ja to ne shvaćam kao napad, nego kao diskusiju, barem netko kaže svoje mišljenje do sad se sam sa sobom dopisivao na temi :mrgreen:
Ipak razlika je između kontriranja bez argumenata i davanja pridjeva od obrane nekog svog stava i iznošenje dokaza (primjera) koji to potvrđuju.
Svojim promišljanjem vam pokazujem kako je dosta toga u državi lako objašnjivo i da pri tome sve ima povezanost. A ova objašnjenja, ne samo da vrijede za ovo vrijeme, nego vrijede uvijek i za sve države. Pa tako možete lako predviđati
Evo npr. Čile je sada kao dobra država. Niska zaduženost u BDP-u (javni dug).
http://www.indexmundi.com/g/g.aspx?v=143&c=ci&l=en. Međutim, pogledajte kako im se kreće vanjski dug:
http://www.indexmundi.com/g/g.aspx?v=94&c=ci&l=en. Duplira se u roku 5 godina. To je rast od oko 14% godišnje. Zatim treba pogledati i Balans tekućeg računa (to je da li novac dolazi ili odlazi iz države preko trgovine i ostalog). Balans im je bolji od našega, ali on ne daje nadu da će ovaj rast stranog duga biti otplativ. Može se još vidjeti i devizne rezerve:
http://www.indexmundi.com/g/g.aspx?v=144&c=ci&l=en. Što se može zaključiti? Da država u cjelini uzima jako puno kredita, da je čak i dobro podigla proizvodnju, ali da u stvari sada žive na kredit. Budući da im se dug udvostručuje svakih 5 godina, očigledno je da će dug rati brže od BDP-a (
http://www.indexmundi.com/g/g.aspx?v=66&c=ci&l=en) te će u roku desetljeća (ili nešto malo više) država zaglaviti u visoko dugu.
Možete te iste dijagrame pogledati za Grčku. Dobija se čudan rezultat. Godinama je bio deficit platne bilance, postojao je rast BDP-a, a vanjski dug im je bio jako dugo bez nekakvog naglog rasta. Sve je to nelogično. Jer su na deficitu platne bilance gubili novac, a BDP je rastao (Novčana masa * obrtaj novca = BDP) A to bi značilo da su se morali ipak zaduživati ili ubrzavati cirkulaciju novca. Samo što dijagram o vanjskom dugu ne pokazuje to zaduživanje.
Dijagrami Hrvatske pokazuju da nam vanjski dug solidno raste, da se javni dug čak i smanjuje (nabijanje poreza), ali da nam je cijelo vrijeme prisutan deficit u platnoj bilanci. Sve to govori da zapadamo u sve veće stanje krize. U zadnjih 5 godina vanjski dug je udvostručen. Prosječna stopa rasta vanjskog duga je 14%. Sadašnja stopa rasta je manja i može se procjeniti na oko 8 do 9%. Time se mogu platiti kamate na dug i naći novca za deficit platne bilance. Samo što to znači da ne ostaje puno novca za profit i štednju pa je rezultat puno bankrota.
U emisiji Hrvatska uživo je bio Ljubo Jurčić i rekao je da država ne smije štedjeti jer urušava privredu. U odlomku gore sam vam to pokazao kako se to lako vidi. Jer dok dug raste stopom od 15%, a kamata je 6%, znači da vam ostaje 9% love od kredita za štednju (profit od posla). Računica je samo približna jer treba oduzeti novac koji je izgubljen u deficitu platne bilance. Lova koja ostane (od kredita umanjena za deficit platne bilance) se preko bankarstva djelomične rezerve može pretvoriti u par puta veće zarade. Kako je sada vidljiv pad u zaduživanju, tako je i jasno da je to velik gubitak u mogućoj zaradi, a time i u BDP-u. Tj. zaduživanjem se generira BDP. A bez BDP-a nam ne trebaju zaposleni, pa pad BDP-a vodi u rast nezaposlenosti.
Evo, malo konkretne analize iz poznatih dijagrama točno opisuje što nam se događa i kuda to vodi. Naravno da je rast duga tempom od 14% (kakav je znao biti od 1994.) nije otplativ ni teoretski bez obzira na rast bdp-a dok nema dovoljnog priljeva, tj. suficita u platnom bilansu (dotoka novca iz vana). Možda bi mogli razmišljati da dug otplatimo prodajom toga što smo u tom BDP-u stvorili. Ali je pitanje koliko je stvaranje, a koliko je potrebno otplatiti. Teoretiziranja o tome koliko se stvori posudbom novca pokazuju da se prema zakonu tržišta ne može od 100 kuna posudbe prodati nove robe više od 100 kn. Naime, veća ponuda robe joj ruši cijenu, a viša cijena ne prolazi jer nema dovoljno novca na tržištu. Slično je i sa konstantnom cijenom robe, ako je ponuda u količini veća. Nema novca da se to plati. To je globalno makroekonomski gledano. To za sobom povlači da ne možete dugove nikako otplatiti. Prvo morate posuditi više novca da bi otplatili stare dugove sa kamatama. Nakon toga imate uvećani dug i sve iz početka. Samo ovaj puta sa više postavljenom letvicom.
Ovo malo teoretiziranje, se savršeno poklapa u praksi. Na žalost. Jer se ovim dokazuje da se radi o tipičnom kamatarskom stanju u kojem bez obzira na otplatu ne možeš vratiti dugove.
Cijelu teoriju pokvari dotok novca sa strane koji nije kredit, nego nekakve strane investicije. Pa tako ispadne da se ipak pojavilo više novca i da se moglo prodati po višoj cijeni. Samo, nisu investitori glupi da ulažu novac i da nema povrata. Inače strane investicije koje su propale su čisti dobitak za nas u državi. Osobito ako to nisu bile investicije radi izvoza.
