• Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, chatu, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️

Poučne priče, aforizmi, poslovice, anegdote

MUHA

Super Moderator
Osoblje foruma
Tu od
15 Stu 2009
Poruka
17,520
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan. Zatekao je svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
Sin: “Tata, smijem li te nešto pitati?”
Otac: “Da, reci, što je?”
Sin “Tata, koliko zarađuješ na sat?”
Otac: “Zašto me to pitaš?”
Sin: “Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?”
Otac: “Ako već moraš znati, zarađujem 50 kuna na sat.”
Sin: “Oh”, dječak odgovori, spuštene glave. “A tata, možeš li mi molim te, posuditi 25 kuna?”
Otac se naljuti i reče: “Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 kuna taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, moraš znati da ja ne radim svaki dan za takve gluposti!”
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjedio i razmišljao…”Kako se usuđuje da mi postavlja takva pitanja samo da bi dobio novac?”
Nakon izvjesnog vremena, malo se smirio i pomislio: “Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 kuna… stvarno ne pita često za novac…”
Otišao je u dječakovu sobu i otvorio vrata…
“Sine, jesi li zaspao?” upitao je.
“Ne, tata, budan sam”, odgovori dječak.
“Razmišljao sam… možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 kuna koje si tražio.”
Dječak se uspravio, smiješeći se. “Oh, hvala ti, tata!” poviknuo je.
Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, otac se opet počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
“Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?” plane otac.
“Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam”, odgovori dječak.
“Tata, sada imam 50 kuna. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije.”
 

Bratko

Član
Tu od
26 Velj 2014
Poruka
255
Pogrešno je pogrešno, čak i ako svi tako rade
Ispravno je ispravno, čak i ako nitko tako ne radi
 

Bratko

Član
Tu od
26 Velj 2014
Poruka
255
Jedna anegdota od ludog dede

Razgovaram s unukom, koji ide u prvi razred, prije ovogodišnjeg Valentinova o tome ima li curu i šta će joj kupiti za Valentinovo. Ispriča mi on svoju priču i onda ja nastavim. Ja ti još uvijek volim baku. A on ko iz topa "Pa deda ti si lud". Pitam ja zašto? "Baka ti ima staro lice, debele noge i sivu kosu"- nabroji on činjenice-"a ti voliš baku".
 

damirko

Aktivni član
Tu od
15 Kol 2016
Poruka
820
Zna li netko koja je i kakva je i da li uopće postoji iduća stepenica inteligencije, ona iznad ljudske?
 

Viduka OPG

Aktivni član
Tu od
23 Velj 2019
Poruka
476
Evo jedne anegdote iz mog života, na kraju osnovne škole sjedne me otac za stol i reče, u srednju školu ćeš ići i završiti ju bez da ja i mater se mislimo o tom, to je tvoja obaveza i vodi računa o njoj. Hoćeš li se dalje školovati to je tvoja stvar a našu ćeš podršku imati, ali ako ne završiš srednju na poljoprivredu ne računaj, tu ti nećemo nećemo pomoći, na primjer nećemo ti kupiti 100 ovaca, jer je to dosta dobar kapital, a ti nisi završio školu u današnje vrijeme onda si budala, a budali dati kapital e to neide. I tako završih zanat koji volim i radim i još se nešto doškolovah, pa pomalo i napredovah na radnom mjestu i stekoh nekakvo mjesto i ako se može reći reputaciju u tom poslu, a poljoprivredu radim zato što je volim a ne zato što moram.
 

Viduka OPG

Aktivni član
Tu od
23 Velj 2019
Poruka
476
Jedna mudrost koju mi reče moj dragi kolega iz Čazme Tomica Jurčić u "životu knjige čitaj, seljeke pitaj"
 

Viduka OPG

Aktivni član
Tu od
23 Velj 2019
Poruka
476
ŠLJIVE ZA SMEĆE
Bio jedan bogat seljak, imao je sina kojeg je želio oženiti što bolje, kako bi on i nevjesta mogli dostojno naslijediti njegovo imanje.
I tako u jesen dođe na ideju da daruje šljive za smeće, pobere šljive i kolima ih odveze u centar nekog sela te razglasi da mlada cura koja donese više smeća će dobiti više šljiva.
I tako je počelo, neke su donosile toliko puno da im je trebala pomoć majki ili nekog od rodbine a neke su čak dovozile kolima, kad je to čula jedna mlada djevojka požali se majci da ona ne može naći smeća jer kuću i dvorište čisti redovito a obožavala je šljive, na to joj majka odvrati pa pokupi ono malo što nađeš možda ćeš dobiti par dvije tri šljive.
Ona napravi tako i dođe kod ovog seljaka te reče, evo nemam smeća nego ovo malo ja čistim kuću i dvorište redovno tako da nemam više, a šljive volim.
On joj odgovara SVE ĆE ŠLJIVE BITI TVOJE JER SI VRIJEDNA I MARLJIVA, TE ODE KOD NJENIH RODITELJA I ZAPROSI NJENU RUKU SA SVOG SINA.
 

damirko

Aktivni član
Tu od
15 Kol 2016
Poruka
820
Onaj osjećaj kad za vikend večernji izlazak obuješ nove čarape i onda se toliko napiješ da zaboraviš oprati noge prije spavanja.
 

Bratko

Član
Tu od
26 Velj 2014
Poruka
255
Kineski virus kineska priča
U kineskoj provinciji živio siromašni Kinez koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati i pomalo ga uveo u kaligrafiju.
Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu:
“Na žalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.”
Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu, štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove, izrabljivali su ga, spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke bore na licu i žuljeve na rukama, i zdjelu riže dnevno.
Onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i oranice, nastala je glad i za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi.
Jedne noći netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i dva juana koja je imao. Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba, i dok ih je spuštao niz tijelo, napipao maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije očeve kutijice.
Otvorio je bijelu.
U njoj je bio papirić i na njemu očevom rukom napisano:
“Ovo će proći!”
Shvatio je poruku. Nije digao ruku na sebe nego se zaputio k obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, pročitao im glasno, i prošli su. Prošao je i on. Nekoliko je dana proveo po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati.
Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina bio je strog, ali pravedan čovjek i znao je uzvratiti svom pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je ustupio i dio svoje kuće.
Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a star i onemoćao starješina povjerio je svom mladom pisaru svoje poslove i svoju kćer za ženu.
Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući Konfucija. Bio je sretan.
Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu. Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojedobno umre, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutije koju mu je otac dao…
Otvorio je crnu kutijicu.
U njoj je bio smotan papirić. Razmotao ga je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano:
“I ovo će proći.”
 

Viduka OPG

Aktivni član
Tu od
23 Velj 2019
Poruka
476
Evo još jedne stare priče :
Turci su obitavali na našim prostorima dosta dugo i ostavili traga, pa tako jednom dalmatinca nabiše na kolac, njegove posljednje riječi su bile :"moglo je biti i gore", pa ga upitaše kako, a on odgovori :"mogli su me staviti pored vatre i peći".
Tako i ova situacija s virusom, je loša, ali može biti i gore.
 

sttipa

Aktivni član
Tu od
6 Tra 2013
Poruka
522
Uvijek može gore...pričala moja baka...tada nisam razumio te riječi!!!
 

Najnoviji postovi

Na vrh