Na ovo "ruglo" sam došao ne danas nego jučer i fotografirao, ali nije bilo nikakve šanse da bi s osobnim automobilom i malom prikolicom dalje prošao. (Nekoliko sam graba punih vode i blata doslovce preletio na zalet i svoju osobnu budalaštinu, da to ne nazovem hrabrost ili vještinu, kao da sam izazivao vraga da još i zaglibimo u tom blatu.)
S ogromnim su traktorčinama put uništili odavno i nikome ništa, "jebi se stoko sitnoga zuba" ako nemaš traktor s kotačima promjera dva metra. Nigdje komunalnog redara, ili načelnika općine da vidi kako mu je mjesecima na poljskim putevima, nikoga od njih ovo smeta. Ovdje se nekada vozilo s kravama, mogla su se mimoići dva voza sijena, toliko je tu put bio širok. Put je sada uski i uništen, pun vode i blata, da ironija bude veća, pokraj puta je graba široka od metra na više i duboka najmanje metar, samo bi trebalo presjeći motikom i ispustiti vodu, naravno i dovesti šljunka. Nekada su ljudi imali obavezne akcije popravaka puteva - danas ovdje suvereno vlada bahatost pojedinaca.
Blato je na mjestima duboko skoro pola metra. Hodali smo ja i otac više stotina metara sa motornom pilom, sjekirom, a poslije natrag nekoliko puta sa poduporama od agacije (bagrem) za stupove u vinogradu. (Iako ne pomaže tek da napomenem da mi je oca jako šokiralo da su mu najljepše agacije naravno nestale, što drugo nego jad, bijeda sramota 21 stoljeća. Baš me zanima prava i ozbiljna funkcija i svrha protupožarnog hidranta kojeg su tu nadležni instalirali.)
Kako je izgledao auto i prikolica - imam fotografirano, ne pitajte, dok sam ga prao na dvorištu dolje su otpadale hrpe blata, pravi horor.
S ogromnim su traktorčinama put uništili odavno i nikome ništa, "jebi se stoko sitnoga zuba" ako nemaš traktor s kotačima promjera dva metra. Nigdje komunalnog redara, ili načelnika općine da vidi kako mu je mjesecima na poljskim putevima, nikoga od njih ovo smeta. Ovdje se nekada vozilo s kravama, mogla su se mimoići dva voza sijena, toliko je tu put bio širok. Put je sada uski i uništen, pun vode i blata, da ironija bude veća, pokraj puta je graba široka od metra na više i duboka najmanje metar, samo bi trebalo presjeći motikom i ispustiti vodu, naravno i dovesti šljunka. Nekada su ljudi imali obavezne akcije popravaka puteva - danas ovdje suvereno vlada bahatost pojedinaca.
Blato je na mjestima duboko skoro pola metra. Hodali smo ja i otac više stotina metara sa motornom pilom, sjekirom, a poslije natrag nekoliko puta sa poduporama od agacije (bagrem) za stupove u vinogradu. (Iako ne pomaže tek da napomenem da mi je oca jako šokiralo da su mu najljepše agacije naravno nestale, što drugo nego jad, bijeda sramota 21 stoljeća. Baš me zanima prava i ozbiljna funkcija i svrha protupožarnog hidranta kojeg su tu nadležni instalirali.)
Kako je izgledao auto i prikolica - imam fotografirano, ne pitajte, dok sam ga prao na dvorištu dolje su otpadale hrpe blata, pravi horor.
stroj koji sam sklepao prije nekih 15g
