Ma je,sada su već puno pristojniji posvuda.Uvelo se reda.
@kec -m,što se Mađarske tiče i njihove policije,bolje da si žuti mačak neg da te oni vlove.Tu moraš biti maher da se izvučeš. Ja sam ovo doživjela prije petnaestak godina,ali još je uvijek tako.
Evo isto skopirano od već ispričanog -
........................da ispričam još ovo-kako sam bila k.s.z p.u Mađarskoj. Možda bi ova priča više sjela u rubriku "vjerovali ili ne".Bilo je to u vrijeme kada su u Hrvatskoj još bile marke umjesto eura,a jedna marka je u M.vrijedila 6000 forinti.Poslao mene moj muž preko granice da kupim Fastak za zlatice,pošto je tamo bio puno jeftiniji.Uzela sam sa sobom 700 maraka,200 za štetočine,ostalo ako naiđe nešto pametno za kupiti-po onoj negdašnjoj-ništa nas ne smije iznenaditi.I tako,obavila ja kupnju tu odmah iza granice,ali neda mi vrag nekako mira,pa sam odlučila otići do prvog većeg grada,tamo imaju i tržnicu,a dućana kao u priči.Cijeli dan možeš obilaziti i prebirati.Treba naglasiti da je u Mađarskoj u svim naseljenim mjestima već onda bilo ograničenje brzine 50 km.Vozila sam ja kroz selo 50,možda i malo više,ali sam onda dostigla tri traktora sa prikolicama u koloni,i sada ih je naravno trebalo zaobiči.Pa normalno,naleglo se malo na gas,autič pojurio,spretno odradio situaciju,meni osmjeh na licu od uha do uha,vozim još nekih stotinjak metara,kad ono na cesti policajac stoji sa palicom "stop".Stala sam.Dođe on do mene i kaže-gospođo,ne dobro.Što nije dobro,pitam ja.Ne dobro-nastavlja on-vi vozili 84,a smeti 50.Dajte isprave.Pa dobro,ako je tako,šta ću, platiti ću kaznu,pa idem,žuri mi se dalje. A ne, morate čekati,govori moj kaznitelj,uzeo mi iz ruku isprave,putovnicu i otišao.Što moram čekati,pitam se ja,stojim na cesti,ometam promet,logika nalaže da se čim prije maknem.Malo sam se ogledala oko sebe i primjetila da zaustavljaju i druge.Mađare propuštaju,a hrvate parkiraju u kolonu.Nakon otprilike pola sata bilo nas je petero,stigao je leteči na motoru,pokazao rukom zaokret na cesti,stao ispred mene kao vođa kolone,i krenuli smo polako ko pačići za patkom natrag prema granici.Deportacija-mislim ja,kad figu,sparkirao nas je ispred neke zgrade,uveo u čekaonu i bez riječi objašnjenja otišao.Gledamo se nas petero,šutimo,čekamo,čekamo desetak minuta,ništa se ne događa,čekamo pola sata,sat,nigdje nikoga,neznamo ni gdje smo a ni zašto smo tu gdje jesmo.E,nakon otptilike sat i pol,otvore se vrata,proviri neka glava,i na čistom hrvatskom kaže-dobar dan ljudi,što,stigla i četvrta tura.Vi ste kod suca za prekršaje,ja sam ovaj čas platio kaznu 500 maraka,vozio sam sto,tko je od vas vozio 84?Ja,kažem ja-šta da velim nije mi bilo baš svejedno.A,to vam je kazna 250 maraka-dobila sam informaciju iz prve ruke.I počela su saslušanja.Dobili smo prevoditelja iako je sudac znao i hrvatski.Ulazili su iz moje grupe jedan po jedan,odlazili u mjenjačnicu mjenjati novce jer se kazna plačala sucu na ruke,ali samo u nacionalnoj valuti tj. u forintima,a ja sam prilikom svake pauze pričala sa prevoditeljem i slagala u glavi izlaz iz krize.Došao je red i na mene.Sudac mi je lijepo pročitao što sam napravila, prevoditelj preveo,uz objašnjenje da moram platiti 250 maraka kazne.Što,kažem ja,kao prvo,ja sam morala voziti brže,jer sam morala brzo preteči kolonu,A da sam nekog pregazila;vi bi me stavili na električnu stolicu.A osim toga ja novce niti nemam-u međuvremenu sam onih 500DM još u čekaoni sakrila u cipelu-potrošila sam ih,ostalo mi je 1750 forinti,i to vam mogu dati.Nemože tako,govori sudac,ostaviti ćete tu putovnicu;ja ću vam napisati potvrdu;otiči ćete kući donjeti novce i platiti kaznu.Ništa od toga;govorim mu ja,nemam ja novaca niti kod kuće,da imam ne bih došla u Mađarsku kupovati.Je,onda ćemo vam morati udariti žig u putovnicu i zabraniti ulaz u Mađarsku na dvije godine.Dobro;pristajem ja,niti ne moram hodati k vama,ako šta hitno trebam slati ću muža.Je,nastavio je sudac,za žig moramo ići u Nagykanjižu.Dobro,idemo,ustajem ja sa stolice,ali ima sudac spreman odgovor.Kaže-postupak traje deset dana,a ja moram tamo ostaviti putovnicu dok ne završi.Pa kako ću kući-pitam ga ja.Veli on meni-možete spavati u hotelu.Pa hoću,brzo sam pristala,ali to će vas više koštati nego da mi oprostite kaznu-,sada sam se već ubacila u igru jer sam shvatila da mu je cilj pod bilo kakvim uvjetima izvuči moje markice.Pogledao me je iznenađeno i odlučio promjeniti taktiku.Polako je došetao do prozora i pitao koji je moj auto.Imali smo u to vrijeme reno peticu.Ma onaj mali crveni,govorim mu ja,jadničak.Dobar auto,dobar,veli sudac,ajdemo van da ga malo vidimo.Izašlo nas troje,obilazi sudija auto,gleda,pa veli-imate radio,izvaditi ćemo ga da se naplati kazna.Može,pristala sam bez razmišljenja,ionako mu kezetofon već tri godine ne radi,uzmite ga.Stoji sudac,zagledava,razmišlja,grimase na licu mu se izmjenjuju,pa se dosjeti-otvorite prtljažnik.Što ću,nemam izbora,otvorim ja,on gleda u moj fastak,i pita me što je to gdje sam to kupila i koliko sam platila.Pa kupila sam tu kod farmera,fastak za zlatice za sto maraka-iako sam platila dvijesto samo nisam htjela reći.A,govori mi on,dobro,sada se vratite tamo, ja ću nazvati dućan da vam uzmu fastak natrag i vrate novce,pa ćete time platiti kaznu.Tu sam kapitulirala.Pa razmišljala sam,nije niti tako loše,sada je pristao da kazna iznosi sto maraka umjesto dvjesto pedeset.Otišla sam u dućan,a vlasnika sam dobro poznavala,i zamolila ga da insekticid ostavim kod njega,a on mi je promjenio sto maraka koje sam imala sakrivene u cipeli i vratila se na sud.Prvo me sudac upitao jesam li prodala.Jesam,spremno sam odgovorila,već pomalo iznervirana.Hajde da vidimo,govori on, odite otvorite aut
tvorila sam ja prtljažnik,gleda on,auto prazan,fastaka nema.Naravno da ga nema,mislim ja,nisam ja od jučer,na krivu si se ti braco namjerio,i tu ti još nije kraj,još mi malo moramo porazgovarati.Vratili smo se u sudnicu,prišla sam stolu otvorila novčanik,izvadila šest tisuća forinti koje sam dobila za 100 dm i 1750 koje sam imala od prije,odbrojila pet tisuća i vratila ih natrag u novčanik,pa mu lijepo rekla-Eto tu vam je 2750 forinti za kaznu,za ovih pet ću si ja natrag kupiti nešto fastaka,jer se kući ne mogu vratiti bez njega,zlatice će mi pojesti sav krumpir,a vi ako tako nećete,udarite mi žig zabrane ulaska u Mađarsku ili što već vam god padne na pamet.A osim toga,ja sam tu od pola devet a sada je već pola pet popodne i gladna sam toliko da više niti ne vidim kako treba pa si moram kupiti i nešto za jelo.Uzeti ću si još 250 forinti za sendvič.I maznem sa stola tih 250.Gleda sudac mene,šuti,opet gleda,i počne pisati zapisnik.Je,govori on,to je sada malo 2500 forinti,to je jako malo,ali piše i dalje,sve nešto mrmlja više za sebe nego što sam ga ja mogla čuti,To nije niti 50 maraka,a onda je odjednom uzeo novce i spremio ih u ladicu.Kada je završio,potpisala sam zapisnik,izašla,nabacila osmjeh od uha do uha pokupila u dućanu insekticid,ali preostale marke do dolaska kući nisam vadila iz cipele.Sigurno je sigurno.
Ali u Mađarskoj nikada više ne vozim više od 50 u naseljenom mjestu. Aha.
