Danas opušteno, za sad - ljenčarimo i čekamo ručak.
Ali sam sinoč "na brijegu" doživio nešto što 31 godinu na tom našem brijegu nisam.
Sin i snaha su u petak na večer, došli doma iz ZG i "ove dane" obilježavamo 29. rođendan "našeg najmlađeg"
.
Jučer su oni i starija kćerka s obitelji prvo zajedno napravili izlet - uspon na Čevo (najistočniji i najistaknutiji vrh Ivanščice). Imali su nekoliko pojedinačnih padova, nekontroliranih klizanja, ali bez zdravstvenih posljedica, jedino je kažu bilo salvi smijeha.
Jučer pred večer smo krenuli u naše gorice (malo dalje od kote 307
), da im fizički pomognemo prenijeti "artificije", da se na večer u klijeti malo mladi druže s još par dobrih prijatelja). Ja i supruga smo krenuli prvi direktno na brijeg, u gorice, a oni su prvo skoknuli u Lidl još po nekakve "nazovimo grickalice". Kako smo mi prvi dolazili s autom na sve više, i snijega je bilo za vidjeti više.
Neposredno ispred kote 307, na raskršču za Vž. Toplice, ugledao sam ispred sebe na kolniku "odsjaj poledice", te nečije cik-cak tragove od proklizavanja automobila. OK Znam da na autu imam solidnu opremu i gume i zaletio sam se prema koti 307. Kojih petnaestak metara prije samog vrha moj auto posustaje, staje, supruga me pita "pa kaj delaš, zakaj staješ". NIKAJ JA NE DELAM, auto je pametniji, popustio je sam sebi gas, ESP radi, sve radi i on je stao i ukočio se. Probam ga pokrenuti naprijed, gore, on ide desno, dolje, prema grmlju, pustim mu na volju on stane i ukopa se. E sad velim ja supruzi izađi van. Izađe i gleda me. Probam krenuti, motam volan, lijevo, desno, auto ide samo desno, u stranu, dolje u grmlje. Tu uz grmlje, na rubu kolnika na bankini, gume se napokon imaju za nešto malo uhvatiti. Ja tiskam gas do poda, ESP ga spušta na 1300 okretaja, on je meni gazda. Supruga galami, pa ideš u drvo, odgovaram joj, ne idem, auto ide sam 😖. Nakon nekoliko neobičnih manevara, uspio sam promašiti / zaobiči zadnjim krajem auta drvo i zaokrenuti, auto iza njega, pod pravim kutom na kolnik.
U tom trenutku proleti ispred mene nekakavi bijeli SUV Citroen, prokliže i stane, čak i desetak metara prije mene. S mjesta suvozača izađe ni manje ni više "komunalni redar", ma super, sad bar na svojoj koži vidi kako su očistili asfaltiranu cestu, jer gore i stanuje nekoliko obitelji.
Ja potom dodam po gasu, vratim se na kolnik i krenem se spustiti malo niže, kojih tridesetak metara i parkiram se na nečiji prilaz. Ja izlazim iz auta kad ispred mene se zaleti prema gore jedna Toyota. Vidim, ok pa gore su več tri auta "na kupu".
Supruga uzme dio stvari i krene dalje pješke, nije nam daleko cca 400 m do klijeti. Ispričala je da je nakon cca 200 m zviznula i pala, ali srečom bez posljedica.
Ja pričekam sina i snahu, istovremeno ne znam što se gore iznad na kojih tridesetak metara događa. Dok smo pješke došli do njih skužili smo da je Citroen "na ruke i krvni pogon" maknut na ulaz tuđe klijeti s kolnika, ali da je Toyota proklizala, zanijela se i zabila u škarpu, zaleđenu zemlju, uz rub ceste i skršila spojler i tko zna što još, jer su ju prisilno morali napustiti i ostaviti tamo.
Uspio je bome i sin sa stvarima koje je nosio izvesti jedan salto i pad, isto bez posljedica, a bilo je staklo, staklo, na putu...
*
Da više ne duljim, ja i supruga smo u klijeti ostavili stvari i krenuli doma, a sin i snaha su se vratili po još stvari u njihov auto. Kad smo bili na samom vrhu, na koti 307:
evo ga, ide stroj ralica, odmah i iza posipava kolnik, definitivno ga je pozvao komunalni redar - povrijeđenog ponosa, jer nije došao do svojeg posjeda. Ali, došao je taj stroj do istog mjesta dokle i ja, i tu stao, vrte se sva četiri njegova velika kotača naprijed a on ide nazad 😖. On spusti ralicu i stane. Drž nedaj, i nekako se iskobelja još tih zadnjih dvadesetak metara i uspne se na kotu 307, te odmah ode dalje.
U toku večeri je sin s kolegama došao s autima sve do naše klijeti, jer je uspješno djelovala posipana sol i sipina. Ali eto, ja takvih zimskih radosti nisam konzumirao tu gore nikada, a prošla je 31 godina, kako se vozim tim putevima, a sada imam zaista najbolji auto sa svom mogućom opremom - ikada.
Da jučer nismo napravili i ovu glupost, ne bi imali ovih spoznaja, niti uspomena.
*
Mladi su se svi dobro spustili i vratili doma, bez novih padova, bez klizanja, ili štete na autima.
🍷