Bilo je to prije dvadesetak godina.Kupili smo oranicu,na proljeće,bila je izorana,zaorano kukuruzište.Međa se jasno vidjela,jer je bilo izorano tako da su sa strane bili jarci.Posadili smo je te godine normalno,i idučih par isto.Uz našu parcelu je svoju imala jedna naša sumještanka.Tamo negdje,četvrte,ili pete godine od kupnje,nakon što je njen suprug prvi izorao njihovu parcelu,na proljeće smo istovremeno došli rasipavati umjetno gnojivo svaki po svojoj,i zajedno malo zastali u poslu pa,onako dobrosusjedski,popričali.Nakon toga,istoga dana smo ja i njen suprug došli pripremiti zemlju za sadnju.Slijedećeg dana su oni svoje posadili,a mi nismo jer je toga dana padala popodne kiša,a mi smo išli prije na drugu parcelu pa nismo stigli.Tako smo je posadili tek četiri dana nakon što su oni posadili svoju.Međutim,kada su krumpiri bili već za ogrtanje,sumještanka je došla do nas kući i rekla da bi ona htjela da se naše oranice izmjere.Pristali smo,iako je običaj da se to radi na jesen ili tokom zime ako netko misli da nešto nije u redu,kada su oranice prazne,ali mi smo to tek prije par godina kupili,pa nismo mogli decidirano tvrditi gdje je međa.Uostalom,držali smo se onoga što nam je bivši vlasnik pokazao,a niti se vlasnici njive pokraj nisu nikada nisu bunili,a svake smo se godine barem jedanput sretali prilikom obrade.Ispalo je da smo na početku izgubili šest redoiva,a na kraju dobili tri.Međa je išla ukoso.Ali,na kraju izmjere je vlasnica susjeda izjavila kako su oni to znali da će biti tako,jer su se sa ranijim vlasnikom dobgovorili da mu prepuste redove na početku,a on njima na kraju,kako bi imali i jedan i drugi ravninu od početka do kraja.Lijepo smo zabilo stupove na par mjesta parcele i dogovorili se da se na jesen,kaka se krumpiri poberu,parcele izoru po novom stanju.
Međutim,oni su na početku berbe krumpira svojevoljno ,bez da su nas obavjestili,otišli i pobrali naših šest rediova po cijeloj dužini,i još k tome ne uz među,nego nekoliko metera dublje.I krumpir odvezli na sajam i prodali.Nato smo ih mi tužili.Sutkinja je rekla na moje priznanje da mi jesmo posadili na njihovome,ali iz neznanja(ispričala sam joj sve kako je bilo),da to nema veze.Kaže,kao prvo,ja tu među koju smo mi mjerili,zapravo je u ono vrijeme mjerilo nekakvo općinsko povjerenstvo,mjernici,ja uopće ne moram priznati,jer samo se sudska izmjera priznaje.A ono što sam ja posadila,taman da sam posadila cijelu susjedovu oranicu,ja imam pravo i pobrati.On nema.Nema mi pravo niti uništiti posađeno,jer ga mogu tužiti za naknadu štete.A tako on isto ima pravo mene tužiti zbog toga što sam ja posadila na njegovome i tražiti naknadu štete.Na kraju je presudila da općinsko povjerenstvo mora doći na moju parcelu,moramo pobrati šest redova krumpira pred njima,izvagati,i toliko mi krumpira susjed mora vratiti,ili platiti po otkupnoj cijeni.Eto,takav je zakon bio pred dvadesetak godina,a vjerujem da je i danas tako.Hvala Bogu kasnije se nikada sa nikim nismo tužili,i nadam se da niti više nećemo.Ali,onda im dvije tone krumpira nisam mogla oprostiti.
Da nam se preorava zemlja,preorava se,imamo dvadesetak parcela,ćeterdeset susjeda,i svaKI čas nekome nešto fali,pa se rezucka tu i tamo,ali čovjek nema živaca ići u raspravu.
