Tako je, senzori su na stranama, na ležajevima gdje su i reakcije na sve što se događa.
Korekcije se rade na krajevima, a budući da se radi o dvo ravninskom balansiranju, znači da i uteg na jednoj strani utječe na obje strane, tako da nema potrebe stavljat niša po sredini ili duž rotora (pomicanjem po dužini rotora, samo će rezultirati da uteg utječe više ili manje na neku od strana)
Ovaj primjer kada čovjek nije radio proračun, nego je vario ušice po rotoru, sam uzeo za primjer jer, tu smo i stavili negdje po dužini rotora naprosto jer nije bilo dovoljno mjesta za silne utege koje je bilo potrebno staviti. Međutim rotori malčera, kombajna su projektirani i kada bi bilo sve idealno ne bi ih trebalo balansirati nakon izrade. Međutim kako ne postoji ništa idealno, uvijek se unose greške pri svakoj obradi, kao završni čin radi se balansiranje s kojima se kompenziraju te greške u izradi, a te kompenzacije nikako ne bi trebale biti 3 kg, kako je bilo u slučaju prije...
Još jedan primjer pada mi napamet iz jedne tvornice koja je imala neke strojeve koji su služili za čišćenje paprika. Radi se o dva velika valjka, i dva manja valjka, paprika je prolazila kroz to (pod uvjetom da je svježa) te se na taj način odvaja meso paprike od ostatka. Problem je bio taj što kada su obrađivali te valjke nisu vodili računa o obradi unutarnje strane (valjak je šupalj) a kako mi nismo imali gdje staviti utege, onda smo proračunali koliko bi trebalo staviti na jednu stranu koliko na drugu, te smo im rekli da se kroz valjak provuće šipka tih i tih dimenzija na tom i tom mjestu. Ostale vibracije je trebalo još korigirati s parom pločica i problem riješen, a ovako bi tražilo ogromnu masu koju jednostavno nemate gdje staviti....