Zato doktori i pogotovo epidemiolozi stalno govore - korona je NOVA bolest, NEMAMO iskustva sa njom, NE ZNAMO u kojem smjeru može otići razvoj u samo 24 sata i NE ZNAMO na koji je način liječiti i sa čime, da je izlječimo, da nema ekspanzije simptoma koji vode u smrt. I nakon godinu dana još uvijek su nam sve to NEPOZNANICE.
Zato ljudi trebaju biti na oprezu. Paziti sami na sebe.
Struka - doktori, epidemiolozi - upozoravaju, preporučuju, u velikom broju država NAREĐUJU, a na nama je da slušamo, uvažavamo i držimo se preporuka. U svome interesu.
Neki liječnik ne prepozna težinu simptoma bolesnika jer se sa takvom bolešću nije do sada sretao, nema iskustva. Neki simptomi ne ukazuju da će se razviti teški oblik bolesti i liječnik ga ne šalje na širu obradu. Nekome se doslovno stanje promjeni iz blagog u životno opasno u roku par sati.
Ne mogu svi koji imaju nekakve simptome - blage, teške, ali ne toliko teške da liječnik procijeni da je potreban bolnički tretman dobiti bolničko liječenje.
Već smo govorili da sve hrvatske bolnice zajedno imaju 1500 kreveta za intenzivnu skrb. I potrebno bolničko osoblje za liječenje 1500 bolesnika koji trebaju intenzivnu skrb. U jednom trenutku u bolnicama na intenzivnoj skrbi samo od korone je bilo 3500 koronaša. Zato su neki odjeli koji su liječili drugačije bolesti bili zatvoreni i pretvoreni u kovid odjele. Zato je u Zagrebu Arena - sportska dvorana - bila pretvorena u kovid odjel sa 300 kreveta. Zato su uz bolnice diljem Hrvatske bili postavljeni ŠATORI u kojima su ležali kovid bolesnici - jer bolnički sustav ne može primiti više bolesnih nego ima kapaciteta i zdravstvenog osoblja koje će ih liječiti. Zato doktor opće prakse i hitna NE ŠALJU svakoga za koga procjene da mu stanje nije toliko ozbiljno iako ima simptome kovida, da mora završiti na bolničkom liječenju - tu se zbog neiskustva obzirom da se doktori u cjelokupnoj svojoj praksi do sada NIKADA nisu susretali sa ovom bolešću događaju propusti, LIJEČNIČKE POGREŠKE . Oštećeni im može na tome zamjeriti, mi koji nismo oštećeni pokušavamo razumjeti. Mrtvome moje razumjevanje niti saznanje njegove rodbine da je liječnik opće prakse ili onaj iz hitne krivo procijenio zbog neiskustva koje zbog samo godinu dana prakse sa tom bolešću i ništa učenja o njoj tokom školovanja ne pomaže. On je umro, nema ga više. Umro je možda jer netko nije znao dovoljno, a nije znao dovoljno jer uči o bolesti tek godinu dana a ne dvadeset pet - četerdeset, koliko ima radne prakse sa svim drugim - drugačijim - bolestima i koje zna prepoznati i "zatvorenih očiju". Ili sa hitnom dođe liječnik mladac tek izašao sa medicinskog fakulteta ili sa par godina radne prakse, pa isto tako nema iskustva....
I onda mi, heroji korona vremena velimo nagorušeno - ja se NEĆU cijepiti.
Zbog ovoga ili onoga ili nečega.
Ali, ako obolim, ako oboli netko moj, ako ga ne izlječe, ako umre, ako ostane invalidni dugo nakon izlječenja ili doživotno, e, prokleti li ste doktori koji ga niste liječili kako treba i koji ga niste na vrijeme poslali i uzeli u bolnicu.
Prokletstvo je to u nama nekima koji i kada ti se nudi besplatno - cijepi se, zaštiti se, sebe, svoje doma, svoje i tuđe oko sebe - nadmeno velimo - NEĆU.
A kada umirem ja ili netko moj, velimo - prokleti nesposobni doktori i prokleti hrvatski bolnički sustav.
A ne velimo - prokleti ja koji sam svojom bahatošću i nadmenošću doprinio da hrvatski bolnički sustav pukne i ne može liječiti sve kojima liječenje treba.
