da čovijek ne povjeruje,zar ne?

JOHABI dali si ti žena magnet za probleme izgleda da se za tebe sve šta nevalja ljepi al se uvjek dočekaš na noge ,ili imaš sedam života ko mačka......:lol:

 

[ARNO]

Ma tu sam u svakom slučaju prošla bolje nego u Mađarskoj kada su mi zbog krivog parkinga stavili lisice na kotač i zaljepili bravu,ali o tome drugi puta,A što se tiče zamjene,bostan sam obrala ja.Prosto,da čovijek ne povjeruje,zar ne?

Heheee , vaš bračni život je stvarno zanimljiv ,,, a ovo o BOSTANU , vjerujem da ne očekujem samo ja več i dosta drugih forumaša željni istinitih anegdota ,,, naših forumaša i forumašica ,,,, :blackeye neka , neka pričekačemo mi koliko treba ,,,,, a nisam škužio ni ono sa mađarskim ljepilom i bravom ,il sam nešto propustio ??? :?:

 

[ZJ]

JOHABI dali si ti žena magnet za probleme izgleda da se za tebe sve šta nevalja ljepi al se uvjek dočekaš na noge ,ili imaš sedam života ko mačka......:lol:

A možda i je mačka:scratch:lol:

Reče jednom jedan prijatelj: sve žene imaju pi..., ali rijetke imaju duha.
Ti svakako spadaš u tu grupu

 

[JOHABI]

Sve ste me nešto nahvalili,zahvaljujem,nisam ni znala da sam tako dobra,a što se tiče ljepljenja brave u Mađarskoj,bilo je to ovako:-moram ispričati na brzinu,jer sam došla iz plastenika spremiti ručak-bilo je to poprilično odavno,100 maraka je vrijedilo 10000 forinti.U to smo vrijeme toliko hodali k njima da mi je putovnica bila bez centimetra čistog papira pa su mi počeli udarati žig preko žiga.Prohtjelo se meni kupiti nove cipele,pa velim ja mužu,ajde,idemo malo u šoping.Njemu se baš i nije dalo pa sam se ja odlučila otiči sama.Uzela sam 50 maraka,za te si novce mogao u to vrijeme tamo dobiti tri-četiri para,i još bi nešto ostaltišla sam do Načkanjiže,ušla u grad,i tu odmah na početku centra bili su prvi dučani,a odmah do njih i mjenjačnica.Pošto je parking bio nešto dalje,pa bih se morala vračati pješice,odlučila sam stati na cesti,onako,pola auta na kolniku,pola na pločniku,samo da na brzinu pogledam izloge-imam li se razloga vračati nakon parkinga-i da promjenim devize.Evo,ali zaista,sve zajedno je trajalo manje od 5 minuta.Kada sam se vratila do auta.vadim ja,na vratima je preko brave bila naljepljena žuta traka na kojoj je na hrvatskom pisalo-ne trgati.Šta je sad to-ništa mi nije bilo jasno,a onda sam za brisačem primjetila nekakav list papira.Obavjest u kojoj je na lošemu hrvatskom pisalo da sam krivo parkirala pa su mi zaključali auto,a ja moram doči na navedenu adresu prositi-baš tako,pisalo je baš prositi-da mi ga otključaju.I još.da mi ne padne na pamet potrgati lisice i pobječi jer su sve poslikali.Lisice,koje lisice,mamu li vam vašu,gledam auto,oko sebe,a onda sam spazila-prvi desni kotač je doista bio zaključan.Što sada-mađarski neznam,pojma nemam kamo uopče moram ići.Hajde,nekako sam se snašla,našla sam adresu,sa mužem sam cijelim putem razgovarala,teške su riječi u mislima pale,najviše me živciralo što on kod kuće lijepo čeka de se vratim,a ja lutam po tuđoj državi.Čim sam ušla u ured,dispečer mi je rekao da se vratim do auta,evo, on je već javio pa će mi doči otključati.Vratila sam se.Stala sam uz auto i čekala.Ništa se nije događalo.Bilo je lijeto,vruče,već su me počele i noge boljeti,pa sam otključala sa suvozačke strane i sjela u auto.Bila je tu neka knjiga,pa sam počela čitati da mi brže prođe vrijeme.Pročitala sam prvu stranicu-nama nikoga,pročitala sam petu-ništa,pročitala sam sedamdeset petu,nigdije nikoga,već sam bila dobrano i nervozna i ljuta kada tamo malo prije stote pojavi se auto iza mene.Skinuli su sve dolje,a onda sam dobila poziv da sjednem u njihov auto.E,ovo nije slutilo na dobro.Sjela sam ja,a uniformirana osoba do mene,uzeo je neki blokič,pisao,dao mi listič uz popratno objašnjenje-krivo sam parkirala i moram platiti 1000 forinti kazne.1000 forinti,šta ću,nije niti tako loše,pružam mu tisućicu,četiri je još u novčaniku,biće i cipela, uz malo sreće i dva para,sve se meni na brzinu vrti film u glavi,kada gutač mojih forinti nastavi-a to što smo vam otključali auto,to košta 4000 forinti.Ništa nisam rekla.Valjda od šoka.Bez riječi sam mu pružila traženo,izašla,upalila svoj auto i otišla ravno doma.Suprug me dočekao pitanjem-jesi li si kupila cipele?Nisam,odgovaram ja.A šta si kupila,uporan je on.Ništa,baš ništa,ništa kao nula.Dobro,nastavlja on naivno,daj da spremim marke za drugi puta.Nemam ih,mirno sam mu rekla.Kako nemaš,pa gdje su ako ništa nisi kupila-naivnog li čovjeka,koliko pitanja postavlja.Pa u državnom proračunu države Mađarske,čovječe.Eto od toga dana ja u hungariji parkiram samo tamo gdje se parking plača,a zbog zgode sa sucem za prekršaje po naseljenom mjestu nikada ne vozim više od pedeset.I onda će netko reći da represije nemaju efekta.

 

[ARNO]

E izgleda da taj put i nisi PROSPERIRALA ,, osim što si u miru pročitala dobar dio knjige :mrgreen:

 

[JOHABI]

E izgleda da taj put i nisi PROSPERIRALA ,, osim što si u miru pročitala dobar dio knjige :mrgreen:

čitati volim otkako sam završila školu(u školi nisam,jer su nas prisiljavali),a to što sam u Mađarskoj obrala bostan,pa na Mijenjam ženu lijepo sam nadoknadila kada me policija u Zagrebu zaustavila zbog pretovara.

 

[ajkula]

ček ,ček kakvo mijenjanje žene ,ti imaš materijala da bi mogla lagani roman napisati i dobro unovčiti,čekamo nastavak,ovo iz Hungary je ok jer i sam se siječam svakojakih dogodovština ali uvijek u pozitivi,jedino su me umalo jednom čopili za brzinu u Sigetvaru kad smo išli iz Pečuha sa sahrane ali me spasio pokojni stric koji znao mađarski a i zadnjih godina kad se išlo gotovo svi trgovci šprehali Hrvatski tako da je bilo zanimljivoartyman:artyman:

 

[JOHABI]

ček ,ček kakvo mijenjanje žene ,ti imaš materijala da bi mogla lagani roman napisati i dobro unovčiti,čekamo nastavak,ovo iz Hungary je ok jer i sam se siječam svakojakih dogodovština ali uvijek u pozitivi,jedino su me umalo jednom čopili za brzinu u Sigetvaru kad smo išli iz Pečuha sa sahrane ali me spasio pokojni stric koji znao mađarski a i zadnjih godina kad se išlo gotovo svi trgovci šprehali Hrvatski tako da je bilo zanimljivoartyman:artyman:

Hajde,što se čeka,pričaj čovječe,i ja jedva čekam da čujem tuđe peripetije,nisam valjda ja jedina na svijetu kojoj se događaju ovakve stvari.Nešto ste malo počeli pisati,ali ste stali.Nije važno ima li priča sretan ili manje sretan završetak,bitno je da se možemo svi zajedno malo nasmijati.Misliš li da je meni bilo do smijeha kada su mi tek što sam položila "C" kategoriju uzeli"B"ali sada,nakon odmaka vremena i tome se mogu smijati,iako sem i tu platila kaznu.

 

[JOHABI]

Nitko ništa ne piše o svome životu sa životnim suputnikom,priznajem da sam malo razočarana,a vidim da ste na drugim temama dosta aktivni,nije valjda da svoju privatnost krijete ko zmija noge.Ha-ha-ha,i još jednom,ha?Evo ja sam se sjetila jedne prigodne situacije,uskrsno je vrijeme,pripreme su za najveći krščanski blagdan,a jedna,između ostalih za nas katolike je odlazak na ispovjed u crkvu.Obred je to koji u mome srcu nije naišao na neko preveliko oduševljenje jer nekako mi baš i nije leglo da šapučem nekome na uho svoja skrivena dijela i misli.Nekako se nastojim prolazeči kroz život držati svih osnovnih krščanskih načela,u prvome redu zbog sebe i pravednosti prema drugima,da mi se omaknu stvari koje ne bi trebalo,događa se,važno je da sam ja toga svijesna i da mi je kasnije žao zbog toga.Ipak,usprkos svim mojim uvjerenjima,jedne godine u baš ovo preduskrsno vrijeme nagovorila me prijateljica da obavim svoju krščansku dužnost.Kaže ona meni,pa ako ne želim ići ovdje u našu crkvu-naše selo je veliko,skoro tri tisuće duša,a doleze i iz susjednog,još dvije tisuće,pa usprkos što na ispovjed dolazi par svečenika na ispomoć našemu,redovi su dugački i mora se obično dosta čekati- mogu otiči u grad,tamo sve ide jako brzo,svečenici ništa ne ispituju,ti samo priznaš da si griješio,izraziš svoje žaljenje zbog toga,zamoliš oprost,dobiješ pokoru i to je to.Hajde,mislim ja,ideja nije niti tako loša,prošlo je već par godina kako nismo bili na ispovijedi,a krščanska je obaveza bar jednom na godinu,i čim više razmišljaš o tome,nakako ti tvoja loša djela sve jače pritiskaju dušu,isplivaju čak i ona koja nisi napravio a baš bi se slatko toga trenutka osječao da jesi.Sva se ta težina nakupila toga trenutka u mojoj duši i odluka je pala-idemo ja i moj suprug u grad.Ušli smo u crkvu,zaista,gužve nije bilo,svega par ljudi,malo smo pričekali i red je došao na nas.Prvo je išao moj muž.Ipak je on glava obitelji,a naš krščanski nauk kaže da je muž ženin gospodar(tu nam se mišljenje razmimolaze,ali crkva je crkva,valjda znaju što pričaju),pa je red da mu dam prednost,a priznajem,htijela sam i vidjeti kako će se situacija odvijati.Prišao je ispovjedaonici,kleknuo,prekrižio,i tu su moja saznanja prestala.Nemožeš čuti što se govori,iako me sa vremenom počelo pomalo i zanimati,jer prošlo je par minuta,a moj se jadnik još nije dizao.Ima izreka-strpljen-spašen,pa sam odlučila zadržati mir i dostojanstveno sačekati svoj red.Prošlo je još par minuta.Sada se već joj supatnik premještao sa koljena na koljeno,no dizao se još nije.O,sunce li mu žarko,pa sa kime ja to živim,tu ima grijehova za pola našega sela,kako li ih je samo tako vješto skrivao svih ovih bračnih godina,pa ja ga znam kao čovjeka koji je uvijek spreman pomoči drugima,pravednog,blagog,vedrog,jest da je ponekad malo čangrizav,ali zbog toga se ne završava u paklu,jest da se znamo i posvađati,i bračna šutnja nekada vlada,ali sve je to onako na sitno,pa što on to radi na koljenima već dobrih dvadesetak minuta,i još se ne križa,jasan znak da je gotovo.Čekala sam ja dobrih pola sata.Već sam ga iskreno počela žaliti jer znala sam da mu nije lako,ako ne zbog grijehova, a ono zbog koljena sigurno.No,konačno,bilo je gotovo,došao je red na mene.Moram li reći da sam ispovjedaonici prilazila skeptično,ako je on,dragi čovjek, bio tako dugo,što li mene čeka?Što me čekalo,nije to bilo kao što su mi rekli.Niti poligraf nebi iz mene izvukao toliko informacija koliko je uspjelo tome božjem namjesniku u tih pola sata klečanja na koljenima.Pitanja su se nizala jedno za drugim,zavirio mi je u dušu,ništa nije ostalo sakriveno,sve su tajne bile razgoljene,zgrabio me poput pitbula i nije puštao dok i najskrivenije sječanje nije isplivalo na danje svjetlo.Eh,iz crkve smo izašli šutke,blijedi ko da smo vidjeli duha,ne znam kako se osječao moj muž,nisam ga se usudila pitati da ne padnemo opet odmah u carstvo grijeha,jer ideja o gradu je bila moja,znam da sam sa ja osječala kao najgori čovijek na svijetu.

 

[ZJ]

Johabice, nemoj zamjeriti tom svećeniku. A niti sebi. To je bila prava ispovjed. Na prvi pogled neugodna, no poslike se osjećaš "nevino"

 

[JOHABI]

Johabice, nemoj zamjeriti tom svećeniku. A niti sebi. To je bila prava ispovjed. Na prvi pogled neugodna, no poslike se osjećaš "nevino"

Ne brini,mene ti je život naučio da je sve lakše i bolje kada se izgovori naglas,sve odmah postaje lakše i jednostavnije.Svi mi pred drugima nastojimo prikazati samo lijepši dio svoje osobnosti,a ispovjed je prilika da barem pred samima sobom priznamo da imamo i lošu stranu.