Danas sam, na poziv, išao defektirati jednom čovjeku, u susjednom naselju, "zašto ne može ovih dana upaliti IMT 539". Moram spomenuti, da mu po potrebi slažem struju, godinama, te da mu više od 5 god nisam uzeo za svoj posao niti 1 lipu, nikad ništa. U jesen prošle godine sam mu kontrolirao i točku smrzavanja antifriza, te mu i dao uputu: skinite akumulator i stavite si ga na toplo mjesto, več je u godinama. Ovih su dana kod nas noćne temperature minus 8. Traktor je u otvorenoj šupi, nasred dvorišta. Došao sam na traktor s mjernim instrumentima. Akumulator dok je probao verglati je imao napon 2,7V. Bio je non stop na traktoru i umro je. Sugeriram mu, danas, skinite ga, unesite na toplo, probajte ga napuniti. Zalupio je haubom i promrmljao - hvala lijepa.
Samo da napišem i to, da je ovo moj definitivno "zadnji posjet njegovom traktoru" , a ostale razloge i druge detalje be budem opisivao. Budem si zapjevao: "nije u šoldima sve". Nikada mu nisam uzeo 1 lipu, za održavanje, on je meni svake godine uredno naplatio svaku balu slame i sijena, za kuniće, platio sam uvijek bez riječi. Sad je dosta.
Iza toga sam se "u susjedstvu" pentrao po krovovima, nekadašnje štale i štaglja. Jaki je vjetar, prošlih dana, skinuo nekoliko crijepova, pa da ne zamače i propada. U štaglju je ispod rupe, gdje je nedostajao crijep postavljena plava PVC bačva, 120 lit, led... Supruga mi je dodavala crijepove, ja sam sve to ovaj put njima sanirao, a u isto je vrijeme došao s maminim si autom, onaj tko se tu smatra "gazdom", rođen 1985., ima valjda maksimalno 4-5 godina radnog staža... Deda mu se otkad je otišao na drugi svijet okreče u grobu, ali ne kao na ražnju, nego kao žestoka vjetro turbina na uraganu, uragani nose sa sobom zlo, ovo je zlo i naopako...
"Pomozi sirotu, na svoju sramotu" tako nekako.
Ništa, idemo dalje, bude nam ostatak dana ipak u dobrom društvu, dolaze nam seka i šogor na kartanje, a i sutra bude novi dan...