-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Kućni ljubimci
- Temu pokrenuo mario
- Datum prvog posta
Prekjučer mi je na veliku žalost uginuo moj Švrćo kojega sam udomio prije 16 godina. Kod kuće velika žalost. Kangalka, sa kojom je bio u boksu, zavija dan i noć. Danas sam otišao u azil i udomio mladu kujici Idu. Nadam se da će i ona doživjeti starost kao i Švrćo, a ja ću se truditi biti joj dobar prijatelj i pružiti joj topli dom.
- Tu od
- 7 Velj 2024
- Poruka
- 1,429
@lijeskakc , ja nisam uopće tekst pročital sa tvoje gornje objave. Samo sam dva peseka na slici videl. Jako mi žal peseka, tko ne voli životinje ne voli ni ljude. A meni najbolji čovjekov prijatelj znači jako puno u životu. Imamo sličnu situaciju, udomili kujicu prije 10 tak g i stalno razmišljam kak bude bez nje. Toliku ljubav koju nam je pružila dodad, neopisiva je, neizreciva...zato dijelim tvoju tugu jer te razmem...
Ali, život ide dalje a vrijeme liječi rane....
Sretno sa kujicom Idom
Ali, život ide dalje a vrijeme liječi rane....
Sretno sa kujicom Idom
plus
Iskusan lik
- Tu od
- 7 Sij 2016
- Poruka
- 7,382
Ako smijem, da Vam opišem, kako smo udomili ovog našeg ljubimca:
Morali smo se rastati, zbog starosti i bolesti s našim prijašnjim psom.
Išli smo u Vž "utočište na Dravi" za pse itd., s namjerom da udomimo jednog mladog peseka, pa nek bude s nama, koliko god možemo zajedno, godinama.
Odlazili smo tamo 2-3 puta, neke su nas "službene osobe poznavale iz škole", a i iz suživota iz susjednih nam naselja.
Prošetali smo kroz tadašnji tamo "za mene kaos", vidjeli koje kakve pse u kavezima. Večina njih je djelovala divlje, agresivno, opasno, a mi smo imali male unuke. Vidjeli smo i par njih simpatičnih, umiljatih, mirnijih, te rekli - mi bi toga peseka udomili. Odgovor je bio, a ne može, taj je rezerviran ide u Njemačku, drugi mislim u Nizozemsku. Postajali smo sve više zbunjeni, ja i supruga. Onda joj još bivša poznanica iz škole kaže, mi moramo prvo doči k vama, provjeriti uvjete, kamo bi vi udomili našeg bilo kojeg psa. Nisam izdržao, rekao sam joj u lice, znaš da kod nas ima pesek cca 1000 kvadrata raja i dvorišta, to nije četvrti kat nebodera, pa zakaj nas radiš budalama.
Odustali smo od njih.
Na Njuškalu sam ugledao ovoga sa slike. Gospođa nam ga je dovezla doma u Golfu iz Sv. Ivana Žabno. Obišla ga je još dva put u povratku iz Austrije i na Njuškalu objavila njegovu sliku i tekst: ja sam pronašao svoju novu obitelj i svoj novi dom.
Nitko nam ne može napraviti takvu dobrodošlicu kao on dok dojdemo doma, raduje se, skoči mi u krilo u auto, za volan.
Teško je sve bolje i opisati, on je prihvatio nas, a mi njega.
Voli sve samo povodnik ne, netko prije nas ga je s njim frustrirao, dobar je, nikada ne izlazi na cestu usprkos širom otvorenih vrata, poštuje naše mace, nije napadao kuniće, kokoši ne dira, djecu, unuke i našeg dedu obožava.
Ovi u Vž azilu nek razmisle, makar su ih i novinari totalno razotkrili čime se bave...
Morali smo se rastati, zbog starosti i bolesti s našim prijašnjim psom.
Išli smo u Vž "utočište na Dravi" za pse itd., s namjerom da udomimo jednog mladog peseka, pa nek bude s nama, koliko god možemo zajedno, godinama.
Odlazili smo tamo 2-3 puta, neke su nas "službene osobe poznavale iz škole", a i iz suživota iz susjednih nam naselja.
Prošetali smo kroz tadašnji tamo "za mene kaos", vidjeli koje kakve pse u kavezima. Večina njih je djelovala divlje, agresivno, opasno, a mi smo imali male unuke. Vidjeli smo i par njih simpatičnih, umiljatih, mirnijih, te rekli - mi bi toga peseka udomili. Odgovor je bio, a ne može, taj je rezerviran ide u Njemačku, drugi mislim u Nizozemsku. Postajali smo sve više zbunjeni, ja i supruga. Onda joj još bivša poznanica iz škole kaže, mi moramo prvo doči k vama, provjeriti uvjete, kamo bi vi udomili našeg bilo kojeg psa. Nisam izdržao, rekao sam joj u lice, znaš da kod nas ima pesek cca 1000 kvadrata raja i dvorišta, to nije četvrti kat nebodera, pa zakaj nas radiš budalama.
Odustali smo od njih.
Na Njuškalu sam ugledao ovoga sa slike. Gospođa nam ga je dovezla doma u Golfu iz Sv. Ivana Žabno. Obišla ga je još dva put u povratku iz Austrije i na Njuškalu objavila njegovu sliku i tekst: ja sam pronašao svoju novu obitelj i svoj novi dom.
Nitko nam ne može napraviti takvu dobrodošlicu kao on dok dojdemo doma, raduje se, skoči mi u krilo u auto, za volan.
Teško je sve bolje i opisati, on je prihvatio nas, a mi njega.
Voli sve samo povodnik ne, netko prije nas ga je s njim frustrirao, dobar je, nikada ne izlazi na cestu usprkos širom otvorenih vrata, poštuje naše mace, nije napadao kuniće, kokoši ne dira, djecu, unuke i našeg dedu obožava.
Ovi u Vž azilu nek razmisle, makar su ih i novinari totalno razotkrili čime se bave...
