Poslala sam ti odgovor na PP, ali i da ovdije stavim za one kojima treba.
Evo ovako, ja kada sam radila kozji sir, radila sam ovako:
Mlijeko procijedim, stavim kuhati i kada provrije ugasim, pustim 15-ak min da se hladi te u njega dodam alkoholni ocat, omjer je takav da na 1 litru mlijeka ide 1 jušna žlica octa, ako je sve OK jako brzo se vidi kako se siri. Promiješam lagano, pokrijem krpom i ostavim da se ohladi bar nekoliko sati, najbolje preko noći. Ako radiš meki sir, to je to. Hladno procijedi kroz krpu ili gazu te ostavi da se cijedi na cjediljki ili situ, prevrni na tanjur ili u posudu koju želiš.
Kod tvrđeg sira, postupak je malo zeznutiji. Ne cijediš nakon hlađenja, već ga ponovo staviš kuhati, bez miješanja, jedino ako ima puno sirutke, dio izvadi šefljom ili nekom šalicom, ali da ne mutiš puno ostatak. Lagano griješ, ne da naglo zakipi, već postepeno, pustiš da lagano vrije 15-ak min ( od kada zakipi ), te opet ostaviš da se hladi. Ne čekaš da se skroz ohladi, već onako mlako ( taman da je ugodno za ruku) procijedi kroz krpu, dio po dio zatim rukama stišći da se čim više sirutke ocijedi, te stavljaj u sito sa čim manjim rupicama, ali da ih ima više. Kada je sve ocijeđeno, na sir stavi neki tanjur, ili nešto na što se može staviti bilo što što može glumiti uteg, kako bi se sir stiskao i cijedio pod dodatnim pritiskom. Tako se dobije sir za rezanje. Nije baš tvrdi kao recimo ovi konzumni sirevi, ali meni je bio super.
Jedino što mi je bio problem je soljenje, ako bi posolila mlijeko prije ili u toku kuhanja, nije se htjelo usiriti, a kasnije nisam ni probavala, nego bi solila nakon cijeđenja ili neposredno prije konzumacije.
Ovi kozji sirevi i meni i tvrdi imali su mi uvijek onako lagano okus po liješnjaku, ne znam zašto, iz čega to vuče okus, ali su mi super.