Kad smo kod OLTa...
Ja sam prije 2 godine trazio KRK kultivator, onaj njihov podesivi za repu i kukuruz. U dvoristu je bilo samo par tanjuraca... Nigdje ni mrtvog kera.
Neki toboz portir me poslao u zgradu koja je tada izgledala kao napusteno atomsko skloniste u koje nitko nije zasao od doba hladnog rata. Dolazim na drugi kat, trazim sobu prodaje. Brate slatki, vrata ne mgou otvoriti jer su pala i zapinju za neki prastari tepih koji je jos hasan pasa imao u svom taboru. Odjednom netko s druge strane scepa kvaku, jebe majku, isusa i gospu. Nakon duzeg natezanja tip otvara vrata "raja"... 3 frajera sjede u zatvorenom, zadimljenon prostoru, sve zamraceno osim jednog prozorcica s kojeg je otpala karnisa pa nisu mogli navuci zastor. Preko kompa i nekih truljavih zvucnika cepa neka nadasve neka cudna radio stanica. U prostoriji od cca. 30m2 samo jedan stol na kojem je taj komp sa katodnim monitorom, neki tovoz otoman za sjesti i 3 stolice. Decki svojih 30 - 35 godina uopce nemaju pojma sta tamo rade... Pitaju sta trebam? Ja objasnjavam, na sto dobivam odgovor da su oni u postupku stecaja i da im je jako zao sto mi ne mogu isporuciti stroj koji zahtjevam. Ali, ako imam volje, slobodno mogu uplatiti novce, a kultivtor ako bude, bude. Na to sam se samo nasmijao, zahvalio se deckima i napustio mjesto radnje. 3 godine sam isao na faks kraj OLTa i uopce ne izgleda kao da se ista radilo niti da su ikakvi uvjeti za rad moguci. Od starijih studenata, mahom ponavljaca sam cuo da se prije islo u OLTov pogon, ali vec vise godina, jer fakticki niti ne rade.
MIO, slicna stvar, u prodaji i servisu Vas docekaju dva srednjovjecna gospodina, jedan gluh drugi isto, ali od pica. Govorite sta vam treba na sto vam prodavac govori da ponovite glasnije jer on ne cuje, a aparatic nece da nosi i kulturno ispod pulta vadi casu s crnim vinom i naginje, dok pokusava nacuti valjda sto vam treba, drugi pak, kolega mu, sjedi iza njega, kakavih par metara za stolom. Nabada nekakav sir i lagano toci zdrepcevu krv, pita ovog nagluvog da i njemu natoci, na sto se ovaj okrene, nagne casu do kraja, mene kao i dalje slusa, odlazi do kolege, veselo igra dok mu kolega toci vino i meni objasnjava da oni to nikada nisu imali, bez obzira sto ja to vidim na polici... No dobro, da ne smaram dalje...
Ugl, sve propada, polako, ali sigurno...