HRANA JE ROBA
Kukuruz i soja postavljaju nove rekorde
Autor/izvor: Mladen Car seebiz.eu
Ponedjeljak je počeo kao i svaki drugi novi radni tjedan. Lijeni, pospani, nezainteresirani brokeri „mršavo“ su kupovali/prodavali terminske ugovore(futures) na robnim burzama znajući da ih pravi posao čeka tek u utorak. Neki su imali dovoljno hrabrosti i kladioničarskim nervom zauzeli „duge“ (kupnja) pozicije u ključnim robama (soja i kukuruz).
Utorak je servirao mjesečni izvještaj američkog ministarstva poljoprivrede (USDA) o napretku u sadnji poljoprivrednih kultura te stanje već posađenih usjeva. Objavljeni brojevi bili su dosta „bikovski“, manje površine posađenih usjeva i loše stanje izniklog zrna, no nagli ulazak ajkula (fondovi i banke) na tržište spriječila je vijest da će komisija koja nadgleda trgovanje poljoprivrednim robama stegnuti obruč oko špekulanata, tražeći još detaljnije izvještaje o ulaganjima u hranu.
Do četvrtka „igrači“ su potiho, na prstima, kupovali soju i kukuruz poticani lošim vremenom koje je zahvatilo većinu poljoprivrednih država SAD-a. A onda su se napokon oslobodili straha i u potpunosti izvrnuli džepove, kupujući sumanuto kukuruz i soju. Zbog toga su postotci porasta cijene na tjednoj razini dosegnuli brojku deset.
Čak je i pšenica kojoj je žetva u SAD-u u tijeku i rezultati su odlični (količine i stanje uroda), „posudila“ optimizam od prethodne dvije kulture i napumpala cijenu preko 5 posto. Gledano samo u 2008. pšenica je dosta u minusu, preko 40 posto. Točka sloma bila je krajem veljače kada je dobijena cjelovita slika o urodu i stanju zaliha. Tad je cijena dosegla skoro 500$ po metričkoj toni, no sada se vrti oko 300 zelembaća.
Riža. U srijedu je pala do donje granice dozvoljene pravilima robne burze, a već u četvrtak se poput feniksa katapultirala na gornju granicu. USDA je objavila podatak da je tjedni izvoz te slabo raspoložive robe porastao tri puta u odnosu na tjedan prije. Vjerovatno su kupci bili iz Azije, gdje je to glavna živežna namirnica i nestašica stalno prijeti tržištu. D
onedavno uopće nisu gledali prema Americi, što zbog skupog prijevoza preko Pacifika te vrste riže koju SAD proizvodi, a koja nije baš omiljena u Aziji. Kad sila stisne, navike se brzo mjenjaju.
Morgan Stanley, jedan od pet bankarskih stupova Wall Streeta, analizirao je perspektivu soje u sljedeće dvije godine. I već pogađate, očekuju se još veće cijene. Povećanje će varirati između 10 i 15 posto, gledajući prosječne cijene. U goroj varijanti, gdje svjetska potražnja za sojom u 2009. raste oko 6 posto, zemljište pod sojom će se morati povećati za 18 posto.
Toliko zemljišta na brzinu može naći samo Južna Amerika. Ali oni imaju velikih infrastrukturnih problema (ceste). Zato u izvoznoj cijeni soje Brazila i Argentine, transport do luke podiže cijenu za četvrtinu, onemogućujući snižavanje cijene usprkos povećanju proizvodnje. Čak kada bi te potrebne ceste „pale s neba“, drugi tihi ubojica je iza leđa. Rastuće cijene umjetnih gnojiva.
Plus, tu su nezadovoljni argentinski seljaci koji su ušlu u otvoreni rat protiv države negodujući zbog visokih nameta. Ako pobijede, možda će i Brazilci pokušati isto. Sumirajmo sve ovo izjavom mnogih agro-eksperata: „Visoke cijene su tu i ostaće takve!“
