Od 160 članova. Ima nas 4 mlađa od 50 😂...
Znam ja još par mlađih što imaju voćnjak/vinograd... Ali unatoč mom nagovaranju nitko nije ni malo zainteresiran za ući u udrugu.
Organiziramo 6-10 predavanja/edukacija godišnje. Ocjenjivanje mladih vina, ocjenjivanje vina, ocjenjivanje rakije, ocjenjivanje likera. Radionice rezidbe,zelene rezidbe. Sve to s stručnim ljudima, enolozima, profesorima, dugogodišnjim voćarima. Imamo svog enologa. Općinu pokrivenu svojim meteo stanicama od pinove.
1-2 puta godišnje idemo na neki dalji sajam (sljedeći tjedan plovdiv, na jesen hannover), bili smo po cijeloj Europi.
Odlazimo na degustacije par puta godišnje.
Posla ko u priči. I sve to mi odrađujemo iz ljubavi. Iz prve ruke mogu reći, pošto sam tajnik da je to posla za jedno 3 osobe na plaći da budu. A ne nas 20 iz upravnog odbora koji za hvala radimo.
A kojeg god mlađeg pitam da dođe. Na predavanje, na akciju. Jesti, piti i zajebavati se. Odgovor je uvijek isti.
Joj. Pa je ti neman vremena. Ne da mi. Ne zanima me sad slušati neka predavanja. Meni je moj voćnjak dobar kakav je, šta da se sad zaje....
Po meni žalosna slika stanja vocarstva/vinogradarstva u hrvatskoj. Ali isto tako po meni smo si očito sami krivi za takvo stanje.
Ali sve više i više članova to tvrdi. Kažu njihova djeca ne daju da se proda voćnjak, zemlja. A ne znaju Traktor upaliti niti znaju raditi. Kaže od malena ih nismo na to navikli, nismo im dali da rade. Tjerali smo ih sa zemlje itd. Dobro, vjerujem da ima svakakvih situacija, nije sve crno na bijelo.
Ali opet dovoljno sam dugo u udruzi da znam kad se popije i malo otvori šta se priča.