Još nisam pročitao se netko od malih poljoprivrednika buni protiv poticaja. Bune se uglavnom oni koji se ne bave poljoprivredom i oni veliki, što veliki god značilo. Učili su me u školi da se treba uvijek uspoređivati sa velikima. Onima na nivou sela, grada, pa onda županije, pa onda države, pa onda regije, pa onda svijeta, pa onda svemira, pa onda.... i nema tome kraja. Dok prestaneš rasti onda si gotov. Ili u prijevodu velika riba jede malu ribu. Darvinov Zakon o održanju vrste. Samo najjači opstaju. Mali nikome ne trebaju i svima smetaju. Trn su u oku ili u čizmi velikima i moćnima, ali i državi koja sa njima ne može raditi nikakve dealove. Dobri su samo kao glasačka mašinerija i onda im trebaju. Sjetite se filmova o divljem zapadu gdje dođe veliki rančer sa svojim plaćenicima i veli malome da mu da šaku dolara za njegov mali ranč i neka seli. Ako neće milom onda postoje i drugi načini. Takvi zakoni se danas usvajaju i u našem Saboru. Bačićevi zakoni koji će omogućiti velikome i moćnome da te isplati sa tvoje zemlje jer želi tu posaditi solarne panele ili želi proširiti svoj ranč. I zato naša sela odumiru. U njima će ostati samo par velikih gazda, koji će stalno biti u strahu da će i njih netko isplatiti jer su mali u okvirima svijeta ili svemira. To je naša gorka sadašnjost i biti će još gora budućnost koja debelo kuca na vrata. I to je neminovnost koju izgleda ne možemo spriječiti. Pogotovo mi, narod koji broji tri i pol milijuna ljudi koliko otprilike ima Berlin. I zato nemojte govoriti protiv poticaja. Pustite da ta mala gazdinstva još malo prežive jer kad njih ne bude onda ste na redu vi veći/veliki.