Nostradurus
Aktivni član
- Tu od
- 13 Lis 2012
- Poruka
- 696
Ne bih htio da zloupotrebljavamo povjerenje admina tako da bih sve komentirao u svjetlu ekonomskog problema. Politika jedne države je i makroekonomija i vanjska politika.
Ako se držimo makroekonomije tj. dijela koji knjigovodstveno povezuje sve u državi - jednakosti triju deficita (deficit državnog proračuna = deficit financiranja (štedna i profit) + deficit platne bilance sa inozemstvom) tada svakom postaje jasno da država može vratiti svoje dugove kada ima suficit u platnoj bilanci sa inozemstvom veći od rata za vanjski dug. A ovo se nije dogodilo od kada je slobodne Republike Hrvatske.
To znači da skoro sve što država ima u svom vlasništvu će ići na bubanj i rasprodaju. To je očigledno djelovanje kontra interesa građana RH jer slaba država prepušta svoje funkcije privatnicima. A privatnici opet propadaju zbog toga što jači na tržištu uspijevaju financijski opstati, dok ostali rade sa nulom ili gubitkom. Tako se melje srednja klasa i onda ima samo dvije mogućnosti. Ili stalno jačati ili propasti. Naglasak je na stalno jer sa vremenom mogu propasti zbog konkurencije od drugih jačih.
Šansa za male poduzetnike je isključivo u promjeni modela koji je rezultat političke korupcije. Zakoni su podešeni da idu na ruku malobrojnima bogatijima što na kraju ide kontra interesa velike većine i protivno je 1. članku ustava gdje se kaže da Vlast proizlazi i pripada narodu.
I tako iz ekonomskih problema dolazimo na uzrok - politiku koja je to proizvela. Ali nije nam cilj baviti se politikom, nego postići bolji život. A da bi to postigli, moramo znati što je uzrok lošeg života. Nisu u pitanju zalaganja običnog čovjeka, nego zakoni koji kao slučajno određuju da postojeći sustav ne ide na ruku velike većine. I to je po definiciji politička korupcija.
Politička korupcija je štetna za politički i ekonomski razvoj, za osobno i kolektivno dobro te za demokratske procese. Ona vodi do političkih odluka koje pogoduju prvenstveno određenim sektorima ili privatnim interesima te direktno ili indirektno štetni javnom interesu.
Ovo nije samo teza, ovo je naša realnost. Što je politička korupcija jača i ukorjenjenija u zakonima to je društvo izloženo većoj socijalnoj disasocijaciji na siromašne i bogate. Borba protiv korupcije koja se provodi obično ima primarni cilj da obrani interese onih kojima je politička korupcija već pogodovala. I upravo ti ljudi pokreću tkz. borbu protiv korupcije. Ali oni je ne vode beskompromisno, nego samo dok je u njihovom interesu. To je opisano ovdje: http://www.oecd.org/site/adboecdanti-corruptioninitiative/policyanalysis/35144020.pdf
Što to konačno znači? Ekonomska događanja koja nam slijede u slijedećim godinama će ovisiti isključivo o tome da li će se narod odlučiti da krene u borbu protiv sve vrste korupcije u društvu. Jer ako ne bude, boljeg stanja u državi nikad neće biti.
Ako se držimo makroekonomije tj. dijela koji knjigovodstveno povezuje sve u državi - jednakosti triju deficita (deficit državnog proračuna = deficit financiranja (štedna i profit) + deficit platne bilance sa inozemstvom) tada svakom postaje jasno da država može vratiti svoje dugove kada ima suficit u platnoj bilanci sa inozemstvom veći od rata za vanjski dug. A ovo se nije dogodilo od kada je slobodne Republike Hrvatske.
To znači da skoro sve što država ima u svom vlasništvu će ići na bubanj i rasprodaju. To je očigledno djelovanje kontra interesa građana RH jer slaba država prepušta svoje funkcije privatnicima. A privatnici opet propadaju zbog toga što jači na tržištu uspijevaju financijski opstati, dok ostali rade sa nulom ili gubitkom. Tako se melje srednja klasa i onda ima samo dvije mogućnosti. Ili stalno jačati ili propasti. Naglasak je na stalno jer sa vremenom mogu propasti zbog konkurencije od drugih jačih.
Šansa za male poduzetnike je isključivo u promjeni modela koji je rezultat političke korupcije. Zakoni su podešeni da idu na ruku malobrojnima bogatijima što na kraju ide kontra interesa velike većine i protivno je 1. članku ustava gdje se kaže da Vlast proizlazi i pripada narodu.
I tako iz ekonomskih problema dolazimo na uzrok - politiku koja je to proizvela. Ali nije nam cilj baviti se politikom, nego postići bolji život. A da bi to postigli, moramo znati što je uzrok lošeg života. Nisu u pitanju zalaganja običnog čovjeka, nego zakoni koji kao slučajno određuju da postojeći sustav ne ide na ruku velike većine. I to je po definiciji politička korupcija.
Politička korupcija je štetna za politički i ekonomski razvoj, za osobno i kolektivno dobro te za demokratske procese. Ona vodi do političkih odluka koje pogoduju prvenstveno određenim sektorima ili privatnim interesima te direktno ili indirektno štetni javnom interesu.
Ovo nije samo teza, ovo je naša realnost. Što je politička korupcija jača i ukorjenjenija u zakonima to je društvo izloženo većoj socijalnoj disasocijaciji na siromašne i bogate. Borba protiv korupcije koja se provodi obično ima primarni cilj da obrani interese onih kojima je politička korupcija već pogodovala. I upravo ti ljudi pokreću tkz. borbu protiv korupcije. Ali oni je ne vode beskompromisno, nego samo dok je u njihovom interesu. To je opisano ovdje: http://www.oecd.org/site/adboecdanti-corruptioninitiative/policyanalysis/35144020.pdf
Što to konačno znači? Ekonomska događanja koja nam slijede u slijedećim godinama će ovisiti isključivo o tome da li će se narod odlučiti da krene u borbu protiv sve vrste korupcije u društvu. Jer ako ne bude, boljeg stanja u državi nikad neće biti.
