• Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️

EM-tehnologija, (šta je to)?

  • Temu pokrenuo Hanza
  • Datum prvog posta
H

Hanza

Guest
ŠTA JE TO HUMUS I ZBOG ČEGA JE BAŠ ON GARANT
PLODNOSTI ZEMLJIŠTA
Vrlo veliki broj poljoprivrednika misli da je humus, kompost ili trulež.
Znajući, pritom, da je humus garant plodnosti zemlje, zemljoradnici nastoje da
unesu u zemljište što je moguće više komposta ili stajnjaka, a mnogi uz to dodaju
još i mineralno „gnojivo“ (navodnici su upotrebljeni zato što je mineralna hemija
otrov za zemlju i uništitelj humusa). Ni kompost ni stajnjak nisu humus. U njima se
sadrži humus u relativno malim količinama. A uz primenu mineralnih „đubriva“, i ta
neznatna količina humusa u kompostu ili stajnjaku se neutrališe. Na taj način
količina humusa u zemljištu, uz istovremenu primenu komposta, stajnjaka i
mineralnih „đubriva“ praktično se ne povećava.
Međutim, baš humus je garancija plodnosti zemlje. Prema tome taj brižni
zemljoradnik mora da zna šta je to humus i kako se povećava njegov procenat u
zemlji.
„Pedologija“ (nauka o zemljištu) objašnjava da se humusom nazivaju -
nerastvorljivi ostaci biljaka i živih organizama. Analogne ovome su, naprimer,
iskopine kostiju dinosaurusa ili praistorijskog čoveka. Ovi ostaci nemaju nikakve
hranljive sastojke za biljke, već su granulisana masa raznih po veličini čestica, čiji
sastav je oko 50% praznina. Pa, zapitaćete se, kako humus može biti garancija
plodnosti zemlje, ako je totalno neutralan, a uz to je 50% praznina? Stvar je u tome
što čestice humusa imaju po površini električni naboj, koji ima privlačnu snagu ka
subjektu, jer ima suprotan naboj. Ti subjekti u zemlji su vodeni rastvori zemljišnih minerala i produkti razlaganja komposta (organike). Ti rastvori se vežu za površinu
humusne granule i obrazuju oko nje tananu opnu. Ukoliko su humusne čestice vrlo
sitne, a njihov broj dovoljno velik, onda je i njihova ukupna površina dovoljno
velika i na njoj se sakupi mnogo vodenih mineralnih rastvora u opni. Nauka je
dokazala da humus skuplja na površini svojih čestica vlage koja 6-7 puta premašuje
njegovu težinu. Rastvor, skupljen na površini čestica humusa, koji veže koheziona
sila električnog naboja, ne odlazi pod dejstvom zemljine teže u niže slojeve
zemljišta, već ostaje u zoni korenja biljaka. Pod dejstvom sile teže ti rastvori ne
odlaze zemljišnim kapilarima ni na površinu, gde bi vlaga isparila u atmosferu, a
mineralne soli stvorile čvrst sloj na površini zemljišta. Na taj način, humus je
skupljač i čuvar rastvora zemljišnih hemijskih elemenata, koji su hrana za biljke. Baš
ove karakteristike humus i čine garantom plodnosti zemljišta. Čestice mineralnog
grunta nemaju električno svojstvo na svojoj površini da zadrže na sebi zemljišne
vodene rastvore. Na podlogama koje nemaju humusa ili ga imaju sasvim malo, vodeni mineralni rastvori slobodno odlaze iz sloja korenja u podzemne vode ili
kapilarima zemljišta slobodno odlaze na površinu, uskrativši ih korenju biljaka.
Plodnost takvih zemljišta je veoma mala, prinos na njima je veoma nizak.

NEDOSTACI „TRADICIONALNE“ OBRADE ZEMLJE
Tradicionalno je prihvaćeno da se radi plodnosti zemlja mora kljukati stajnjakom i mineralnim đubrivima. To nije najbolji način zbog sledećih posledica i razloga:
1.Sirovi stajnjak treba zaoravati. To je već jedan od nedostataka, koji iziskuje značajno angažovanje tehnike i fizičkog rada. Sirovi stajnjak se razmešta po parceli u zgužvanim hrpicama, čiju organiku razlažu truležni anaerobi. To dovodi do širenja u zemljištu truležnih patogena, koji kasnije dovode do zaraženja biljaka raznom truleži, a plodovi tih biljaka su loši za skladištenje. Sirovi stajnjak, pri razlaganju, oslobađa amonijak i slobodni azot, od kojih strada živa zemljišna sredina, koja je „kuvar“ hrane za biljke. Stajnjak ulazi u zemlju u gužvicama, stvara oko sebe vrlo zasićene rastvore razlaganja zemljišta, koji privlače sebi okolnu vlagu. Iz tih razloga, čak i uz prisustvo stajskog đubriva u zemlji, većina biljaka gladuje i ne daje prinos. Posle unošenja stajnjaka, uvažavajući ukazane razloge,
pođubrenu parcelu moramo ostaviti godinu dana neobrađenu, da bi se proces razlaganja sirovog stajnjaka završio, amonijak i slobodni azot iz zemljišta isparili, a živa zemljišna sredina samoobnovila, što je praktično nemoguće kod malih parcela. Svi gore ukazani nedostaci odnose se i na zaoravanje siderata.
2.Mineralna đubriva se unose, po pravilu, „nadušak“, odjednom. U zemljištu se, kao rezultat, obrazuju zasićeni rastvori soli hemijskih elemenata, koje uništavaju živu zemljišnu sredinu, „kuvare“ hrane za biljke. Pritom se zemljište lišava proizvođača humusa, garanta plodnosti. Postojeći humus u zemlji se uništava pod dejstvom mineralnih soli, gubi se njegova granulativna struktura, zemljište se usitnjava, postaje tvrđe, loše propušta vlagu i vazduh, postaje teško za obradu. Biljke se pri tom odgajaju na ograničenoj količini hemijskih elemenata i nemaju prirodan ukus, miris i vitaminsku vrednost. Bez odgovarajuće ishrane, biljke su podložne boleštinama i najezdama štetočina, njihovi prinosi opadaju i loši su za skladištenje. Postoji i osnovana bojazan od trovanja čoveka hemijom iz mineralnih đubriva.
3.Primena sirovog stajnjaka i mineralnih đubriva zahteva duboko oranje ili prekopavanje zemljišta, čime se uništava prirodna struktura zemljišta. Apsolutna većina zemljoradnika je ubeđena da oranje ili prekopavanje čine zemlju rastresitijom i zato pogodnijom za život biljaka na njoj. Međutim, oni veoma greše. Izučavanja pokazuju da je zemljište samo odmah posle oranja ili prekopavanja rastresito. Ali, već posle prve kiše ili zalivanja, stvrdne se, čak i više nego što je bila pre oranja (prekopavanja). I što se više zemljište podvrgava takvoj obradi, postaje tvrđe, što vremenom iziskuje sve više fizičkih i mehaničkih napora i finansijskih sredstava za GSM (gorivo, mazivo,materijal), plus troškovi oko dovlačenja tehnike. Veliki trošak je i nabavka stajnjaka i mineralnih đubriva (današnje cene mineralnih đubriva su oko 0,8 američkih dolara za kilogram, znači, samo za jedan ar treba potrošiti najmanje 18 američkih dolara).
Alternativa stajnjaku, mineralnim đubrivima, oranju i prekopavanju sa prevrtanjem zemlje je primena organskih komposta, proizvedenih u kompostnim gomilama, koje bi trebao da ima svaki domaćin.

EM-tehnologija-jedna od najperspektivnijih pravaca razvoja proizvodnje u agraru XXl veka, je primena Efektivnih Mikrorganizama. Osnivač EM tehnologije je japanski profesor, mikrobiolog Teruo Higa. Taj naučnik je, 1988 godine, uspeo da stvori super složen kompleks korisnih bakterija, kojeg je nazvao EFEKTIVNIM MIKROORGANIZMIMA (EM); odatle i potiče naziv- "EM-tehnologija". potekla u Japanu, EM-tehnologija je danas priznata i, u mnogim državama sveta, ona predstavlja deo nacionalne politike. Broj takvih država postojano raste.
1988.g.ruski naučnik, doktor medecinskih nauka, Pjotr Ajuševič Šabljin je na osnovu anabiotskih mikroorganizama, bajkalskog ekosistema stvorio ruski EM preparat, koji je po nekim pokazateljima čak i prevazišao japanski analog.
Taj, ruski preparat je koncentrat u tečnom stanju. u kojem je uzgojeno više od 80 sojeva glavnih anabiotskih (korisnih) mikroorganizama, koji se u prirodi nalaze u zemljištu.Preparat ne sadrži genetsko izmenjene mikroorganizme. Karakteristično za EM-preparat je to. što on predstavlja čvrstu zajednicu aerobnih i anaerobnih mikroorganizama. I jedni i drugi, bez obzira na različite oblike života, obitavaju u jednoj sredini u režimu aktivne razmene izvora hrane. i to tako da produkti metabolizma jedne grupe predstavljaju hranu onoj drugoj grupi, pri čemu dolazi do akomulacije pozitivnih osobina ujedinjenih mikroorganizama.
Ovi mikroorganizmi pri unošenju u zemljište aktiviraju lokalnu saprofitnu mikrofloru, koja prerađuje organski otpad u oblik koji je za biljke lako dostupan i lako se koristi. Pri tom nastaju raznovrsne, fiziološki aktivne, materije-fermenti, amonokiseline,vitamini, biofungicidi i dr. koji direktno ali i indirektno utiču na rast i razvoj biljaka, i obavljaju čitav niz funkcija za zaštitu biljaka od bolesti i na sanaciji zemljišta.
 
Posljednje uređivanje od moderatora:
H

Hanza

Guest
Tle – to je površinski pokrivač zemlje - simbioza
(zajednički život) biljaka i živih organizama. Tle se sastoji od ostataka biljaka, živih
organizama i njihovih izlučevina i samih živih organizama (raznih crva, glisti,
gljivica, mikroorganizama, plesni, mikroba i bakterija), koji žive u površinskom sloju
zemlje, zahvaljujući ostacima biljnog i životinjskog sveta koji se u njoj nalaze. Na taj
način, tle je nešto živo, ono se stalno obnavlja i regeneriše životnim procesima
biljaka i životinja. Ako površinski sloj zemlje ne sadrži u sebi biljne i životinjske
ostatke, onda se on ne može zvati pogodnim tlom. To je samo grunt (zemljište) koji
se sastoji od raznih minerala. Samo se zemljište, obogaćeno ostacima biljnog i
životinjskog sveta i živim organizmima i njihovim izlučevinama, može nazvati
pogodno tle (dobra zemlja).
Mogu li biljke živeti i donositi plodove van zemljišta? Da, mogu. To je
dokazao nemački hemičar Justus Libih pre više od 150 godina, hraneći biljke
rastvorima mineralnih đubriva. Može li se govoriti o plodnosti njiva i bašti na
kojima se godinama primenjuju mineralna đubriva? Naravno, ne. Jer su rastvori
mineralnih đubriva uništili u površinskom delu zemlje i u organskom delu floru i
faunu. Prinosi na takvim njivama i baštama se dobijaju ne od plodnog zemljišta
(koje je uništeno hemijom), već od rastvora mineralnih đubriva, t.j., praktično, na
hidroponi način. U gruntu, (ne u zemljištu, koje nije plodno), na taj način se
stvaraju mineralni rastvori, kojima se hrane biljke. Biljke, gajene „hemijom“,
dobijaju samo kompleks nekih hemijskih elemenata, a ne sve sastojke prirodnih
organskih jedinjenja. Takve biljke nemaju prirodan ukus, miris i vitaminski sastav,
loše su za skladištenje i mogu biti opasne za čovekovo zdravlje.
Hemijska mineralna đubriva dovode do mineralizacije organskog dela zemljinog
pokrivača, čine površinski sloj sitnodisperzivnim, tvrdim, slabo propusnim za vlagu
i vazduh, hladnim, teškim za obradu. U zasićenim rastvorima soli mineralnih đubriva, koja se, po pravilu, unose jednom i odjednom, ubija se živa površinska
sredina. Površinski sloj prestaje biti plodno tle, pretvara se, jednostavno, u
mineralizovano zemljište. Za dobijanje kakvih takvih prinosa takvo zemljište iz
godine u godinu zahteva sve veću količinu mineralnih đubriva i sve više napora kod
oranja ili kopanja sa prevrtanjem površinskog sloja. Biljke na takvim zemljištima
zahtevaju česta zalivanja, slabo rastu i podložne su bolestima i štetočinama, njihov
prinos mnogo zavisi od vremenskih uslova.
U prirodi, parcele, na kojima čovek nije izvršio agresiju hemijskim
đubrivima i mašinama za duboku obradu površinskog sloja, ustvari, predstavljaju
živi sloj, dobro struktuiran, pun humusa, pun živih organizama. Struktura takvog tla
je slična sunđeru, puno je raznoraznih kanala, koje je ostavilo korenje biljaka, čiji su
organski deo pojeli zemljišni organizmi, i kanala koje su ostavili živi organizmi. Tim
kanalima zemljište lako dobija vazduh i vlagu, tim istim kanalima zemljište se lako
oslobađa ugljendioksida, koji nastaje od prerade organskih ostataka i od disanja tih
istih mikroorganizama. Tim istim kanalima lako prodire u zemlju korenje novih
biljaka. Uz postojanje u zemljištu vazduha i vlage, i uz prisustvo organike i žive
zemljišne sredine, u njemu se stalno vrši proces stvaranja humusa – baze
plodnosti. Na taj način u zemljištu se stalno događaju procesi obnavljanja
plodnosti, posle življenja na njemu bilo kog pokoljenja biljaka. V. V. Dokučajev je
govorio da svaka biljčica više ostavi tlu nego što iz njega uzme. Iz ovoga se može
izvesti zaključak, da ako čovek nauči da omogući na svojim njivama i u svojim
baštama prirodne uslove, onda zemljištu, njivi ili bašti neće nedostajati ni mineralnog, niti stajskog đubriva, neće biti potrebno niti oranje, ni prekopavanje,
ni prevrtanje zemlje.
Prilikom oranja ili prekopavanja zemljišta uništava se prirodna struktura tla
– uništavaju se kanali istrulelog korenja, putevi mikroorganizama, prekidaju se
kanali snabdevanja tla vazduhom i svim ostalim komponentama; sprečava se
oslobađanje ugljendioksida; uništava se osnovna masa živih organizama,
proizvođača hrane za biljke; organika (humus) se u takvom zemljištu brzo
mineralizuje, čime njeni elementi postaju nedostupni za korenje biljaka; samo
zemljište se stvrdne, postaje nepropustljivo (kriva šargarepa), teško je za obradu,
hladno i, što je najvažnije, vrlo slabo plodno ili sasvim neplodno. Prinos na takvim
njivama ne isplati ni sredstva ni trud, koji smo uložili na njegovoj obradi.
Proizvodnja biljaka na takvim površinama iziskuje velika sredstva i nerentabilna je.
Količina prinosa ne pokriva uloženo, već često donosi samo gubitke.
Još je Karl Marks upozoravao da je samo priroda, ako se čovek ne meša u
njen posao, sposobna da stvori najvišu apsolutnu dodatnu vrednost. Ona je
sposobna da od jednog zrna stvori klas sa 60 zrna. Čovek, međutim, od jednog
kilograma gvožđa može da stvori tek jedan kilogram eksera i nikada neće stvoriti
ništa više od tog jednog kilograma.
U današnje vreme najbliža prirodi je agrotehnika prirodne zemljoradnje,
kod koje se ne koristi sveži stajnjak i mineralna đubriva, ne vrši se prekopavanje i oranje zemljišta. Popuna zemljišta organikom (kompostom) vrši se vraćanjem
zemlji onih delova kultura, koje ratar ne upotrebi za hranu. Pri tom, povraćaj se vrši
kompostiranjem otpadaka i tlu se vraća nekoliko puta više organskih hemijskih
elemenata nego što je potrebno sledećem pokoljenju biljaka. To je najrentabilnija
agrotehnika, koja daje visoke prinose, koja praktično ne zavisi od vremenskih
uslova, i koja je najkvalitetnija,odnosno, najbolja, za zdravlje potrošača.
 

DARIJUS

Iskusan lik
Tu od
9 Stu 2011
Poruka
6,538
al sam se lijepo načitao...
samo da pitam, gospon Hanza, jeste li Vi kada probali raditi sa stajnjakom i mineralnim gnojivima, jer ispada da su moji predci bili veliki bedaki kad su hodali konju i volu iza riti i držali drveni plug u rukama, a mogli su sve napravit sa grabljicama...
dakle, ono što hoću reći, ja sam proizvođač (dakle radim na zemlji) i čitam, a da li Vi koji zagovarate mikroorganizme od A,B,C,E,F,M...ikada radite u polju i dokazujete da ne valja ono što spominjete kao lošom obradom zemljišta...8)
 

iwanho

Iskusan lik
Tu od
30 Lis 2008
Poruka
8,504
Gospon Hanza, do koje dubine tla se radi o površinskom sloju (1 cm, 10 cm, 20 cm), odnosno do koje dubine su mikroorganizmi aktivni? Možda naši stari nisu uništavali zemlju kad nisu imali s čime duboko orati. Kako suzbiti korove bez kultiviranja (kemiju na mojim malim površinama ne primjenjujem)?
 
H

Hanza

Guest
al sam se lijepo načitao...
samo da pitam, gospon Hanza, jeste li Vi kada probali raditi sa stajnjakom i mineralnim gnojivima, jer ispada da su moji predci bili veliki bedaki kad su hodali konju i volu iza riti i držali drveni plug u rukama, a mogli su sve napravit sa grabljicama...
dakle, ono što hoću reći, ja sam proizvođač (dakle radim na zemlji) i čitam, a da li Vi koji zagovarate mikroorganizme od A,B,C,E,F,M...ikada radite u polju i dokazujete da ne valja ono što spominjete kao lošom obradom zemljišta...8)

Pre nego što smo počeli da radimo sa svežim stajnjakom i mineralnim gnojivima, radili smo isključivo sa dobro (4-5 godina) ogorelim stajnjakom.

ima topic i na B92 :mrgreen: (isti)

Ne znam samo gdje su ti organizmi živjeli prije rata :mrgreen:

Pišem na svim mogućim forumima o ovoj temi, i kopiram iz knjige B. S. Anennkova, "Dovedimo prirodu u svoju baštu"

Cilj je upoznati (ne ubeđivati) što širi krug ljudi o drugačijem načinu obrade zemljišta.
 
Posljednje uređivanje od moderatora:

denisv

Član
Tu od
18 Svi 2012
Poruka
635
Pišem na svim mogućim forumima o ovoj temi, i kopiram iz knjige B. S. Anennkova, "Dovedimo prirodu u svoju baštu"

Cilj je upoznati (ne ubeđivati) što širi krug ljudi o drugačijem načinu obrade zemljišta.

Sve je to 5 :weedman: kad je za kućnu upotrebu :weedman: U intenzivnoj proizvodnji sumnjam.
U Banja Luci je do skoro bilo nekoliko organic štandova sa povrćem. Šta misliš koliko ih je sad ;)
 

siki

Aktivni član
Tu od
6 Lip 2010
Poruka
2,151
Možeš nazvat tehnologiju kako god hoćeš ali ako ona meni pomaže zašto ja to nebi isprobao ako humus mogu dobit skoro džabe zašto ga nebi sam pravio bez obzira tko šta kaže zato Hanza ovo do sada je veoma zanimljivo čekam kad će doć na red pravljenje komposta koji ću sam napravit i koristit barem u plastenicima. A znam da imaš i pokusnih hektara sa em pa da vidimo kako će to da uspije.


@Denis kako reče hanza treba se upoznat a dali će to netko i prihvatit to je njegova osobna stvar.
 
H

Hanza

Guest
Korovi u bašti (njivi)

Za svih ovih godina, koliko se bavim baštovanstvom, (40) nikada nisam imao manje korova kao ove u kojoj sam koristio EM-tehnologiju.
 

denisv

Član
Tu od
18 Svi 2012
Poruka
635
@Denis kako reče hanza treba se upoznat a dali će to netko i prihvatit to je njegova osobna stvar.

Naravno.
Ja sam čitao o kompostiranju ( na B92 , mislio sam ti poslati link ) i bez obzira na oranje, prevrtanje, neprevrtanje, mineralna odlučio sam da iduće godine kompostiram.;) E, sad dal' ću obuhvatiti sve u eksperimentu, vidjetćemo. Možda jedan mali eksperiment.
 
H

Hanza

Guest
Istorijat pojave i primene mineralnih gnojiva

ISTORIJAT POJAVE I PRIMENE MINERALNIH ĐUBRIVA
Pre više od 150 g. nemački hemičar Justus Libih otkrio je da se biljke mogu
gajiti i na neutralnom zemljištu, u orsustvu humusa i organike, hraneći ih
rastvorima hemijskih elemenata, čiji je zbir dobio naziv „mineralna đubriva“. To je
bilo veoma značajno otkriće, koje je poslužilo pojavi i razvitku hidroponog (u
staklenicima) gajenja biljaka, bez neophodnosti postojanja zemljišta. Od
celokupnog otkrića Libih je zaključio da i u živoj prirodi biljke dobijaju hranu, koja je
dobijena hemijskim procesima u zemljištu, i da, po mišljenju Libiha, kada nastupi
trenutak, kada rezerve tih hemijskih elemenata nestanu, i onda, za gajenje kultura
na tom zemljištu, treba izvana unositi u njega hemijske elemente. Pošto je sastav
mineralnih đubriva, koje je predložio Libih, skoro potpuno bio isti po sastavu sa
strukturom za proizvodnju eksploziva i baruta, ovom Libihovom otkriću su se
veoma obradovali magnati hemijskih preduzeća (azotara). Oni su dobili priliku da
prodaju ogromne količine otpadaka umesto da ih odvoze na smetlišta. Počinje
ofanzivna reklama primene mineralnih đubriva, ali već ne na neutralnom zemljištu,
već na njivama, koje imaju početnu prirodnu plodnost. Libihovu ideju masovno
podržavaju organi vlasti zemalja, koje su takođe bile zainteresovane za popunu
državne blagajne. Na taj način otpočinje uskoro masovna kampanja skoro svih
zemalja za uništenje prirodne plodnosti njiva pod nazivom „agrohemijska
poljoprivreda“. Justus Libih je bio „čist“ hemičar, njega nisu zanimali rezultati
naučnih istraživanja specijalista drugih polja nauke i nije znao, da se u prirodi hrana
biljaka ne dobija hemijskim procesima, već biološkim putem, da se u prirodi količina ove hrane ne potroši, već se stalno obvnavlja i povećava. On nije znao za
Darvinova otkrića.
Justus Libih nije očekivao tako energičan nastup od strane magnata
hemijske industrije i, kada je, kako se kaže, „proces krenuo“, odlučuje da proveri reakciju zemljišta na dejstvo mineralnih đubriva. Ustanovio je da mineralna
đubriva uništavaju prirodnu plodnost zemljišta, razlažu i uništavaju humus,
razaraju strukturu zemljišta, uništavaju sve živo u zemljištu, čineći ga hladnim,
tvrdim i mrtvim. Libih ustaje na uzbunu, kategorički negira korist od mineralnih
đubriva na zemljištu njiva, koje iskonski poseduju plodnost. Ali ... bilo je kasno –
hemijskim magnatima i vlastima se osladilo, dobijali su ogromnu materijalnu korist
od prometa otpadaka i uradili su sve što je neophodno, da ovi zaključci i mišljenja
Justusa Libiha ne dopru do zemljoradnika. Baš ova štetna za zemljoradnju
agrohemija preplavila je polja celog sveta.
Vodič ideja Justusa Libiha, od kojih se on, budući da je bio pošten naučnik,
odrekao, u Russiji postaje hemičar Fersman. On je bio i pre i posle revolucije
1917.g. predsednik državne komisije za iznalaženje novčanih sredstava za
subvencije armiji. Pre svega se naglo razvila delatnost akademika Fersmana na
hemizaciji poljoprivrede, naročito posle otkrića nalazišta apatitove (kalcijev fosfat
sa fluorom, veoma rasprostrt, ljubičast ili zelenkast, tvrdoće 4 po Mosovoj skali)
rude u tundrama Kolskog poluostrva – osnovne sirovine za proizvodnju eksploziva i
baruta. Od tog trenutka počinje u Russiji, totalna hemizacija na poljima, a sam
akademik dobija veliku vladinu nagradu. Vlastima SSSR to je odgovaralo, jer su od
prodaje otpada hemijske proizvodnje, dobijali ogromna sredstva za organizovanje i
snabdevanje armije. Izveštaj o šteti, koja se čini hemijom na plodnost zemljišta
njiva se minimizirala. Vlast nisu zanimali ni prinosi njiva, ni rod sa njiva, ni zdravlje
nacije. Njoj je odgovarala degradacija zemljišta, koja je iziskivala sve više hemije, t.j., sve veće količine mineralnih đubriva, sve više traktora i plugova, sve veće
količine GMM (gorivo, mazivo, materijali) i rezervnih delova tehnike, jer su sve to
proizvodila preduzeća odbrambenog kompleksa zemlje i baš taj kompleks dobija
skoro bez rada ogroman novac od ogromnog broja seljaka. Zemljoradnici su postali
glavni investitori armije i odbrambene industrije.
I odnos današnje vlasti prema plodnosti polja i njiva, prema veličini
prinosa sa jeidnice, prema zdravlju nacije, nije se bitnije izmenio.
Eto, odlučite sami, kolege baštovani, hoćete li i dalje davati svoj novac
ujaku, koji vam osim štete ništa neće prodati, ili ćete poslušati mišljenje poštenih
naučnika, mišljenje takvih korifeja nauke kao što su Darvin, Vernadski, Ovsinski,
Dokučajev, Kostičev, Merežkovski, Vavilov, Heljcer, Maljcev i drugi i okrenuti se
agrotehnici prirodne zemljoradnje, stvarajući plodno i zdravo zemljište, ne samo za
sebe, već i za svoje potomke, ostavljajući im blagodarno sećanje na sebe.
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Pre nego što smo počeli da radimo sa svežim stajnjakom i mineralnim gnojivima, radili smo isključivo sa dobro (4-5 godina) ogorelim stajnjakom.

Koliko se ja sjećam,a zaista se imam čega sjećati u svojih trideset i šest godina proizvodnje,stajnjak smo izvozili iz gnojnih jama svake jeseni i svakog ljeta nakon žetve,naravno sa istovemenim zaoravanjem.Iz osobnog iskustva mogu reći da sam još prije petnaest do dvadeset godina,bez navodnjavanja,samo primjenom gnoja i mineralnih gnojiva postizala prinos krumpira od 50 tona čiste merkantile,ili za one koji ne razumiju-50 tona prodajnog krumpira po hektaru,plus tri do četiri tone sitne kalibraže.Pa kada mi sada netko kaže kako ja zapravo nisam znala raditi i da način na koji sam radila nije dobar dođe mi da puknem.A da sam u ono vrijeme imala sorte kao što su danas,čiji je genetski potencijal daleko viši nego onih pred dvadesetak godina,vjerujem da bi rezultati bili još bolji.Sada svi traže načine izmišljanja tople vode u čim više varijanti,prezentiraju se razna rješenja,pedologija se koristi u zbunjivanju proizvođača,jer čim više stručnih termina-više enigme.A sve što je nepoznato privlači poput magneta.
 

siki

Aktivni član
Tu od
6 Lip 2010
Poruka
2,151
Naravno.
Ja sam čitao o kompostiranju ( na B92 , mislio sam ti poslati link ) i bez obzira na oranje, prevrtanje, neprevrtanje, mineralna odlučio sam da iduće godine kompostiram.;) E, sad dal' ću obuhvatiti sve u eksperimentu, vidjetćemo. Možda jedan mali eksperiment.

Pošalji mi to da vidim. Orat ili ne to ti je kao u Hamletu "Bit il Nebit pitanje je sad"
Idemo mi malim koracima ja sam juče radio sa kompostom koji sam proljetos stavio na hrpu i sve je dobro samo to dugo traje a ako ovako mogu ubrzat bit će i bolje i lakše.
 

DARIJUS

Iskusan lik
Tu od
9 Stu 2011
Poruka
6,538
Za svih ovih godina, koliko se bavim baštovanstvom, (40) nikada nisam imao manje korova kao ove u kojoj sam koristio EM-tehnologiju.

ove godine zbog manjka oborina nitko nije imao korova...provjereno!
 
H

Hanza

Guest
ove godine zbog manjka oborina nitko nije imao korova...provjereno!

Kod mene, je u delu bašte, postojano rasla palamida, bilo ili ne bilo oborina.
Sada je nema ni u tragovima, a proletos je krenula silovito, u toku leta sam je rezao, tačno po uputstvu, cilj je postignut, a to je važno zar ne?
 

denisv

Član
Tu od
18 Svi 2012
Poruka
635
Evo jedno pitanje za Hanzu.

Da li si ikad napravio kalkulaciju između EM troškova proizvodnje, kvaliteta tih proizvoda (komercijalno tržište pod kvalitetom podrazumjeva ujednačenost, boju, određenu veličinu, opšti atraktivan izgled...) prinosa i dobiti?
Odnosno koliko je moguće komercijalizovati takav način rada bez marketinškog pristupa u smislu organske proizvodnje?
 

Turopolec

Član
Tu od
31 Svi 2012
Poruka
413
Koliko se ja sjećam,a zaista se imam čega sjećati u svojih trideset i šest godina proizvodnje,stajnjak smo izvozili iz gnojnih jama svake jeseni i svakog ljeta nakon žetve,naravno sa istovemenim zaoravanjem.Iz osobnog iskustva mogu reći da sam još prije petnaest do dvadeset godina,bez navodnjavanja,samo primjenom gnoja i mineralnih gnojiva postizala prinos krumpira od 50 tona čiste merkantile,ili za one koji ne razumiju-50 tona prodajnog krumpira po hektaru,plus tri do četiri tone sitne kalibraže.Pa kada mi sada netko kaže kako ja zapravo nisam znala raditi i da način na koji sam radila nije dobar dođe mi da puknem.A da sam u ono vrijeme imala sorte kao što su danas,čiji je genetski potencijal daleko viši nego onih pred dvadesetak godina,vjerujem da bi rezultati bili još bolji.Sada svi traže načine izmišljanja tople vode u čim više varijanti,prezentiraju se razna rješenja,pedologija se koristi u zbunjivanju proizvođača,jer čim više stručnih termina-više enigme.A sve što je nepoznato privlači poput magneta.

Potpisujem.:prayer:
 
H

Hanza

Guest
Evo jedno pitanje za Hanzu.

Da li si ikad napravio kalkulaciju između EM troškova proizvodnje, kvaliteta tih proizvoda (komercijalno tržište pod kvalitetom podrazumjeva ujednačenost, boju, određenu veličinu, opšti atraktivan izgled...) prinosa i dobiti?
Odnosno koliko je moguće komercijalizovati takav način rada bez marketinškog pristupa u smislu organske proizvodnje?

Teoretisao nisam: pa ako stavimo na papir troškove i prinos tradicionalne obrade i obrade pomoću EM-tehnologije, mogu zasigurno tvrditi da je EM-tehnologija višestruki pobednik.
 
H

Hanza

Guest
Kompostna gomila, kraljica bašte

K O M P O S T N A G O M I L A - K R A L J I C A B A Š T I
Baš kompostna gomila je garant plodnosti zemljišta vaše bašte i garant
visokih, stabilnih, ekološki čistih prinosa. Baš ona određuje kakva će vam biti bašta.
Baš ona omogućava ili ne omogućava da štedite fizičku snagu i novčana sredstva
prilikom obrade bašte. Ona diktira uslove pod kojima je biti ili ne biti prinosima
vaše bašte u ozloglašenoj „zoni rizične zemljoradnje“. Zbog toga i jeste Kraljica.
Baš zbog toga se treba i odnositi prema njoj sa dužnom pažnjom i više od
toga jer je živa. A sve što je živo zahteva posebno razumevanje, pažljiv pristup i
brigu.
Pre svega treba reći da se jednom u jesen i u proleće kompost nanosi na
zemljište leja, zbog toga treba imati dve kompostne gomile (plasta, skladišta, hrpe).
Jednu će te formirati u rano proleće, kada počnete da dovodite u red svoju
parcelu, skupivši sav organski otpad sa vaše parcele. Formiranje ove gomile treba
da završite do sredine jula. Kompost iz ove gomile će vam trebati da unesete u
zemlju već te jeseni, pa je potrebno da do tog vremena sazri. Drugu gomilu
počinjete da formirate od sredine jula, a završavate do pojave snega. Od jula pa sve
do kasne jeseni na parceli ima tako mnogo organike, koju, takođe grabuljte i
skupljate, da bi doveli u red parcelu. Kompast iz ove gomile će vam zatrebati za
prolećno unošenje u leje, 1,5 – 2 nedelje pre setve kultura. Dogodi se da poželite
da imate još jednu gomilu. O njoj nešto kasnije, pošto je ona namenjena voćnjaku,
a ne bašti. Naterajte sebe da vam to bude zakon – ništa organsko od otpadaka se
ne spaljuje i ne odnosi na smetlišta. To je sirovina za vaše Kraljice, to je njihova svojina. A ako slučajno nešto ipak morate da spalite, onda se postarajte da bar taj
pepeo sakupite i odnesete na kompostnu gomilu.
Lokaciju za svoje gomile najbolje je da nađete daleko od vaše kuće, ali gde
je zavetrina od glavnih i najčešćih vetrova vašeg područja. Ne treba pripremati
kompost u nekakvim jamama ili bazenima, najbolje je praviti ih upravo na
zemljištu, koje ste prethodno rastresli vilama. Iz bazenčića i jama je teško vaditi
kompost, a uslovi za proces razlaganja organike u njima nisu baš optimalni za
dobijanje komposta velikog kvaliteta. Na odabranom prostoru, slojevito, po 10 – 15
sm, treba odlagati sve organske otpatke vašeg domaćinstva. Poželjno je da ih
prethodno isitnite i promešate, ako su različitog porekla. Materijal za kompostnu
gomilu je sagorela od mraza trava skupljena sa leja, opalo lišće voćki i jagodičastog žbunja, lišće svih, bez izuzetaka, baštenskih kultura i jednogodišnjeg i višegodišnjeg
cveća, oplevljeni i pokošen sa leja i prolaza korov, otpad sa kuhinjskog stola
(uključujući kosti i iznutrice riba, ljuske od jaja, mrve, upotrebljen čaj, ljuske povrća
i voća), izmet domaćih životinja i ptica, pepeo iz domaće peći kuće ili banje,
ugljena prašina ili isitnjen ugalj, piljevina, papir. Vrlo je korisno da se u svaki sloj
unese i nešto, makar malo, aromatičnih i lekovitih trava (maslačak, metvica (nana),
kopriva, hajdučka trava, lovaga, mirođija, peršun, lekovita kamilica i dr.). Paziti da u
plast ne upadne tehnička mast, boje, plastika, hemijska sredstva za pranje, staklo,
rastvarači svake vrste, metalni predmeti. Svaki sloj unešene u plast organike treba
posuti baštenskom zemljom (još bolje starim kompostom) u sloju debljine 1,5 – 2
sm i politi rastvorom preparata „Tamir“ ili „Bajkal EM-1“. Pri tom se jedna supena
kašika preparata „Bajkal EM-1“ sipa u 10 litara vode, tom rastvoru se doda jedna
supena kašika starog džema, ili prokislog meda, ili sirupa (melase), ili šećera. 5
litara takvog rastvora se sipa na jedan metar površine organike, zatim se složi
sledeći sloj skupljenog otpada, i tako se gomila puni – prolećna do sredine jula,
jesenja do prvih znakova zime. Slojeve organike i gomile ne treba nabijati i
učvršćavati. Vrlo je važno da se svaki put kada se završi slaganje jednog sloja
organike, gomila prekrije polietilenskim pokrivačem tako da ga ne bi sa bokova
probijao vetar i da ne dolazi u doidr sa atmosferskim padavinama. Gomili nije
potrebno prevrtanje i preturanje, kompost u njoj sazri za 1,5 – 2 meseca. Ukoliko je
gomila na zemljištu, u njega će vrlo brzo navaliti ogroman broj kišnih glisti (između
ostalog i sa parcele vašeg komšije. Ne govorite mu o tome, da ne bi tražio deo
komposta!). Kišne gliste će napuniti kompost svojim kaprolitima i vi ćete dobiti ne
prosti kompost, već superkompost najvećeg kvaliteta. Jesenju gomilu treba ujesen pažljivo i dobro ukriti sa nekoliko slojeva najlona i opteretiti je odozgo nekim
teretom, da je ne bi oduvali jaki vetrovi.
Ako organika u gomili nije usitnjena, onda se u kompostu mogu naći
krupni, ne potpuno razloženi, komadi. Njih ne smemo nanositi u zemljište leja, jer
će, nastavljajući da se razlažu u leji, privlačiti na sebe važne elemente ishrane
biljaka, pre svega azot i biljke će, pored takvih komada nepregorele organike,
gladovati ili se zaraziti patogenima truleži. Zato kompost od neusitnjene organike,
pre nego što će biti unet u zemljište, treba prosejati kroz sito sa okcima veličine
2x2 ili 3x3 mm. Krupni ostaci se mogu iskoristiti umesto baštenske zemlje pri
posipanju slojeva kompostne gomile.
U kompostnu gomilu se može trpati, kako je gore rečeno, sav lišćar, bez
izuzetaka, baštenskih kultura. To je i lišće krompira, ako ga nije napala filosfera.
Zaraženi lišćar krompira možemo složiti u posebnu gomilu, treću, u iste takve
slojeve sa dodatkom aromatičnih i lekovitih trava, pepela, ugljene prašine i drugih
komponenata. A kompost iz ove gomile se može koristiti za voćke i jagodičasto
žbunje. Rok za nanošenje u proleće – pre pupoljanja, u jesen – odmah posle
skidanja plodova; norme i raspored operacija su isti kao za nanošenje komposta u
proleće i u jesen. Pri tom je važno znati da korenje mnogih voćnih i jagodičastih kultura raste baš u jesen i početkom zime, zato je jesenje unošenje komposta za
njih veoma bitno.
Pošto je kompost pripremljen od raznovrsne organike, između ostalog i od
aromatičnog i lekovitog bilja, i uz učešće kišnih glisti, on sadrži u svom sastavu vrlo
raznovrsan spektar hemijskih elemenata i njihovih jedinjenja, uključujući i
stimulatore rasta, antibiotike, vitamine, razne fermente. Pri primeni takvog
komposta na lejama bašte, plodored kultura nije neophodan, što ima naročiti
značaj kod malih parcela.
Možete li verovati da je sav otpad i smeće sa vaše bašte sasvim dovoljan
da se svake godine potpuno obnovi i poveća plodnost leja vaše bašte bez upotrebe
stajnjaka i mineralnih đubriva.
 

Najnoviji postovi

Na vrh