Da, dok posljedice iz dana u dan osjetimo, mi bi se trebali boriti s uzrocima. A tko bi se to, konkretno, trebao boriti? Kako reče Rambo Amadeus - otišo je svak ko valja. A zašto i ne bi. Uzrok svemu smo mi. Samo i isključivo mi. Lažete se ako mislite da je kriva EU, Rusija, Kina, marsovci ili šta ja znam tko. Jutros odem u Kaufland, u usranom Đakovu, gdje nitko ništa ne radi, sve blagajne otvorene, parking pun. Svi puna kolica guraju. I onda gledaš što kupuju. Megleovo mlijeko, Sarajevski kiseljak, povrće - boktepitaj odakle, sokovi iz Rumunjske, keksi iz Češke, meso - bojim se i pomislit s obzirom na cijene. Sve računi po 500 - 600 kn. Ja dođem i ko zadnji kreten stojim s jednim jogurtom od Vindije. Pa onda malo bolje pogledaš, svi su penziji, u nekim državnim službama ili socijalni slučajevi. Svima raste travica po dvorištu, jeftiniji benzin za kosilicu nego sjeme. Počupali orahe i napravili sjenice, ko će skupljat lišće, a oraha ima iz Rumunjske za kupit. To je profil ljudi koji će ti reći zašto se ne isplati proizvoditi, a ni kupovati domaće. Njima nije samo jeftinije, nego ni ne žele da ti zaradiš. Hrvati su jalni i pokvareni. Tko to nije shvatio, jako je naivan. I takav narod je osuđen na propast. Ne može nas spasiti ni milijun reformi, ni sto promjena vlasti. Svi se gledaju kako se nekako ogrebati. Svi su moralne vertikale i svi znaju što treba raditi, ali nitko se ne želi odreći svojih prava i povlastica koje je dobio bez ikakvih zasluga i zalaganja. Mi smo u glavama daleko od svijeta oko nas, najbolje nas je opisao Kozarac u Mrtvim kapitalima, hoćemo državnu plaću i stan u gradu, samo da se možemo pokazivati pred drugima, makar doma i paučinu grickali. To smo mi. I nestat ćemo, ovako ili onako. Oni koji nešto vrijede i znaju će otići, a ostat će paraziti i penzioneri.