I danas sam zaslužil jednog težaka kod šogora u šumi. Ne znam kak bi mu uslugu vitlanja pretvoril u radne sate težaka? Mislil sam mu to šenkati, ali izgleda da nebum. Evo i razloga. Paklena vrućina. U šumu idemo iza 9 sati jer on prije nemre. Ja bi se u to vrijeme već vraćal iz šume da sam sam, ali nisam. Njegova šuma- njegova pravila. Dakle, paklena vrućina. Uzmem si robe za presvlačenje jer samo curi iz mene. Uzmem si i vode za svaki slučaj. On donese vu cekeru pive i kekse, koje samo on jede jer meni nije do keksi i napolitanki u šumi. Popijemo polumlaku pivu i ja ga onda pitam pa kaj si donesel samo jednu pivu. Jesam, veli on. Donesel bi ja i više, ali me strah kaj me nebi vlovili na cesti milicajci. Oooooooooo, majke ti stara. Da li je to moguće? Pa za kaj nisu tu pivu bolje ohladil? Pitam ga. Mogel sem ja nju i bolje ohladiti, ali sam se bojal kaj se ne bi prehladili. Grlo odmah ode ako piješ kaj hladno.
Oooooooooo, majke ti stara. Da li je to moguće? I tak se ja, osim sa poslom, ubijam i ispijanjem vode koju sam si prinesel, zlu ne trebalo.






Mislil sam napraviti i par slika iz šume, ali kaj da slikam? Toplu pivu i napolitanke?