Ako sam te dobro shvatila,ti još nemaš niti gospodarstvo,niti plastenike,niti bilo šta.Samo planiraš.
Pa dječače moj pun entuzijazma,odvagni dobro šta ćeš i kako ćeš.Prvo,sa tako malom površinom plastenika i da još k tome ideš prodavati robu na veliko nećeš moći ženi osigurati pristojnu plaću i ono što je isto bitno - radni staž.Kojeg će si morati plačati od prihoda od povrća,jer će u protivnom biti bez njega.
Zato bih ja na tvome mjestu,obzirm da živiš u Dugom Selu,dakle blizu Zg,a i Dugo je dosta veliki grad da može progutati četristotinjak kvadrata povrća, to prodavala na malo.Neznam imate li tamo tržnicu,uvijek prođem samo glavnom cestom,ali ako i nema,nekako bi se trebao snaći - tražiti og lokalne samouprave dozvolu za štantnu prodaju,ili nešto slično.Time si moraš prilagoditi asortiman - ono udarno prinosno - financijski - izregulirati - proizvodnja paradajza,paprike,krastavaca,rano,dok po vrtovima još nemaju ljudi svojega,salatu kroz zimu,ili nešt malo na proljeće jer moraš računati na rokove sadnje onog što sam prvo navela.Uz to nešto kupusnjača pomalo kroz godinu,za one koji nemaju doma svoga,paradajz smanjiti drastično kroz ljeto,nešto počupati i posaditi rogu,,papriku baburu ostaviti kroz cijelu godinu jer paprika obično ljudima po okučnicama kiksa,a paradajz raste ko bedasti.I tako prijatelju mladi.Ima tu puno toga za reći.
Kada smo mi počeli raditi poljoprivredu,kupovali smo kamion.Ali,ja sam svim silama htjela kupiti namještaj pa smo kupnju kamiona odgodili za slijedeću godinu.Takvu sam grešku napravila samo taj puta u životu. Da smo kupili kamion,te iste godine bismo bili kupili i namještaj.Zašto ti ovo govorim - veliš,uzimati ćeš kredit i kupovati gospodarstvo.Neznam o kakvom se godspodarstu radi.Ali,ono ti neće omogućiti da kupiš plastenik više.Ali plastenik više će ti omogučiti da do gospodarstva dođeš.Jer će ti plastenik više omogučiti veću zaradu.Pokušaj tako razmišljati.