Pogledao sam taj film par puta za redom.
Nakon svega ja u tome vidim: nekakav bivši mali, zglobni traktor, sada bez haube, prerađen na način da bude "za obradu između redova".
Ideja kao ideja je zanimljiva.
Upotreba koju vidim na filmu meni ukazuje na "određenu problematiku u korištenju", ili još ne stečenu vještinu upravljanja "tim strojem".
Opasnost držanja nogu iznad samih motika / noževa ste več detektirali i spomenuli.
Ne mogu tvrditi da li je broj okretaja motika podesiv u širem spektru ili ne, ali mi se čini da stroj svojom trenutnom brzinom i okretnošću "malo siluje vozača".
Nekako su pokreti i "upravljačka rješenja vozača" rezultat iznenađenja, a nipošto nisu nekakav "filing", rutina, finoča, praksa itd.
Filing koji spominjem bi bilo ono kao dok ja sa svojom kopačicom "frezam" u vinogradu, a ipak si mogu dopustiti luksuz da ju pod punim gasom kontroliram samo s jednom rukom, opušteno, ležerno, bez bojazni da me iznenadi, ili napravi štetu. Ako ne ide samo ju fino nježno malo podignem za ručke, a ako pak mi želi nekamo poletjeti, samo ju malo stisnem za ručke dublje u zemlju, ali sve to onako kao da se obostrano milujemo i mazimo.
Ovaj gospodin na traktoru mi u pojedinim trenucima djeluje kao da lovi auto na skliskom kolniku, na poledici.
A dim oko stroja, je posebni par cipela, definitivno je to u čemu sam uvjeren da ne uživa, mislim na ove scene na slici:
Nisam htio biti zločest, dapače pozdravljam inovativnost i ideju, ali ima još dosta prostora za unaprjeđenje i doradu.
Kod nas je cvatnja vinograda napokon krenula, onako - kako koja sorta. Uspio sam nači interval između kiše i pljuska i obaviti zaštitno prskanje.
Još za koji dan ponovo pokosim između redova, jer trava raste pa raste i neka samo na miru cvatu i rastu.
Nakon svega ja u tome vidim: nekakav bivši mali, zglobni traktor, sada bez haube, prerađen na način da bude "za obradu između redova".
Ideja kao ideja je zanimljiva.
Upotreba koju vidim na filmu meni ukazuje na "određenu problematiku u korištenju", ili još ne stečenu vještinu upravljanja "tim strojem".
Opasnost držanja nogu iznad samih motika / noževa ste več detektirali i spomenuli.
Ne mogu tvrditi da li je broj okretaja motika podesiv u širem spektru ili ne, ali mi se čini da stroj svojom trenutnom brzinom i okretnošću "malo siluje vozača".
Nekako su pokreti i "upravljačka rješenja vozača" rezultat iznenađenja, a nipošto nisu nekakav "filing", rutina, finoča, praksa itd.
Filing koji spominjem bi bilo ono kao dok ja sa svojom kopačicom "frezam" u vinogradu, a ipak si mogu dopustiti luksuz da ju pod punim gasom kontroliram samo s jednom rukom, opušteno, ležerno, bez bojazni da me iznenadi, ili napravi štetu. Ako ne ide samo ju fino nježno malo podignem za ručke, a ako pak mi želi nekamo poletjeti, samo ju malo stisnem za ručke dublje u zemlju, ali sve to onako kao da se obostrano milujemo i mazimo.
Ovaj gospodin na traktoru mi u pojedinim trenucima djeluje kao da lovi auto na skliskom kolniku, na poledici.
A dim oko stroja, je posebni par cipela, definitivno je to u čemu sam uvjeren da ne uživa, mislim na ove scene na slici:
Nisam htio biti zločest, dapače pozdravljam inovativnost i ideju, ali ima još dosta prostora za unaprjeđenje i doradu.
Kod nas je cvatnja vinograda napokon krenula, onako - kako koja sorta. Uspio sam nači interval između kiše i pljuska i obaviti zaštitno prskanje.
Još za koji dan ponovo pokosim između redova, jer trava raste pa raste i neka samo na miru cvatu i rastu.
Posljednje uređivanje: