Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 11,487
A odgovor možda nije znala niti mamica! 
-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Poučne priče, aforizmi, poslovice, anegdote
- Temu pokrenuo Bratko
- Datum prvog posta
Viduka OPG
Iskusan lik
- Tu od
- 23 Velj 2019
- Poruka
- 3,802
Lee ne provociraj, vjerojatno nebi volio dobiti drugačiji odgovor na zadnji komentar.A odgovor možda nije znala niti mamica!
NikolaT55
Iskusan lik
- Tu od
- 17 Velj 2020
- Poruka
- 2,159
Ovo smo mi – generacija koja se više neće vratiti.
Generacija koja se iz škole vraćala pješice, s torbom na leđima i srcem punim nestrpljenja, ne da bi uronila u ekran, nego da što prije napiše zadaću i potrči van s prijateljima.
Generacija koja se igrala skrivača do mraka, koja je znala običan list papira pretvoriti u avion, komad špage u zmaja, a sjajnu kuglicu u pravi mali dragulj.
Ulice su bile naša kraljevstva, a nogostupi – naša igrališta.
Uspomene smo čuvali u fotoalbumima, a ne u digitalnim mapama.
Roditelje smo zvali „mama” i „tata”, a ne „starci”.
Navečer smo šaptali pod pokrivačem, nadajući se da naši mali tajni razgovori sa braćom i sestrama neće doći do roditeljskih ušiju.
Ta generacija polako odlazi, tiho, ali neumoljivo ostavljajući za sobom blag sjaj, uspomene zauvijek upisane u srcu i miris vremena koje je bilo jednostavnije, nježnije i nezaboravno.
Mi smo upoznali pravo djetinjstvo. I prije svega proživjeli smo ga u potpunosti.
Generacija koja se iz škole vraćala pješice, s torbom na leđima i srcem punim nestrpljenja, ne da bi uronila u ekran, nego da što prije napiše zadaću i potrči van s prijateljima.
Generacija koja se igrala skrivača do mraka, koja je znala običan list papira pretvoriti u avion, komad špage u zmaja, a sjajnu kuglicu u pravi mali dragulj.
Ulice su bile naša kraljevstva, a nogostupi – naša igrališta.
Uspomene smo čuvali u fotoalbumima, a ne u digitalnim mapama.
Roditelje smo zvali „mama” i „tata”, a ne „starci”.
Navečer smo šaptali pod pokrivačem, nadajući se da naši mali tajni razgovori sa braćom i sestrama neće doći do roditeljskih ušiju.
Ta generacija polako odlazi, tiho, ali neumoljivo ostavljajući za sobom blag sjaj, uspomene zauvijek upisane u srcu i miris vremena koje je bilo jednostavnije, nježnije i nezaboravno.
Mi smo upoznali pravo djetinjstvo. I prije svega proživjeli smo ga u potpunosti.
TomGun
Aktivni član
- Tu od
- 24 Svi 2019
- Poruka
- 79
Zbog toga i jesmo u banani....pa lopine kradu sve više i više kad vide da mogu i da nitko ne reagira