Rijetkost su kombajni koji uredno uberu i iza kojih ostaje uredna tabla bez malčera.Obično su kod nas kombajni dovučeni preko rodbine iz Švabije, ili Austrije.
Drlozi stari preko 30+ godina.A kombajn nije traktor, kad je za otpis, za otpis je, jer ga se ne može krpati, a izmjena djelova je financijski neisplativa.U prijevodu, stroj je dao svoje i spreman je za rezalište, tj za export u Hrvatsku, gdje onda seoske baje još 15 godina sa drlogom drgljaju koruzu za popriličan novac.
I naravno, još te odere i na malčeru koji nude kao dodatnu uslugu, a ne bi mu trebao malčer da ima normalni ispravni kombajn, koji za sobom ne ostavlja cijele stabljike, ili iste trga na 30-40 cm iznad tla (jer su mu "noževi" pojedeni, pa nemaš više šta "nabrusiti").
Pas masters, nakon tih drloga, a bez malčera, polje izgleda kao je preko njega pretrčala proširena obitelj divljih svinja a ne kombajn.
Kad vidim one njemačke dokumentarce gdje likovi kombajniraju kukuruz (u klipu), a nakon njih rezani štaprčci stabljike od nekih desetak centi, između redova izmljevena kukuruzovina ko piljevina, klipovi čisti ko da si ih rukom brao, dođe mi da pustim koju suzu kako to lijepo izgleda.
A ne kao kod nas, kad Baja prođe drlogom, nakon čega ledina izgleda kao su koruzu prvo porušile divlje svinje, a svaki peti šesti klip ima komušine na sebi, kao da ih je baja otimao onim istim svinjama iz usta.
