-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Voćarstvo savjeti od A-Ž od 1-12mj
- Temu pokrenuo mario
- Datum prvog posta
gec67
Član
- Tu od
- 26 Ožu 2011
- Poruka
- 768
Zato i kažem da treba armaturu par stupova i koju žicu za vodu razvuče crijevo po zemji ...
JBG-a koju god živu ogradu radiš imaš snjom posla bio to čempres ili lovor višnja moraš ih rezat a i zalit ako je suša ko lani
Evo ja sam sa marelicama napravio živu ogradu pa ih moram rezuckat, vezat ,špricat navodnjavat e da je tako lako jestivu živu ogradu imat svi bi je imali.
Uploaded with ImageShack.us
brle
Aktivni član
- Tu od
- 9 Sij 2013
- Poruka
- 637
Imaš maline dvogodišnje i jednogodišnje jedne se režu 5cm od zemlje a druge se ne režu do zemlje nego se ostavljaju mladari iz prošle godine,znači režu se samo one što rode.Al da te ne zamaram s time to ti je velika zajebancija oko malina i kupina,kad cvjeta puno je pčela,poslije plodovi trunu ima i osa,a rezidba je zajebancija jer to treba izvlačiti iz špalira,tako da ti nebi preporučio.Ja sam razmišljao o ogradi također išao bi sa stupastim voćem samo to nije jeftino.
zvonis01
Član
- Tu od
- 2 Ožu 2009
- Poruka
- 792
U tom slučaju mi se čini ispativije ići na paušal.
Jer ako fali 500 mm/m2 oborina to je 500 l vode/m2 ili 0,5 m3.
Na 1 ha = 10000 m2 x 0,5 = 5000 m3 x 0,8 = 4000 kn
Ako je voćnjak navodnjavan na 70% površine to je opet 3500 m3x0,8= 2800 kn
E sada da se ubaci "Kontam" pa da da izračun koliko bi on
Prije sam vidio kako je pisao o količini potrebnoj po ha....pa su govorili da bi to bio potop,ali matematika je manje-više takva.
Tek sad ovo pročita...
Odlično
Još da svi budu zadovoljni.
Posljednje uređivanje od moderatora:
zvonis01
Član
- Tu od
- 2 Ožu 2009
- Poruka
- 792
dingo
Član
- Tu od
- 14 Lis 2010
- Poruka
- 734
Piše: Jolanda Rak Šajn
Šparoge iz Egipta, Ekvadora, Maroka, Perua, Kine ili Čilea, jagode, maline i kupine iz Tanzanije, Meksika, Urugvaja, Argentine, cikla iz Kameruna i Tajlanda, grah iz Kirgistana, Uzbekistana, Madagaskara, Etiopije, Egipta i Mijanmara, slatke paprike iz Ugande, Jordana i Izraela, bademi iz Salvadora, lješnjaci iz Gruzije, orasi iz Bjelokosne Obale..., samo su neki od apsurda koji su obilježili i lanjski uvoz voća i povrća u Hrvatsku težak čak 1,5 milijardi kuna – gotovo dvije trećine izravnih poticaja koje je država lani upucala u “konkurentnost” domaće proizvodnje.
Sve zbog brze zarade
Za oko 275 milijuna kilograma uvezenog voća i povrća trebalo nam je gotovo 12.500 šlepera, što je kolona od Zagreba do Splita, a čak i ako mislite da znate odakle je, “zelenjava” prepakirana u Hrvatskoj nerijetko dobiva i “hrvatsko” podrijetlo.
I dok poljoprivrednici oko Vranskog jezera ove godine zaoravaju mrkvu jer je nemaju kome prodati, a prošlih godina slično je bilo i s krastavcima, lubenicama, keljem i kupusom, u skupoj hrvatskoj potrošačkoj košarici hrana je i s nekoliko kontinenata, iz krajeva koje mnogi ni približno ne znaju odrediti na karti.
Preračunato po stanovniku, svaki Hrvat godišnje u prosjeku pojede 42,3 kilograma voća i 26,3 kilograma povrća iz uvoza. Jabuke i kruške stizale su nam čak iz Južnoafričke Republike, Čilea, Argentine, Novog Zelanda, Urugvaja, Ekvadora, Kine..., što je, prema našem poznatom voćaru Frani Ivkoviću, još jedna potvrda kako država, koja ima uvjete za sve vrste voća, osim egzotičnih i suptropskih, nema strategije ni mjera kojim bi pomogla domaćim proizvođačima. U Austriji je, ističe, PDV na voću 8 posto, koji država kao subvenciju čak vraća svojim voćarima, dok hrvatsko tržište grca u lošim uvoznim proizvodima.
– U igri je samo provizija, a ne kvaliteta. Bitno je da se uveze na brzinu i na brzinu pokupi novac – kaže Ivković, ističući kako je u takvom neredu teško naći logičnosti.
– Kontejnerima robe koji stižu iz dalekih zemalja poput Južnoafričke Republike trebaju tjedni, tko zna s kakvim je sve sterilizatorima voće i povrće poprskano da se ne pokvari. Sa samo milijardu eura ulaganja hrvatski bi voćari već za 4-5 godina postali izvoznici 350 do 400 milijuna eura voća godišnje, dok bi uvoz pao na 20-ak milijuna – tvrdi Ivković, ističući kako bi bila manja potražnja i za jeftinom bananom kad bi domaće tržište moglo ponuditi domaće i sezonsko u zamjenu. Ovako, od deset krušaka na tržištu, čak devet ih je iz uvoza. Od 12-15 kilograma jabuke godišnje po stanovniku, najmanje sedam kilograma pojedemo uvoznih, a ništa bolja situacija nije ni s breskvama, nektarinama, jagodama... Dinje i lubenice stizale su nam čak iz Gvatemale, Hondurasa, Ekvadora, Kostarike, Nikaragve, Paname, Perua i Senegala – u vrijednosti oko 5 milijuna dolara! Nakon banana i naranača, najviše uvozimo stolno grožđe, za oko 12,5 milijuna dolara, i to čak iz Gane, Zambije, Čilea, Brazila ili Namibije.
Samo smo mrkve lani uvezli gotovo 10.000 tona za čak 2,82 milijuna dolara iz Makedonije, BiH, Italije, Slovenije..., a vranska, ekološka, prepuštena je pticama. Za češnjak, koji smo uvezli za 2,2 milijuna dolara, i vrapci znaju da je uglavnom kineski, koji, nakon što je uništio domaću proizvodnju, više i nije toliko jeftin. No, treba li nam i crveni luk ili kapula iz Indije, Meksika, Danske ili Novog Zelanda, stari krumpir iz Izraela, Cipra, Luksemburga, SAD-a, grašak u mahunama iz Gvatemale, Kenije i Maroka, a krastavci, kornišoni i rajčica čak iz Macaa, Kostarike, Ekvadora ili Senegala?
Sami smo si krivi
– Uopće nije važno odakle trgovci uvoze. Ponudu diktira potražnja, a mi ne samo da domaćim potrošačima ne možemo ponuditi dovoljno nego ne vole ni naše grbave domaće krumpire, paprike ili mrkve. Svi smo mi proteklih godina putovali po svijetu, i politika, i gospodarstvenici, i proizvođači. Samo je trebalo prekopirati i primijeniti tuđa iskustva. No bojim se da je kasno. S jedne strane bilo je i sustavnog uništavanja domaće proizvodnje kako bi se otvorila vrata uvoznicima, no s druge i dalje nismo udruženi, modernizirani, kapacitirani, nemamo skladišta, hladnjača ni plastenika, čak ni potrošačke i proizvođačke bilance, pa u sezoni proizvodimo stihijski, često i hiperprodukcijski, a izvan sezone još više uvozimo – kaže Zlatko Zagorec, predsjednik Zajednice povrćara Hrvatske, po kojemu čak ni država za to nije toliko kriva koliko sami povrćari. Bilo je, naime, i operativnih programa povrćarstva, koji su bili povoljniji od EU fondova, no tek su ih rijetki iskoristili.
>>Za Uskrs ćemo pojesti 1000 tona šunke – iz uvoza
Ne zna se hoće li ulazak u EU pojačati kontrole; Bilić: Nelogični poslovi uona su za pranje novca
Nijedna hrvatska vlada nije pokušala organizirati proizvodnju onoga što znamo proizvoditi, što znači da su sve radile u korist naše štete – kaže Stipan Bilić, stručnjak za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Dodaje kako su intervencije Vlade dosad uvijek podrazumijevale samo velike investicije jer njih slijede i velike provizije, što nije slučaj s uzgojem domaćeg luka. U “egzotičnim” uvozima, pak, on ne vidi nikakvo opravdanje u realnoj zaradi uvoznika jer su mali. – Ako su ispod realne cijene, postoji mogućnost i legalizacije krim-dolara a da naš uvoznik to i ne zna – tvrdi Bilić ističući kako se to odnosi na svaki uvoz kada se plati puno više od svjetskih cijena (čega ima i previše), ali i svaki izvoz koji naplatimo po znatno većim cijenama od svjetskih ili po znatno manjim cijenama. – Takvi poslovi nisu ekonomski razumljivi niti logični, a nisam siguran ni hoće li prestati našim ulaskom u EU. Naime, nemam uvid u to hoće li se našim ulaskom u EU ti poslovi jače kontrolirati ili će ostati mogućnost za pranje novca preko legalnog uvoza i izvoza koji mi ostvarimo s trećim državama – kaže Bilić.
Ima toga još! Tuna iz Jadrana u Japan, na našem stolu indijska
Apsurdnim uvozima svakako treba pridodati i mlijeko i vrhnje koncentrirano (ugušćeno i u prahu) ili nekoncentrirano u količini od čak 90.630 tona te vrijednosti 67,8 milijuna dolara, koje smo, među ostalim, uvozili i iz Kine, Estonije, Letonije i Litve. Među 6,1 milijun dolara svježe ribe uvozili smo listove, rombove, orade, šarune, zubace i škarpine iz Senegala, Omana, Albanije, Maroka, Novog Zelanda, svježu tunu iz Indije i Šri Lanke, smrznutu iz Tajvana, Tajlanda..., dok je Hrvatska plavoperajna tuna za 92,5 milijuna dolara sva završila u izvozu u Japan. Papaline i srdele smrznute smo uvozili iz Bugarske, Estonije, Letonije, Litve, smrznute osliće i iz Falklanda, grdobine iz Namibije i Farskih (Ovčjih) Otoka, riblje filete iz Vijetnama, Tanzanije, Filipina, Kazahstana, Maldiva, Sejšela, Kenije i Ugande, jastoge iz Singapura, kozice iz Kube, Nikaragve, Bangladeša i Gvatemale, lignje iz Indije, Južne Koreje i Indonezije...
Apsurdi!
Rajčica - Albanija, Maroko, Macao, Kostarika, Peru, Senegal
Crveni luk - Albanija, Danska, Novi Zeland, Argentina, Indija, Meksiko
Češnjak - Argentina, Egipat, Kina
Zelena salata - Švedska, Velika Britanija
Cikla - Kamerun, Kina, Tajland
Krastavci - Maroko, Ekvador, Kostarika, Senegal
Grašak u mahunama - Gvatemala, Kenija
Mahunasto povrće - Tanzanija
Grah - Egipat, Indija, Etiopija, Kina, Kirgistan, Mijanmar, Uzbekistan, Madagaskar, Tanzanija
Šparoge - Egipat, Ekvador, Meksiko, Peru, Kina, Čile
Paprika - Uganda, Izrael, Jordan, Kostarika, Tajland
Masline - Češka, BiH
Grožđe - Čile, Gana, Brazil, Namibija, Peru, Saudijska Arabija, Zambija, Kina, JAR
Lješnjaci - Gruzija
Bademi - Čile, Salvador
Orasi - Bjelokosna Obala, Čile, Indija, Rumunjska
Dinje i lubenice - Gvatemala, Honduras, Ekvador, Kostarika, Nikaragva, Panama, Senegal
Jabuke i kruške - JAR, Ekvador, Novi Zeland, Urugvaj, Argentina, Kostarika, Kina
Maline - Meksiko, Tanzanija
Šparoge iz Egipta, Ekvadora, Maroka, Perua, Kine ili Čilea, jagode, maline i kupine iz Tanzanije, Meksika, Urugvaja, Argentine, cikla iz Kameruna i Tajlanda, grah iz Kirgistana, Uzbekistana, Madagaskara, Etiopije, Egipta i Mijanmara, slatke paprike iz Ugande, Jordana i Izraela, bademi iz Salvadora, lješnjaci iz Gruzije, orasi iz Bjelokosne Obale..., samo su neki od apsurda koji su obilježili i lanjski uvoz voća i povrća u Hrvatsku težak čak 1,5 milijardi kuna – gotovo dvije trećine izravnih poticaja koje je država lani upucala u “konkurentnost” domaće proizvodnje.
Sve zbog brze zarade
Za oko 275 milijuna kilograma uvezenog voća i povrća trebalo nam je gotovo 12.500 šlepera, što je kolona od Zagreba do Splita, a čak i ako mislite da znate odakle je, “zelenjava” prepakirana u Hrvatskoj nerijetko dobiva i “hrvatsko” podrijetlo.
I dok poljoprivrednici oko Vranskog jezera ove godine zaoravaju mrkvu jer je nemaju kome prodati, a prošlih godina slično je bilo i s krastavcima, lubenicama, keljem i kupusom, u skupoj hrvatskoj potrošačkoj košarici hrana je i s nekoliko kontinenata, iz krajeva koje mnogi ni približno ne znaju odrediti na karti.
Preračunato po stanovniku, svaki Hrvat godišnje u prosjeku pojede 42,3 kilograma voća i 26,3 kilograma povrća iz uvoza. Jabuke i kruške stizale su nam čak iz Južnoafričke Republike, Čilea, Argentine, Novog Zelanda, Urugvaja, Ekvadora, Kine..., što je, prema našem poznatom voćaru Frani Ivkoviću, još jedna potvrda kako država, koja ima uvjete za sve vrste voća, osim egzotičnih i suptropskih, nema strategije ni mjera kojim bi pomogla domaćim proizvođačima. U Austriji je, ističe, PDV na voću 8 posto, koji država kao subvenciju čak vraća svojim voćarima, dok hrvatsko tržište grca u lošim uvoznim proizvodima.
– U igri je samo provizija, a ne kvaliteta. Bitno je da se uveze na brzinu i na brzinu pokupi novac – kaže Ivković, ističući kako je u takvom neredu teško naći logičnosti.
– Kontejnerima robe koji stižu iz dalekih zemalja poput Južnoafričke Republike trebaju tjedni, tko zna s kakvim je sve sterilizatorima voće i povrće poprskano da se ne pokvari. Sa samo milijardu eura ulaganja hrvatski bi voćari već za 4-5 godina postali izvoznici 350 do 400 milijuna eura voća godišnje, dok bi uvoz pao na 20-ak milijuna – tvrdi Ivković, ističući kako bi bila manja potražnja i za jeftinom bananom kad bi domaće tržište moglo ponuditi domaće i sezonsko u zamjenu. Ovako, od deset krušaka na tržištu, čak devet ih je iz uvoza. Od 12-15 kilograma jabuke godišnje po stanovniku, najmanje sedam kilograma pojedemo uvoznih, a ništa bolja situacija nije ni s breskvama, nektarinama, jagodama... Dinje i lubenice stizale su nam čak iz Gvatemale, Hondurasa, Ekvadora, Kostarike, Nikaragve, Paname, Perua i Senegala – u vrijednosti oko 5 milijuna dolara! Nakon banana i naranača, najviše uvozimo stolno grožđe, za oko 12,5 milijuna dolara, i to čak iz Gane, Zambije, Čilea, Brazila ili Namibije.
Samo smo mrkve lani uvezli gotovo 10.000 tona za čak 2,82 milijuna dolara iz Makedonije, BiH, Italije, Slovenije..., a vranska, ekološka, prepuštena je pticama. Za češnjak, koji smo uvezli za 2,2 milijuna dolara, i vrapci znaju da je uglavnom kineski, koji, nakon što je uništio domaću proizvodnju, više i nije toliko jeftin. No, treba li nam i crveni luk ili kapula iz Indije, Meksika, Danske ili Novog Zelanda, stari krumpir iz Izraela, Cipra, Luksemburga, SAD-a, grašak u mahunama iz Gvatemale, Kenije i Maroka, a krastavci, kornišoni i rajčica čak iz Macaa, Kostarike, Ekvadora ili Senegala?
Sami smo si krivi
– Uopće nije važno odakle trgovci uvoze. Ponudu diktira potražnja, a mi ne samo da domaćim potrošačima ne možemo ponuditi dovoljno nego ne vole ni naše grbave domaće krumpire, paprike ili mrkve. Svi smo mi proteklih godina putovali po svijetu, i politika, i gospodarstvenici, i proizvođači. Samo je trebalo prekopirati i primijeniti tuđa iskustva. No bojim se da je kasno. S jedne strane bilo je i sustavnog uništavanja domaće proizvodnje kako bi se otvorila vrata uvoznicima, no s druge i dalje nismo udruženi, modernizirani, kapacitirani, nemamo skladišta, hladnjača ni plastenika, čak ni potrošačke i proizvođačke bilance, pa u sezoni proizvodimo stihijski, često i hiperprodukcijski, a izvan sezone još više uvozimo – kaže Zlatko Zagorec, predsjednik Zajednice povrćara Hrvatske, po kojemu čak ni država za to nije toliko kriva koliko sami povrćari. Bilo je, naime, i operativnih programa povrćarstva, koji su bili povoljniji od EU fondova, no tek su ih rijetki iskoristili.
>>Za Uskrs ćemo pojesti 1000 tona šunke – iz uvoza
Ne zna se hoće li ulazak u EU pojačati kontrole; Bilić: Nelogični poslovi uona su za pranje novca
Nijedna hrvatska vlada nije pokušala organizirati proizvodnju onoga što znamo proizvoditi, što znači da su sve radile u korist naše štete – kaže Stipan Bilić, stručnjak za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Dodaje kako su intervencije Vlade dosad uvijek podrazumijevale samo velike investicije jer njih slijede i velike provizije, što nije slučaj s uzgojem domaćeg luka. U “egzotičnim” uvozima, pak, on ne vidi nikakvo opravdanje u realnoj zaradi uvoznika jer su mali. – Ako su ispod realne cijene, postoji mogućnost i legalizacije krim-dolara a da naš uvoznik to i ne zna – tvrdi Bilić ističući kako se to odnosi na svaki uvoz kada se plati puno više od svjetskih cijena (čega ima i previše), ali i svaki izvoz koji naplatimo po znatno većim cijenama od svjetskih ili po znatno manjim cijenama. – Takvi poslovi nisu ekonomski razumljivi niti logični, a nisam siguran ni hoće li prestati našim ulaskom u EU. Naime, nemam uvid u to hoće li se našim ulaskom u EU ti poslovi jače kontrolirati ili će ostati mogućnost za pranje novca preko legalnog uvoza i izvoza koji mi ostvarimo s trećim državama – kaže Bilić.
Ima toga još! Tuna iz Jadrana u Japan, na našem stolu indijska
Apsurdnim uvozima svakako treba pridodati i mlijeko i vrhnje koncentrirano (ugušćeno i u prahu) ili nekoncentrirano u količini od čak 90.630 tona te vrijednosti 67,8 milijuna dolara, koje smo, među ostalim, uvozili i iz Kine, Estonije, Letonije i Litve. Među 6,1 milijun dolara svježe ribe uvozili smo listove, rombove, orade, šarune, zubace i škarpine iz Senegala, Omana, Albanije, Maroka, Novog Zelanda, svježu tunu iz Indije i Šri Lanke, smrznutu iz Tajvana, Tajlanda..., dok je Hrvatska plavoperajna tuna za 92,5 milijuna dolara sva završila u izvozu u Japan. Papaline i srdele smrznute smo uvozili iz Bugarske, Estonije, Letonije, Litve, smrznute osliće i iz Falklanda, grdobine iz Namibije i Farskih (Ovčjih) Otoka, riblje filete iz Vijetnama, Tanzanije, Filipina, Kazahstana, Maldiva, Sejšela, Kenije i Ugande, jastoge iz Singapura, kozice iz Kube, Nikaragve, Bangladeša i Gvatemale, lignje iz Indije, Južne Koreje i Indonezije...
Apsurdi!
Rajčica - Albanija, Maroko, Macao, Kostarika, Peru, Senegal
Crveni luk - Albanija, Danska, Novi Zeland, Argentina, Indija, Meksiko
Češnjak - Argentina, Egipat, Kina
Zelena salata - Švedska, Velika Britanija
Cikla - Kamerun, Kina, Tajland
Krastavci - Maroko, Ekvador, Kostarika, Senegal
Grašak u mahunama - Gvatemala, Kenija
Mahunasto povrće - Tanzanija
Grah - Egipat, Indija, Etiopija, Kina, Kirgistan, Mijanmar, Uzbekistan, Madagaskar, Tanzanija
Šparoge - Egipat, Ekvador, Meksiko, Peru, Kina, Čile
Paprika - Uganda, Izrael, Jordan, Kostarika, Tajland
Masline - Češka, BiH
Grožđe - Čile, Gana, Brazil, Namibija, Peru, Saudijska Arabija, Zambija, Kina, JAR
Lješnjaci - Gruzija
Bademi - Čile, Salvador
Orasi - Bjelokosna Obala, Čile, Indija, Rumunjska
Dinje i lubenice - Gvatemala, Honduras, Ekvador, Kostarika, Nikaragva, Panama, Senegal
Jabuke i kruške - JAR, Ekvador, Novi Zeland, Urugvaj, Argentina, Kostarika, Kina
Maline - Meksiko, Tanzanija
Njoko
Dobro znana faca
- Tu od
- 9 Lis 2010
- Poruka
- 1,636
Nisam nikada prskao herbicidima ,jednostavno ne mogu se više boriti s košnjom trimerom,pa odlučio prskati.
Danas kupio kapu za prskalicu za herbicidni pojas da ne zanosi škropivo.
Koji totalac preporučujete da je cijenom povoljan a učinkovit,jer potreban kakav mix sistem i ide li okvašivač?
Danas kupio kapu za prskalicu za herbicidni pojas da ne zanosi škropivo.
Koji totalac preporučujete da je cijenom povoljan a učinkovit,jer potreban kakav mix sistem i ide li okvašivač?
batad
Član
- Tu od
- 10 Lip 2010
- Poruka
- 304
bobostar
Aktivni član
- Tu od
- 14 Pro 2009
- Poruka
- 1,560
Ništa tu nije čudno i neobično.
Više sam puta pisao tu na forumu primjer COOP-a u Italiji (imali su dućan i na Jankomiru u trgovačkom centru..).
Počeli su davne 1944, na kraju II. svjetskog rata u državi švercera... imali su samo dva izbora; ili raditi za švercere ili PREUZETI RIZIK i stvar u svoje ruke.
Preuzeli su rizik.
1945 na kraju rata imali su 20 skladišta, i mogli su prodavati i skladištiti vlastitu robu.... na kraju 2010. brojke su slijedeće: 489.716 članova (to je još uvijek proizvodno-trgovačka udruga) i 71 prodajno mjesto. Od prodane robe 79% je roba vlastitih članova. A 2010. fakturirali su 622 mil. EUR-robe i imali neto prihod od 7,1 mil. eur. A da bi cijeli sustav od skoro 500.000 proizvođača i ostalo funkcioniralo imaju zaposlenih 2.551 osobu (od otkupnog centra, do dućana i uprave zadruge).
Trebam li još pisati?
Postoji li u HRV ijedno zajedničko skladište proizvođača (ne otkupljivača; nego mjesto gdje je 10-15 članova uložilo vlastiti kapital i ima svoje skladište)?
Postoji li u HRV ijedno zajedničko prodajno mjesto?....
To je istina cijele priče. :icon_e_confused:
Njoko
Dobro znana faca
- Tu od
- 9 Lis 2010
- Poruka
- 1,636
Doktore ajd molim te obradi ovu temu jer si za to expert:icon_e_ugeek:
http://poljoprivredni-forum.com/showthread.php?t=26204
http://poljoprivredni-forum.com/showthread.php?t=26204
Posljednje uređivanje od moderatora:
bobostar
Aktivni član
- Tu od
- 14 Pro 2009
- Poruka
- 1,560
KOntam,Ma je*em ti takvu Europu. Fakturiraš 622 milijuna a naplatiš 7 mil?? To može i kod nas dobro proći
Naplata i neto prihod nije isto... :icon_e_confused:
Drugi naziv za neto prihod je dobit obračunskog razdoblja :icon_pidu:
uzmeš bilo koji glifosat ( uragan, bum efekt, clinic .... itd ) što nađeš. jači su sa 480 glifosata u sebi. nešto slabiji sa 380 konc. ja stavljam u običnu prskalicu 1% i dobro prži . nema šanse da ti ošteti voćku. a korist je višestruka. 1mj mira. trava ostane suha ali ne troši resurse iz zemlje i pravi sjenu novoj travi koja sporije niće. jedino što je ružno za vidjet.
herbi je odlićno rješenje. ako ne puše vjetar, dok prskaš, trake budu skoro 2m široke. sa 30l poprskaš 1,2 ha vočnjaka ( dobiješ trake ). ima tu veliku manu da mu smeta vjetar.
uglavnom, odkad prskam trake preporodili smo se i ja i malčer i obitelj , a bome i voćke. čisto nam bude dosadno. pa nisu na zapadu ludi kad to koriste već godinama. čak i u integriranoj proizvodnji smiješ prskati trake.
moram reči administ. da mi je prijašnji izgled foruma bio puno bolji. imali smo 3-4 teme na jednom mjestu i mogli smo brže i lakše pratiti a ovo sada dok sve pregledam prođe me volja, a izgleda i druge jer se manje piše pogotovo u ovoj odličnoj temi .
Njoko
Dobro znana faca
- Tu od
- 9 Lis 2010
- Poruka
- 1,636
Joj,do sada sam na trimeru spržio 60 litara mješavine.
I opet krenula lijepa nova travica ali neće zadugo.
Nabavio sam kapu za leđnu prskalicu da ne zanosi škropivo širine 50 cm što mi je dovoljno,ostalo malčer zanon odradi.
Hvala
JAROMIR
Član
- Tu od
- 27 Velj 2010
- Poruka
- 98
Evo da Vam se pridružim ja sam lani pa tako ću i ove godine možda već sutra prije ovih najavljenih kiša, nakon što sam pošpricao sa "glifosatom", ići sa zemljišnim lani sam prskao sa "Strongom", ove godine nabavio "Dost", i bio je mir sa travom negdje tamo do skoro kraja 7. mjeseca, a nakon toga sam ponovno prije berbe prošao sa "glifosatom", inaće radi se o nasadu lijeske.
