johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Nije poanta u različitim mišljenjima i negiranju ili prihvaćanju zdravstvene krize već u oduzimanju prava i ljudskih sloboda za koje su mnogi dali ono najvrijednije što su imali,svoj život.Kada jednom krenu uzimati malo po malo sada smo tu gdje jesmo i zaključak koje slijedi jest da oni koji odlučuju se ne misle odreći moći koju su dobili i ista se konstantno povećava,zar ne ? Mi samo gledamo kako kopnimo i mislimo biti će bolje,tako smo mislili i prije godinu, dvije,tri,pet....
A ono sve gore i gore.....
Uvijek može biti loše do nepodnošljivosti,ali može biti i bolje,sami utječemo na dosta stvari oko sebe,u nama je problem.
Tvoje i moje pravo prestaje tamo gdje ono ugrožava pravo drugoga.
Tako je po Ustavu i tako je po općoj pravednosti.
Tvoje je pravo zaražen doći i sjesti nasuprot meni jer ti nitko nema pravo ograničiti slobodu, ali moje je pravo da me ne zaraziš i da budeš kažnjen ako si me zarazio namjerno, došavši zaražen k meni.
Kako ćeš pomiriti ovu situaciju a da oboje konzumiramo svoje pravo?
Jesi li Hudini? Nisi?
Svaka društvena zajednica, organizacija, država....ima prvog čovjeka svoga društva. Koji nas organizacijski vodi. Organiziranost je najviši domet društva, suprotan od anarhije.
Organiziranost se postiže kroz pravila - pravila su OGRANIČAVAJUĆE definicije ponašanja i radnji - koja se moraju poštovati da bi Organizacija funkcionirala organizirano. Već samo poštovanje pravila ograničava apsolutnu slobodu.
Apsolutna sloboda ne postoji u organiziranom društvu. Postoji samo u divljini kod monolitnih jedinki. Već kod dvije jedinke koje žive zajedno postoji jači i slabiji - postoji hijerarhija. U svakoj hijerarhiji jasno se zna tko je No.1, tko određuje i provodi pravila.
Naše je pravo utjecati na kreiranje pravila koja uređuju međuodnose Organizacije onako kako nama odgovara, ali ne svakome pojedincu osobno nego cijelome društvu - Organizaciji.
Nikada tvoje pravo ne može i ne smije ići na štetu moga prava. Niti moje pravo na štetu tvoga prava - ovo je krasna definicija, jel?
Ali, u tom slučaju, nas dvoje možemo živjeti samo u đungli ili u pustinji odvojeni tisuću kilometara, nikada se u životu ne sresti, jer ćemo u jednom trenutku, sretnemo li se slučajno, oboje poželjeti stati nogom na jedno te isto mjesto istovremeno. Jer je naše pravo da to napravimo. Na to mjesto može stati samo jedno stopalo u istom trenutku. Pa ćeš ti meni opaliti šamar, a ja ću tebe nogom u jaja, pa ćemo se počupati, možda će jedno od nas pasti mrtvo.
Apsolutno pravo - a na njega svi mi imamo pravo - ne postoji kao funkcionalna veličina i ne provodi se apsolutno nigdje na svijetu. Sa time moraš naučiti živjeti.