Inflacija bez emisije realnog novca - nevjerojatna spoznaja
naklapanja do bola,jel vi to prepisujete iz knjige pa lijepite vamo? Nostradurus,pa to što ti pišeš se uči u školi,pa nisu ovi što rade te poslove,od ministara pa nadalje baš tako blesavi kako se nama čini,znaju oni kako i zašto,ali neke duge stvari su tu u pitanju. kad bi postojala formula za izvrsnost kako se to ovdje pokušava reći,pa onda bi bio raj na zemlji,ako ne kod nas u lijepoj našoj onda u ostatku svijeta sigurno. nema formule i nema cilja u ekonomiji,samo roba i tržište,dokle ide,dakle nema cilja,do beskonačnosti ili do dna.
Na žalost ne uči se to tako u školi. Ono što možete pročitati je recimo knjiga Dirka Kruegera:
Makroekonomika
Pročitao sam je jednom i nisam shvatio zašto imamo problem sa dužničkom krizom. A onda sam sam izveo jednakost triju deficita u pojednostavljenoj situaciji. Kasnije sam pronašao taj prošireni izvod u knjizi (stranica 37), ali nije bilo nikakvih zaključaka koji bi se trebali iz toga izvući.
I nije to jedina stručna knjiga koja ne kaže sve. Mnoge su upravo nedorečene na razradi jednakosti triju deficita. Tj. vi o ovome možete diskutirati satima sa ekonomistima, a da se oni uopće ne koriste jednakošću triju deficita kao argumentom. Prema tome, ovo o čemu vam pričam je znanje koje se ne predaje na ekonomskom faksu.
---------------------
Evo vam slijedeći primjer koji se ne može naći u predavanjima iz makroekonomije. To je analiza rasta duga u uvjetima inflacije. Ni sam nisam bio baš siguran što ću dobiti tom analizom:
https://sites.google.com/site/financijskisustav/inflacija-bez-primarne-emisije
Napravio sam XLS tablicu i simulirao da se država zadužuje (iz vana) toliko da održi istu kupovnu moć novca. Točnije da anulira inflaciju cijena.
Rezultat analize je nevjerojatan i za 99% ekonomskih stručnjaka nepoznat:
Dug u konačnici teži da raste nominalno zbrojenom stopom inflacije i bankarske kamate na posuđeni novac. Realno to znači da inflacija ne može poništiti dug i da dug realno raste stopom jednakoj bankarskoj kamati.
Zanimljivost ove teme je što sam ja poslao upit HNB-u što oni misle o tome i kako će se to riješiti? I nekog smislenog odogovora nisam dobio.
----------------------------
A ovo što sam pokazao ovom numeričkom tablicom se može pokazati na primjeru Srbije. Oni su klizali tečaj dinara i manjak kupovne moći rješavali ekspanzijom kredita u dinarima. Prema mojoj analizi to je trebalo biti neučinkovito jer je rezultat samo dug u dinarima sa više nula. A praktično su to i dokazali. Klizanje tečaja im nije pomoglo. Država im je i dalje sve zaduženija i zaduženija.
Država koja želi klizanjem tečaja prema dolje napraviti pozitivan pomak mora imati dovoljan suficit u vanjskotrgovinskoj bilanci. Ako ga nema, klizanje tečaja prema dolje ne pomaže. Ovo mogu detaljnije objasniti, ako netko ima želju.
Na ovom linku (
http://ebookbrowse.com/gdoc.php?id=136594219&url=4d7f12d949b1b1a1a41d277cc0f835a8 ) Imate grafikone koji se odnose na monetarnu politiku. Pogledajte kako je bio pokriven uvoz sa izvozom. To je na stranici 6. Nakon uvođenja kreditnog sustava i stabilizacije tečaja, pokrivenost uvoza izvozom pada na najniže vrijednosti. A vanjski dug se počinje duplirati svakih 5 godina. Što je manja pokrivenost uvoza izvozom to je brži rast duga. A dug raste brže i zbog toga jer je izostala emisija novca bez duga pa se za sav novac mora uzimati kredit. A to je efekt koji sam išao kalkulirati. Kako nam dug raste kada je novac kredit. Raste eksponencijalno realno po stopi bankarske kamate.
Kako u kalkulaciji nije uračunat gubitak novca na deficit vanjskotrgovnske bilance tako dug ne raste za kamatu banke, nego realno skoro dvostruko brže. Vrijeme dupliranja eksponecijalne krivulje je otprilike 70/kamata(%) u godinama. 7% kamata duplira dug svakih 10 godina. Naš dug se duplirao u 5 godina.
Prema ovim podacima, teško je naći državu koja bi svojim rastom BDP-a mogla kontrolirati dug da ne raste. Također u skripti se kao razlog visoke inflacije u godinama rata navodi postizanje deviznih rezervi. Dakle, inflacija je bila podgrijavana od države (standardnim tiskanjem dinara kao kod predratne Njemačke) da bi se što više deviza otkupilo. Zanimljivo je da je 1992. godine uvoz bio pokriven izvozom premda je bila hiperinflacija.
Također se vidi da su u godinama u kojima je bila nestašica u stvari provodila prava štednja jer je uvoz bio više pokriven izvozom. Tj. nije se išlo u povećanje zaduživanja, nego u smanjenje uvoza.