Evo se vratila ja sa radnog mjesta broj tri,danas ranije nego uobičajeno,a kaj da reknem,jučer na njemu nisam niti bila,nešto se p-,bem mu miša,kak bi @darijus rekel,juha mi kipi-kuda-po kuhačoj ploči,naravno,evo me traljave ko i obično-evo sam plin ugasila,ajmo sada ubaciti na ekran par slova, -ošemerilo pa se nije radilo-koja mi je pamet danas,sada uopće ne znam kaj sam htjela ono ispričati,ček da se prisjetim-ah da,o jednoj penzionerskoj zabavi,ma je plesanje u pitanju,tamo jedne davne,pred desetak godina,sjećam se da sam imala četerdeset i dvi,za jednu pravu penzionerku daleko premalo, i danas mi nije dosta,zato mi država penziju još niti neda,vele-čekaj curo dve i osamnaestu,buš dobila onda,ak dobiš.Jedino sigurno kaj sad mogu dobit je nešto od muža,za sad još sigurno,a za onda,mislim dve i osamnaeste morti nit od muža a nit od države ne bum više ništ dobila.Iz jednog te istog razloga-više sile.Ak se razmimo.Uh,malo sam-ma nisam zločesta,prije bih rekla danas trknuta,ali idemo dalje.Ma je stvar u tome da ja volim plesati.Nije da sam neka plesačica,ma nije niti da mi ne ide,boli mene briga zapravo kak mi ide,nogu staviš sim,nogu staviš tam,guza lijevo,guza desno,loviš takt,uloviš,nekad takt ode lijevo ja desno,ali ide.Nekako.A se sjećam jedne nedjelje popodne prošle godine kad su nam došli neki gosti,rođaci zapravo,onako,za ručak,pa mi pojeli,pa i popili,ajd,ja ne pijem, alkoholni sam analfabeta-koga vraga ta riječ znači,ne sjećam se kada sam je zadnji puta čula,a zašto mislim da se uklapa ovdje,pojma nemam.Em ti moje intuicije.Jake.Hm,ajmo dalje,pili oni-oni-to su moj muž,suprug dakle,rođak i rođakinja gemište,ja sam mineralka,to je kod mene uobičajeno,ili eventualno popijem štaaaa?-koji od borovnice.E taj sam dan trusila mineralnu.Jer borovnicu nisam imala.Em ti bedaste glave,nisam imala niti gemište,ali sam ih kupila,za goste se sjetim,al za sebe-jok.Kad si sam sebi zadnja rupa na svirali.O rupama bi se dalo i nešto više,ali sam pristojna pa neću.Ajoj,opet ja zastranila,ajmo se vratiti na nit (znam šta je analfabet-nepismen,pa kaj,nepismen se može biti i u pijači-pa nepismeni u pijači su taj dan bili i moj muž-malo manje,i rođak-malo više,jer treba znati piti,kad je dosta -stati.A oni nisu.Stali.Pa su na kraju jedva mogli stajati.Moj muž je mogao-može on uvijek (zagrada u zagradi-e sad baš jesam zločesta,hi,hi)mislim,stajati,a rođak je pred kraj-tako,tako).Sad bi meni netko reko-kaj sam ono htjela reći????A je,ja konzumirala zdušno mineralku,rođak još zdušnije gemište.I bila na stolu četvrta litra,a tv bio na CMC-u,to onako,radi štimunga,pjesme svirale,mi se raspričali,smijali,a di se nećeš smijati,i bez gemišta meni većinom sve smiješno,a nagovorili me tamo negdje potkraj četvrte flaše da i ja malo probam.Uzeo moj muž iz zalihe za ekstra trenutke neku iz tamo neke dve i treće,čak i rashladio prije točenja,pa mi uvalili na silu.Jednu čašu.Čistoga.A moje čaše od dvije deci.Za mene ko od dvi litre.Ma kaj,popila ja,dalo se piti,bilo malo slatkasto.A to volim.Slatko.Sladunjavo ne.Opčenito u životu.I popila ja dakle to,i čim to ušlo u moju krv-u želudac mi ne stigne,sjuri se to odmah u krv prije nego siđe do dolje,kaj morem-taka sam kakva sam,skroz naskroz nenormalna-ustane taj naš rođak od stola,malo se usput zanjihao prema naprijed,ali dobro je bilo,ispred njega bio stol pa ga zaustavio,i veli on meni-S...,odi,idemo plesati.Ups.Ma ajde,nisam ja bila baš tolko van kontrole da ne bih mogla otplesati jedan ples.Ali je bio on.Veoma blizu.Ma ni to ne bi bio problem da problem nije bio jedan drugi.Sasvim prozaičan.On plesati ne zna.Ne baš nikako.Ali-ne zna.I šta sad?Očice mu sjaje,kaj sjaje,gore ko uskrsna vatra,oče čovjek plesati,ruke pruža,hvata moju,vuče me na sred dnevne.Pa mi zaplesali.Hop.Ne od prve.Skužila sam ja odmah- ajde mala glavu dolje,oči u pod,i budno prati njegove noge.Kud njegova,tud tvoja.I krenul
n naprijed,ja naprijed,on iza,ja iza,treči korak,njegova noga naglo naprijed,moja za njom,a sam ga nagazila da mu je palac dest dana poslije imao lijepu indigo plavu boju,ali stali nismo.Uhvatila sam ja njega,napravio čovjek šablonu-tri duga koraka naprijed-išlo meni,samo mali problem bio,on visok blizu dva metra,a noge od toga dvije trećine,pa se ja morala pošteno isteči da ga hvatam,kaj isteči,gazila sam ja ko da potok preskčem,ali slijedila sam bez greške,pa onda tri koraka nazad,i tako redom.Naprijed-nazad,naprijed-nazad,naprijed-nazad....A onda njegovoj ženi palo na pamet da makne stolić u dnevnoj,da nam napravi više mjesta.Pa u skladu sa veličinom prostora koji smo dobili on promijenio i taktiku.Plesa.E,sada je to išlo pet koraka naprijed-pet koraka nazad.I zalaufali se mi jedno vrijeme.A onda on skužio da je to premonotono.Pa opret promijenio na tri.Koraka.I opet ja njega ulovila,i išlo mi dobro,al pala njemu na pamet virtuoznost.Pa sad uzeo taktiku raznovrsnosti-malo pet koraka,malo tri.I tako mi bili na pet koraka,brojim ja,još je dva puta trebalo naprijed-nazad po pet,pa se onda preusmjeriti na pet puta po tri,kad se on kod trećeg od zacrtanih pet puta naglo preusmjerio na tri.I tako mi idemo tri koraka unatrag,onako u zaletu,zapravo,on ide unatrag,ja idem za njim,treba stati još dva u nizu,kad on kod trećeg naglo stane i krene naprijed prema meni.A ja u zaletu i muci da ga slijedim ne uspjevam stati,proletjela sam mimo njega,njega zaokrenula,poletio je on za mnom,noge su se saplele,i njegove i moje,a smo se zaokrenuli ko vrtuljci i završili na i ispod trosjeda.Mislim,neki djelovi tijela su bili na trosjedu,a neki na parketu.Meni je na parketu bila glava.Noge nisu.Nisu bile ni na trosjedu.Noge su mi bile u zraku,a na trosjedu mi je bila jedna ruka.Druga je bila isto na parketu.A on je bio isto posvugdje.Kaj,nije to nikaj strašnoga,jel,malo se saplesti.Ustali smo mi brzo.Ako vrijeme gledamo relativno.Ajmo dalje.Već je počela svirati i druga pjesma.Stali mi na početni položaj i ajde ispočetka.Šta da velim,krenulo nas.Krenulo nas toliko da smo se počeli i vrtjeti.Ukrug.E,to je već bilo nešto.Smislio on novu taktiku.Stoji on u stavu mirno,jedna ruka iza leđa,onako,priljubljena uz križa,bog te poljubio,ko da je crnogorac,mene pustio,a drugom iznad moje glave kažiprstom vrti u krug.To se ja moram vrtjeti ispred njega.Sama.I ja se vrtjela.Dok vrti uljevo,ja se vrtim uljevo.Skužio valjda da se meni počelo vrtjeti u glavi, pa opet mijenjao taktiku.Pa počeo vrtjeti prstom malo uljevo,malo udesno,a tako se i ja vrtjela ispred njega.A onda opet virtuoznost na djelu.Počeo čovjek vrtjeti prstom iznad svoje glave.Gledam ja u čudu,kaj pa je sad ovo-ajde mala,sada se treba vrtjeti oko njega.I ošla ja u smjeru oko njega,napravila par krugova,kad li se smjer prsta promjenio.U drugu stranu curo,u drugu stranu.I opet ja u drugu stranu pošla.Išlo to njemu dobro,i bilo bi to jednostavno za odraditi da nago nije poželio postati koreograf.Pa mi počeo vrtjeti malo iznad svoje glave,malo iznad moje.Pa se ja vrtjela čas uljevo ispred njega,čas udesno oko njega.Bem ti vtrenje.Toliko se nisam izvrtjela sama sa sobom u cijeloj svojoj plesačkoj krijeri.Više i nisam brojila pjesme koliko sam ih se izvrtjela.Daj me već čovječe primi,daj tu ruku,ispruži je makar do kraja tak da mi se istegnu zglobovi i u laktu i u šaci i u ramenu,ali vrtjeti se zbilja više nisam mogla.Idemo mi opet na pet puta pet i pet puta tri,bar da do daha dođem,a ako mi se i zglobovi na nogama istegnu,bar ću dobiti malo na visini,ne bum više stošezdesetjedani pol,možda doguram na stošezdesetdva.Fiksno.Visine,mislim.
A jesam se naplesala tog nedjeljnog popodneva.Plesali smo puna četiri sata.N-E-P-R-E-S-T-A-N-O.Ma,umeđuvremenu su zaplesali i muž i rođaka.Velim ja mome plesaču,ajd sad malo ti sa svojom ženom.Nema šanse.Oće on sa mnom.Pa ja plesala,a šta ću ak ga veseli.Uživjela se ja.Ubacila u igru.Prilagodila.Dali mi umeđuvremenu još jednu čašu nečega,mineralka nije bila jer znam sigurno da mineralna na mene takavo djelovanje nema,i meni bilo lijepo.Kakvi god koraci bili,pasalo mi.I išlo.Kud ćeš bolje.
Jao,jao,jao,pobjegla mi penzionerska.Drugi puta.
