Povrćari i/ili u EU?

[PetullaRZ]

Naša Jaca je izmislila braniteljske zadruge kako bi kupovala glasove. Ništa lakše osnovati braniteljsku zadrugu; dovoljna su tri člana branitelja, pokupiš lovu iz proračuna (150.000,00kn), primaš plaću upravitelja isto iz proračuna i postojiš samo na papiru. Nakon dvije godine proglasiš stečaj i ponoviš postupak. Pa evo prije neki dan je izišao novi natječaj prema braniteljskim zadrugama ali prema ostalim (pravim proizvođačima) još ništa i pitanje je kada će izaći neki natječaj ministarstva poljoprivrede.

 

[korisnik2408]

Na zalost u pravu si. Rijetke su uspjesne braniteljske zadruge. Uglavnom je to bacen novac. Da bi se nekom pomoglo taj najprije treba pokazati volju za radom. Znaci najprije treba nesto sam stvoriti, uloziti nesto vlastitog novca, tek nakon toga mu drzava moze pomoci. Ovo pravilo vrijedi za branitelje, ali i za druge skupine. Okrenimo se oko sebe i svako ce vidjeti nekoliko primjera gdje drzava baca novac kroz stimuliranje kvazi proizvodnje.

 

[adviser]

Zajedni nastup na tržišu je jedina varianta za pozitivan rentabilan rad .
Ako idete u taj pravac pokušajte jedno : BAZA INFORMACIJA ne ona na TISUP-u nego vaša proizvodjača.
Koliko ko proizvodi i čega ??? ta informacija je vrlo bitna za početak . jeste spremni izabrati i **vjerovati mu ** jednog koji dobije ovlast , da u ime svih Vas razgovara s otkupljivačima povrča ( i vočara !! jer i oni imaju iste probleme ) :
EU trgovci čekaju vaše tržište bez granice -bez carina i zaštite domače proizvodnje , kao što se desilo kod nas u Sloveniji . tako da je pala domača proizvodnja -tržišna- povrča u zadnje 2 godine za 40%, je ljude ( bez posla i plate )zanima cjena na polici i ne gleda odakle je roba.
Udruženi imate veliku mogučnost da djelomice diktirate domače tržište tek onda izvoz sa vrhunskom kvalitetom . Koristite ljude na instituima koji su željni i spremni Vam pomoči sa svojim znanjem .
jedna varianta iz Italije : http://www.mercatolusia.it/ kako se organizirati na prostoru u krugu 20-50 km .

 

[Kontam]

Fer bi bilo da se dogovori cijena za krajnjeg korisnika. Trgovac dobije rabat i čisto što proda da plati. Što se pokvari neka vrati. Nema rizika nema deranja. Jedino je problem ako se nekom skroz vraća a netkom skroz plaća

Inaće ova proizvodnja u Italiji je mrak. Već u glavi vrtim film 150 političara 50 braniteljski zadruga, svi se kite, sve super i onda puf.

Inaće braniteljske zadruge i koje pomoći dobivaju su najgori neprijatelji kod malog privrednika. Razmislite malo, nema presinga, ne ulažu vlastita sredstava, imaju redovna primanja, imaju subvencije, sve dobiju. Izračunajte koliko Vama treba da postgnete to! Meni su oni gore od EU. Ali hajd vidit ćemo...

 

[PetullaRZ]

adviser, nebi volio da se i nama desi vaš slučaj ali ako hitno nešto ne poduzmemo vrlo je izvjesno da će nam se to i dogoditi. U pravu si kad kažeš da jedino udruženi u EU-zadruge možemo opstati i prodavati svoje proizvode na domaćem tržištu. Ljudi moji treba pokrenuti inicijativu ,okupiti ozbiljne proizvođače kolege i sa strukom (www.zadruge.hr) i lokalnim HZPSS-m utjecati na lokalne vlasti da pomognu u izgradnji zadružne infrastrukture. To je zadnja prilika jer oni moraju(krajnje vrijeme) nešto napraviti za poljoprivrednike.

 

[Kontam]

Jel ima tko od povrćara luka za prodati? Izgleda postoji kupac.

 

[asestic]

Jel mladog! 8)

 

[MilanPrag]

Novi sam na ofrumu,nisam proizvođac,radim u jednoj Njemackoj firmi kao kontrolor voca i povrca u čeksoj pa ako vam mogu pomoci i dati neki koristan savjet,biti ce mi drago...Poznata mi je kompletna situacija u Hrvatskoj oko proizvodnje,plasmana,kredita zadruga itd.Netrebate se bojati ulaska u EU,onaj tko bude porizvođac,bude mogao podmiriti trziste ili kupca imati ce vece sanse i mogucnosti nego do sada.Te vase zadruge,nezamarajte se time,ako ste kvalitetni proizvođaci,ako mozete zadovoljiti kupca cijenom,kavlitetom,kolicinom,najmanji problem je za plasman....Znam da vas unikonzum ucjenjuje,ali najveci problem kod vecine proizvođaca da nemogu ispuniti kolicine one koje kupac trazi prema EU...Npr,trenutno gdje ja radim dnevno se samo palsira prkeo 80 tona mrkve za 14 supermarketa.Skladiste u kojem radim i vrsim kontrolu je kao pola zagrebackog velesajma,modernizirano,kompjutozirano,sve se automatski radi i gleda putem kompjutora...Nema rucnih viljuskara i naguravanja po skaldistu....Svaki proizvod ima svoj boks,pod kojom temperaturom mora biti skaldisten,rok trajanja itd...Sada je trenutno velika potraznja za bijelim lukom jer ovaj bijeli luk sto se dovozi iz kine je bez okusa i mirisa,najmanji problem bio bi plasman na trziste.Kolicine bi bile ogoromne i sve sto bi proizveli to bi bilo plasirano.Jer taj nas luk ima kvalitetu,ima jakost,toga trenutno nema,potrazuju ugostiteli do potraznje samih kupaca-građana...Dao sam vam jedan proizvod pa tko se bavi porizvodnjom bileog luka,mzemo o tome popricati oko plasmana..Oko cijene i svega ostaloga,ovisno o kolicini ali mislim da cete biti zadovoljni sa cijenom....Trenutno taj nekvalitetni kineski luk u supermarketima se prodaje ta 4 eura za KG.....Kontaktirati van foruma mozemo putem e-maila: [email protected]
Svima puno srece u proizvodnji,radu i a biti cu stalni posjetioc ovog foruma da malo pomognem koliko mi mogucnosti dozvole oko svega toga....Ahoj!!!Pozdrav iz prekrasnog Praga...

 

[cabage]

Vidiš, takvog sam i ja mišljenja. Svaki proizvođač koji će imati kvalitetu i kvantitetu moći će opstati na tržištu. Kao što je poznato sve je manje mlađih proizvođača i situacija će u narednih 10 godina biti takva kakva je, nekad bolja nekad gora. Stvar je u tome da će tržište uvijek trebati svježeg voća i povrća, smatram samo sve više, manje ne.
E sad neke stvari se mogu raditi mehanizirano, poput mrkvi, peršina, lukova, krumpira i slično. Nitko nije i neće izumiti stroj koji će brati papriku paradajz i ostalo povrće koje ide na police da bere tako dobro da bi to bilo prodajno. Za industriju je neka druga priča, ali konzumno povrće mora biti top kvalitete i izgleda.
S nadom u bolje sutra.

 

[PetullaRZ]

Nije mene strah ulaska u EU jer perspektive i mogućnosti postoje pogotovo za nas povrćare. Kvaka je u tome što smo mi mali proizvođači, pojedinačno,(u prosjeku 3-5ha) svojom količinom, asortimanom i kontinuiranim opskrbom nekonkurentni i nismo zanimljivi velikom trgovcu. Međutim kada bi se udružili u zadrugu 15-30-50 OPG-a(vlasnici zadruge =ubiru dobit) to bi već bila snaga koja bi svojim proizvodima bila tržištu zanimljiva.

 

[cabage]

Ništa za zamjeriti, ali kod nas je osnovano hrpa tih zadruga i sve su propale redom, manje više.

Najbolja opcija za osnivanje zadruge je da bude neparan broj članova i da nije veči od dva. Nitko nikome ne vjeruje. Koda nas je postojala zadruga, zvala se Plodovi Ravnice i imali su dosta lijepu količinu robe. No jednog dana postali su premali, da nejdem u detalje...

 

[MilanPrag]

Nije mene strah ulaska u EU jer perspektive i mogućnosti postoje pogotovo za nas povrćare. Kvaka je u tome što smo mi mali proizvođači, pojedinačno,(u prosjeku 3-5ha) svojom količinom, asortimanom i kontinuiranim opskrbom nekonkurentni i nismo zanimljivi velikom trgovcu. Međutim kada bi se udružili u zadrugu 15-30-50 OPG-a(vlasnici zadruge =ubiru dobit) to bi već bila snaga koja bi svojim proizvodima bila tržištu zanimljiva.

Pa morava vam svima biti jasno da sitni proizvođaci moraju se udruziti,bilo to u zadrugu,neku firmu koja ima kapital i koja ce vasu robu plasirati.Ta firma mora imati skaldista kvalitetne prostore koja ce vasu robu skaldistiti,pakirati i po pravilima EU plasirati na trziste.To su jendostavno pravila i to morate shvatiti.Nikoga na EU trzistu nezanima kojim nacinom,kako cete se organizirati,imate li za to mogucnosti ili ne.Njih zanima kvaliteta,cjena,poslovni partner koji ce kavlitetno surađivati.Nije mi janso da jedni bugari ulaskom u EU sada krecu jakom expanzijom na trziste,kina itd.Da proizvođaci hrvatske koji su na vratima EU kukaju,placu,mole itd.Milsim da je najveca stvar kod Hrvatskih proizvođaca organizirati se,to je bila boljka i ostala,takvim nacinom rada,razmisljanja nece vam nitko pomoci,drzava niti bilo tko drugi.Mora se svijest proizvođaca promjeniti i onda ce krenuti nabolje.Istina ima dosta skupih stvari za proizvodnju ali nista lako nije na pocetku,za sve treba truda,muke ali buducnost je na proizvođacima hrane a osobito voca i povrca,tko to shvati i dobros e organizira za par godina moze ubirati plodove rada i zivjeti kao mali Bog....Dobrim nacinom organizacije mislim i vjerujem da mozete biti konkurentni na EU trzistu kao mali i sitni proizvođaci,jer mali proizvođac moze skresati troskove porizvodnje i biti konkurentan u cijeni.Morate se organizirati i nema vam druge,stvar je sada organizaicje,imate sve druuge uslove,Hrvatsi su radisni ljudi ali vam organizacija polsa najveci problem,ljubomora,zavist,dlai ce netko vise zaradiit ili manje.Svatko neka gleda da ima kvalitetu a naci ce se firma koja ce uspijeti sve to plasirati,uvijek ima interesa,samo ako je vasa dobra volja da krenete putem da budete u cijeni i kvaliteti konkurentni...U svijetu i EU zadruge ili firme polsuju nacinom da imaju smao 5-15% ciste dobiti na vasim proizvodima,maximum 15% ciste marze ili profita aone u tih 15% imaju troskove skladistenja,obrade trzista a moraju i neku palcu imati.Moraze biti svijensi da svoje proizvode sa polja ili plastenika siti dan nemozete nikome prodati,sistemom natovari na kamino i prodaj,to su prosla vremena ciganske prodaje.Roba se mora klasificirati,probrati,pakirati u određenoj gramazi ovisno na koje trzsite i kojeg kupca ide itd..Mislim da sam vam pojasnio neke stvari i ostavite se zabluda da cete sa njive robu nekom prodati,ta ciganska prodaja trenutno je proslo vrijeme....

 

[PetullaRZ]

U potpunosti se slažem sa tobom MilanPrag i jasno je to meni. U konačnici ja sam osnivač i član jedne zadruge koja broji 18 članova i djelujemo već 8 god. na područiju Istre. Moram priznat da je svih tih godina bilo teško poslovati ali nedamo se, čupamo se i rukama i nogama sa nelijalnom konkurencijom (šverceri), sa trgovcima koji nas ucjenjuju sa niskom otkupnom cijenom,rokom plaćanja i uvozom, sa lokalnom vlasti koja nema sluha za zadružno poduzetništvo nego podupiru skladišta u privatnom vlasništvu.
Imamo skladište sa hladnjačama i prostorima za skladištenje, pakiranje i sortiranje voća i povrća ali je nefunkcionalno prema standardima koje propisuje EU pa smo primorani tražiti novi prostor ili parcelu na kojoj bi izgradili vlastito skladište sa pripadajućom infrastrukturom. To je u pripremi i dogovoru sa općinom ali traje i traje...(nemaju volje ili sluha ili nešto treće). Jasno mi je šta nas čeka ulaskom u EU(ako ikad uđemo) i onaj tko bude spreman profitirati će. Mi želimo biti spremni, ali kako promjeniti proizvođača i taj njegov mentalni sklop da počne razmišljati drugačije?

 

[Kontam]

Samo neka EU dođe vamo i neka nam pokaže kako se to grade skladišta i hladnjače. Tja pa oni su zadovoljni sa samo malih 15%, imaju kapitala neka dođu, neka postave kriterije za ulaz u njihovu sortirnicu, pakeraj i hladanjaču i dobro, a ne nama prodavati maglu kako se to radi za 15 % marže. Što bi u provedenom jeziku značilo:

Matotan knjiga za proizvodnju paprike, ulog cca 50 000 kn/ha. Mali sitni proizvođač iz Vaše priče ima ajd recimo 3 ha. Ulaganja 150.000 kn (koje nema) da bi zaradio 22500 kn? Zauzet od početka 3 mjeseca do recimo 11 mj? Ovaj stres proživljavati za cca 2500 kn mjesečno? I pričamo o paprici koja je nešto rentabilnija kultura, znači narednih 4 godine imaš zazradu manju od ove?? Odgovorno tvrdim da ni kinez ne radi za ovakovo što. On će poradtiti da reže troškove što je Milan i dodirnio i da maksimizira profit, ali nitko neće biti proizvođač ićega bilo gdje u svijetu za 15%. Tu nema ni generacijske solidarnosti, naučnika, niti rentabilnosti uložene mehanizacije a da ne spominjem još milijardu amortizaciju i ostalih stvari. 15% u proizvodnji zaboravi!!! Rob na vlastitoj zemlji ipak ne bi bio, rađe pušku u ruke i mjenjati političare!

 

[PetullaRZ]

Čini mi se da nisi razumio Kontam. Proizvođačima(članovima) Zadruga plaća robu po tržišnoj cijeni + pdv, a zadruga radi sa 15% marže za troškove poslovanja, a na kraju godine ako se ostvari dobit članovi odlučuju dali će tu dobit podjeliti ili investirati. Kod nas nažalost marža mora biti veća od 20% da bi se troškovi uspjeli pokrivati a dobit bi se djelila sa 30%marže ali tada nisi konkurentan sa cijenama.

 

[cabage]

Samo neka EU dođe vamo i neka nam pokaže kako se to grade skladišta i hladnjače. Tja pa oni su zadovoljni sa samo malih 15%, imaju kapitala neka dođu, neka postave kriterije za ulaz u njihovu sortirnicu, pakeraj i hladanjaču i dobro, a ne nama prodavati maglu kako se to radi za 15 % marže. Što bi u provedenom jeziku značilo:

Matotan knjiga za proizvodnju paprike, ulog cca 50 000 kn/ha. Mali sitni proizvođač iz Vaše priče ima ajd recimo 3 ha. Ulaganja 150.000 kn (koje nema) da bi zaradio 22500 kn? Zauzet od početka 3 mjeseca do recimo 11 mj? Ovaj stres proživljavati za cca 2500 kn mjesečno? I pričamo o paprici koja je nešto rentabilnija kultura, znači narednih 4 godine imaš zazradu manju od ove?? Odgovorno tvrdim da ni kinez ne radi za ovakovo što. On će poradtiti da reže troškove što je Milan i dodirnio i da maksimizira profit, ali nitko neće biti proizvođač ićega bilo gdje u svijetu za 15%. Tu nema ni generacijske solidarnosti, naučnika, niti rentabilnosti uložene mehanizacije a da ne spominjem još milijardu amortizaciju i ostalih stvari. 15% u proizvodnji zaboravi!!! Rob na vlastitoj zemlji ipak ne bi bio, rađe pušku u ruke i mjenjati političare!

Niš za zamjeriti ali ako misliš da je u povrtlarstvu bogatstvo i brza zarada morat ću te odmah razočarati da sam poslije ne doživljavaš šokove.
Iz vlastitog iskustva a i mnogih ostalih većina povrtlara jedva ostvaruje 20% dohotka od ukupnog prometa. Tako je to u svakoj grani pa tako i u povrtlarstvu. Nebih iznosio cifre ali vjeruj na riječ.

 

[Kontam]

U pravu ste. 15% je odlično ukoliko se pravedno definira amortizacija! 15% godišnje napretka je PE=6,66 ako se reinvestira nije loše. Ali hoću reći da Cabage ti prvi nećeš ići u posao sa Agrofructusom da se kod njega zadužiš za 100.000 kn i kad prođe sve da od njega dobiješ 20.000 kn čisto! To ne da je rizik poslovanje, to je robija, malo zakaže rasada, malo vrijeme, malo bolesti, nema šanse da se iskupiš. Možeš se samo zaduživati dalje i dalje i jednom ovrha i paf. Evo kišni je dan, a i ja sam svoje dežurstvo kod "plastenika" odradio u noćnoj, tako da mogu izbaciti kalkulacije kolika bi trebala biti stopa amortizacije. I kolika je fer plaća jednog poljoprivrednika? 2000, 3000, 5000 kn? 16000 kn mjesečno kao ministar? Što je sa doškolavanjem, tečaji su oko 500 eura, putovanjima na specijalizacije i seminare? Jel i to ide u amortizaciju ili? Nisu troškovi samo direktni troškovi, što je sa vozilom? Internetom, telefonom i slično? Posjeti ostalim povrćarima ili voćarima, druženja, razmjena iskustava? Nove tehnologije ni ne spominjemo, vjerovatno je trebao period da ljudi prihvate rasprskivače u odnosu na navodnjavanje u brazde, poslije toga kap na kap, isto tako gnojidba? Gdje da se to svrstava?

Znači zadužit se kod xyz firme za 100.000 kn uzet si plaću od 5.000 kn/mj za 8 mjeseci i da ostane čisto 20% teško bi se plivalo van. No ako se gleda kako je Warren Buffet sa 20% povećanja svog kapitala svake godine došao do silnih milijardi,onda ni to nije malo

5000 kn bruto je daleko od neto plaće...


PetullaRZ ako je zadruga od zadrugara onda se troškovi unaprijed znaju, nije ih potrebno definirati u postotku.
Cabage razumijem te, nijedan posao nije lagan osim onaj koji ti je dodjeljen po barba Luka šemi. Raditi se treba i to je bit, nisam ušao u poljopirvredu iz pohlepe ili brze zarade, već što sam procjenio da drukčije ne mogu naći posao, a zalihe se troše. Inaće redovno šaljem zamolbe za posao. Posla ima ako ćeš biti anketar, prodavat telekomunikacijske pakete na štandu u trgovačkom centru, prodavati neke medicinske aparate (tipa magneta i sl.) i to uglavnom za studente, posla u gradu nema, plaće nisu redovne i minimalne su. A tko ima kredit za stan taj je totalno propao.

 

[cabage]

E zbog toga sam i ja ušao u poljoprivredu. Nekoliko godina sam kalkulirao što bi bilo najbolje raditi na ovom našem selu. Malo sam radio duhan, prešao na povrće, pa sam skoro od silnog živciranja u povrćarstvu odustao i kupio junice. Sva sreća da sam se predomislio i nastavio s ovim teškim poslom. Mljekarstvo je srozano, a ovaj posao volim i već sam ušao u štos u proizvodnji. Svake godine idem u neki vid napretka proizvodnje. Do sada sam sadio nekih 6-8 ha povrća godišnje od čega je skoro dvije trećine bilo nenavodnjavano. Ove godine prvi puta ulazim u proizvodnju sa navodnjavanjem na svim površinama. Smanjio sam na 6 ha ali bit će valjda sigurnija proizvodnja. Svake godine do sada sam zaoravao zbog suše. Još sam ove godine podigao 2000 m2 plastenika tako da mogu mirnije spavati.

Hoću reči, ako nešto misliš raditi onda moraš kao konj gledati ravno, ne osvrtati se jer ponekad nije lijepo ono što bi se moglo vidjeti iza i sa strane. Imati viziju u glavi i nepokolebljivo ju slijediti po meni je jedini put uspjeha. Kako kaže moja draga: biti dobar biznismen znači vidjeti zaradu u nečemu u čemu drugi to ne mogu.

 

[temptation]

Evo da ja iznesem svoje mišljenje i stav.
Zašto ne napraviti sam mnogo jeftiniju konstrukciju i proči bar duplo jeftinije. Ako tu gledamo još i kredite onda čak i trostruko jeftinije. Ako ja napravim veronez visine bočne stranice 1,8 m za 18 kn po kvadratu sa pdv-om, može svatko. Zašto za isti proizvod davati 28 plus pdv.

Molim da i drugi iznesu svoja mišljenja.

Postoje dva razloga zbog kojih je uvijek bolje da ti profesionalci odrade posao postavljanja plastenika...
Prvi je razlog što će isti nakon oluje koja je prošla Hrvatskom ove godine ostati nedirnuti(osim izbušenog najlona od tuče),ali to može pokriti osiguranje...
Drugi je razlog što plastenike "sam svoj majstor" ne možeš osigurati kod nijednog osiguravajućeg društva,prvo pitanje koje će ti postaviti "Koja firma ih je montirala?"...
Danas se plastenik može kupiti na leasing,bez ikakavih garancija,hipoteka...
Ako je Hrvatima normalno voziti tolike aute na leasing,koji ne donose nikakvu dobit,samo stvaraju troškove,pa kaj nije bolje uzeti plastenik,čija investicije se vraća za dvije godine,ako znaš raditi taj posao...osim toga postoji prijevremena otplata,pa kad skupiš dovoljno novaca riješiš kompletan ostatak kredita uz troškove zatvaranja od 1,5% i odmah uzmeš novi kredit...
Ja sam na taj način razvio svoju plasteničku proizvodnju i planiram ju još proširiti,ali ne ići u neke megalomanije,kao mnogi,pa sad cvile ko štakori...

 

[cabage]

Vidio sam i tvorničkih plastenika što su izgledali ko da je lokomotiva preko njih, tako da taj stavak ne stoji...
U svakom slučaju, svatko tko može neka kupi gotovi plastenik jer ima puno previše zezanja oko izrade plastenika. Treba imati razne alate i pomoć jer jedan sam nikako ne može motati cijevi.