• Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️

Poučne priče, aforizmi, poslovice, anegdote

robelar

Dobro znana faca
Tu od
11 Lis 2014
Poruka
1,933
Evo jedne istinite koju sam sam napisao.
Osamdesetogodisnji starac moljase svog sina i unuka da nek pokose vinograd. Trava vec dosla do pasa, vinograd neobrezan ni povezan, ali ipak jos njihov. Sin i unuk nisu marili za vinograd nego za zemlju kako bi ju prodali. Starac se sjecao vinograda, kako je kao mladic odlazio i radio u njemu. Nije njemu bilo toliko do grozdja ni vina koliko ga je bilo sramota da stoji onako neobradjen i zarastao. Iako je bilo uokolo jos takvih vinograda sve vise, ipak se nadao da ce sin i unuk krenuti da ga pokose. Ali nista od toga, iako je blizu kuce, samo desetak minuta, oni ni da ga obidju. Ni starcu za ljubav. Jednoga ljetnog dana odluci starac sutra uzeti kosu pa ranom zorom a da nikom ne kaze u vinograd. I ucini tako. U 6 sati prije ljetne vrucine ponese kosu, brus i pice pa pravac puteljkom do vinograda. Tu se njegova prica i zavrsava. Nadjen tek slucajno kasnije tog dana nadomak vinogradu. Policiji je javljeno ali nije imao dokumenata. Tek kosa, brus i plasticna boca ugrijale vode stajase kraj njega. Kazu izdalo ga srce. Tek kasno navecer dotrcase njegov sin i unuk do tog mjesta nadomak vinogradu. Eto, sto reci. Onaj koji obradjuje svoje srce taj nece ostaviti neobradjenim niti svoje polje. Tko nema od TV, kompjutera, izlazaka, zabave i ljubavi prema svijetu vremena za pokositi 4 reda vinograda, taj nema ni vremena ni volje obradjivati ni vinograd svog srca zarasao u korov svijeta. Ovo je istiniti dogadjaj.
 

robelar

Dobro znana faca
Tu od
11 Lis 2014
Poruka
1,933
Evo jos jedne istinite koju pribiljezih.
Zivjese na kraju nekog sela starica u trosnom kucerku koji se samo jos radi nje cini se nije srusio. Bakica je bila siromasna, skromna, ali nekako u svojoj oskudici uspijevala prezivljavati. Imala je ona neku daljnju rodbinu koji su vrlo rijetko dolazili obici baku ali u kucerak nisu ulazili. Jednoga dana posto baka umrije i ta ista rodbina ju sahrani odlucise neki uci u kucerak i malo pospremiti. Posto udjose, vise zbog znatizelje da vide nego da pospreme, muz i zena, daljnji bakin rod, okrenu se oko sebe da pogledaju tu jad i bijedu u kojoj je baka zivjela. Zemljani pod, jedan stari stol i rasklimana stolica pokraj zamazanog prozora, u kutu stara cadjava pec, polica sa jednim tanjurom i lonac u kojem je kuhala. Bilo je tu jos nesto kaputa objesenih na cavlu zabijenom u zid. U jednom kutu sobe bio je starinski krevet kakav se odavno nije mogao vidjeti, star tko zna koliko. Ispod njega vidjela se nekakva stara kartonska kutija, valjda od nekad davno kupljenih cipela. Muz se sagne i nekako dohvati tu kutiju. Odnese je na stol misleci da su u nutra slike i uspomene pokojne bake. Nevoljko otvorise kutiju i ugledase uredno poslozene novcanice u najvisim apoenima. Posto im zastade dah od nevjerice onogsto vide pred sobom drhtavim rukama pocese brojati novac.u nevjerici ozbrojise onako na brzinu oko350 tisuca kuna. Nista im nije bilo jasno i jos nisu mogli vjerovati. Kroz misli su im prolazile stvari koje ce si priustiti tim novcem. Vise im nije bilo vazno sto su u polumraku tog smrdljivog kucerka. Vjerojarno se i baka tako osjecala dok je kroz zivot stavljala u kartonsku kutiju sto je od usta odvajala. Znala je baka da kad bi si priustila i ono osnovno kutija ne bi bila tako puna i nabijena. Bilo kakao bilo, daljnje zakljucke i analiza sami vrsite, uglavnom moje je misljenje da je baku trebalo zalit kako su i mnogi cinili. Amen.
 
Tu od
6 Tra 2017
Poruka
16,289
Probelm je ljudska pohlepa, nažalost ima puno penzionera kaj tak gleda, a jel to ispravno ja neznam.
Bilo bi ispravnije ako neko doživi penziju da uživa u ostatku životu, svoj radni vijek je za njim. Ima i puno penzionera kaj se nisu namučili u životu, nisu osjetili kaj znači radit,nego se tek nakon penzije primaju posla, a neko jedva čeka i ne dočeka penziju.
A ne još da se mući do smrti.
Svako to gleda na neki drugačiji način, drugačijim očima.
Onaj ko dočeka penziju treba kupit odjelo i kravatu i držat do sebe kolko got je moguće, a ne da ispadne ovak. On je svoje pokosil. I trebalo bi baš bit briga kaj bu stim.
Život je jedan i treba ga iskoristiti na najbolji način kaj postoji.
Kasnije se pita kaj mi je to sve trebalo? Kad dođe bolest, kad si nepokretan. Onda je za sve kasno.
 

lijeskakc

Iskusan lik
Tu od
12 Stu 2019
Poruka
3,717
Za mene je najveći grijeh lijenost. Čovjek je stvaralačko biće i rad bi ga trebao ispunjavati. Pogotovo kad dela za sebe i kad dela ono kaj voli. Sjetim se mojeg ujaka koji je u svojoj starosti zapitao svoju ženu: "Kato pa do gda bumo mi morali delati"? Kata mu je odgovorila: " Moj Tomo tak dugo dok budemo imali ruke". Nisu to bili lakomi ljudi, ali si nisu mogli dozvoliti da ljenčare i da budu nekome na teret. Sve kaj su imali napravili su svojim rukama i svojom mukom. Pisati po forumu razne mudrosti i držati ruke v žepu da se ne zamažu? E, to je za mene najveći grijeh, neka mi bude oprošteno.
 

vlč.puknuti

Iskusan lik
Tu od
14 Svi 2008
Poruka
23,636
Evo jos jedne istinite koju pribiljezih.
Zivjese na kraju nekog sela starica u trosnom kucerku koji se samo jos radi nje cini se nije srusio. Bakica je bila siromasna, skromna, ali nekako u svojoj oskudici uspijevala prezivljavati. Imala je ona neku daljnju rodbinu koji su vrlo rijetko dolazili obici baku ali u kucerak nisu ulazili. Jednoga dana posto baka umrije i ta ista rodbina ju sahrani odlucise neki uci u kucerak i malo pospremiti. Posto udjose, vise zbog znatizelje da vide nego da pospreme, muz i zena, daljnji bakin rod, okrenu se oko sebe da pogledaju tu jad i bijedu u kojoj je baka zivjela. Zemljani pod, jedan stari stol i rasklimana stolica pokraj zamazanog prozora, u kutu stara cadjava pec, polica sa jednim tanjurom i lonac u kojem je kuhala. Bilo je tu jos nesto kaputa objesenih na cavlu zabijenom u zid. U jednom kutu sobe bio je starinski krevet kakav se odavno nije mogao vidjeti, star tko zna koliko. Ispod njega vidjela se nekakva stara kartonska kutija, valjda od nekad davno kupljenih cipela. Muz se sagne i nekako dohvati tu kutiju. Odnese je na stol misleci da su u nutra slike i uspomene pokojne bake. Nevoljko otvorise kutiju i ugledase uredno poslozene novcanice u najvisim apoenima. Posto im zastade dah od nevjerice onogsto vide pred sobom drhtavim rukama pocese brojati novac.u nevjerici ozbrojise onako na brzinu oko350 tisuca kuna. Nista im nije bilo jasno i jos nisu mogli vjerovati. Kroz misli su im prolazile stvari koje ce si priustiti tim novcem. Vise im nije bilo vazno sto su u polumraku tog smrdljivog kucerka. Vjerojarno se i baka tako osjecala dok je kroz zivot stavljala u kartonsku kutiju sto je od usta odvajala. Znala je baka da kad bi si priustila i ono osnovno kutija ne bi bila tako puna i nabijena. Bilo kakao bilo, daljnje zakljucke i analiza sami vrsite, uglavnom moje je misljenje da je baku trebalo zalit kako su i mnogi cinili. Amen.
Baka je umrla u miru i spokoju ,pitanje kak budu oni radi te kutjje.
 

Deda Marek

Iskusan lik
Tu od
25 Pro 2021
Poruka
2,536

Najnoviji postovi

Na vrh