Iskaču mi brojni radovi iz šume, pa ih malo pogledam. Motorki ima na fotografijama više nego drveća za rušenje, odlično imamo respektabilno visoki standard. Ima se, može se, generalno napisano, nije u nikoga osobno uperen vrh strelice.
Bojim se da moji roditelji nikada ne bi imali svoj krov nad glavom, bez tolikih motorki huskvarni, štilovki. Oni su, mama i tata, kao tridesetgodišnjaci hrastove za rušt krova kuće porušili ručnom pilom, klečeći pokraj hrastova. Izvlačili su ih iz gudure unajmljenom konjskom zapregom. Hraste su muževi dizali na ruke i raspilili ih na traktorskom cirkularu. Grede, ruženice, štaflini, letve, daske, sve je hrast raspiljen, dizano na ruke, na traktorskom cirkularu. Bilo bi mi jako zanimljivo gledati sve moderne operatere huskvarni i štilovki kako bi iz tih starih letvi danas izvadili čavao, ili još bolje kako bi novi u njih sad zabili.
I drva smo kurili, potpiljena ručnom pilom i rušena sjekirom.
Ovo danas uz časne iznimke je kao prostituiranje na račun šume, puno buke, jako malo nove nauke.
Pravila i onako ne vrijede, jer moj visi u lijevo, tuđi stoji uspravno, ma mislim hrast prije rušenja, pristojan sam... Recepti nisu jedinstveni, odluke se donose na licu mjesta, točno tako kako to radi forumaš
@Ghost, on je jedinstveni i jednostavni "učitelj", gospodin, zna i kapa mu do poda.
I ovo je samo moje osobno mišljenje!