Dogodovštine iz naših života

[MUHA]

Jo, :icon_pray::icon_pray:
Ali da je onaj trgovac znal da ti tak razmišljaš nebi ti nju za te pare dobila :icon_rofl::icon_rofl:

Dragom bogu svejedno ali ja bi rado iz te kužine kapučino popil

 

[johabica]

Pa ako je tako,onda biraj - oćeš da ti kapučino platim u Gudovcu na sajmu ili da ga doma u kuhinji skuham i tam ti ga donesem.hi):hi):hi):

Kaj da ti reknem - gorki je kapučino skuhan za tako visoku cijenu,ali sam doskočila toj gorčini-stavim žličicu šečera više,i sve ok.Osim toga,usput odmah uživam i u slatkom životu.:cool2:

 

[Bučo]

Johabice meni je drago da si ti uspijela smanjit cifru za kuhinju i da si bas tu zeljela i drago mi je da si imala tolke pare nisam ja mislio nista lose ili da mislim da si glupa sta se rasipas parama ja sam samo reko svoje misljenje ja da imam te pare ja ih nebi dao!!

 

[johabica]

Bučo,u tvojim godinama ne bih ni ja,ali onda čovijek shvati da ponekada treba razmišljati srcem a ne mozgom,a

"Kad srce kaže da
ti se samo nasmiješi
i ne brini
jer ja imam ljubav za sve,
Kad srce kaže da,
vjeruj srce ne griješi...."

hi):hi):hi):hi):hi):hi):hi):

 

[Bučo]

Morat cu ja opet onda vratit u goste mozda me ta dobra fensi kuhinja okrene da drugacije pocnem razmisljat::

 

[johabica]

O matere mu,pa tek mi sada palo na pamet-pa ti si vidio moju kuhinjicu,jedan dio,i drugo,no i kaj me onda tako pereš-pa vidio si da kod mene nema nikakvog vidljivog luksuza,samo smireni topli dom.Jel?Netko drugi na mome mjestu bi tu još o-ho-ho toga potrpao.hi):hi):hi):

 

[vlč.puknuti]

Hočel se meni dogoditi navihanke , napokon.
PA da i ja imam o čem pisat

 

[johabica]

A šta bi ti, da se one dogode tebi ili ti njima?

A ja sam mislila da tebi više sjedaju vile.Ili kako ono bješe,e sada se baš ne mogu sjetiti,one što oko bazena leže na ležaljkama u toplesu.Ah,da,nimfe.

 

[vlč.puknuti]

Ma jok nimfe , nijh ti se ja bojim jako .

 

[johabica]

Mislim ja jučer nešto-tako malo pravila analize,sređivala,pospremala dojmove proteklog vremena-a šta ćeš drugo očekivati od jedne djevice pa horoskopu,jel,(a zašto ja onda ne vjerujem u horoskope???),nego da rasčlanjuje,secira i sprema-kako život mene voli.Život.Ili nešto.Ili netko.Ma što god bilo i tko god da bio ne mogu a da ne mislim da je tako.Il me se samo boje uzet tamo gore,ili dolje,gdje god da ošla poslije ovdje.Ma je,mora da je tako,jer ovakvu kakva jesam valjda me se boje tamo gdje se ide nakon.Neće posla imati prije nego stvarno treba,misle valjda,bude im dosta bacakati se samnom kada će zbilja morati da me prime.Ili gore ili dolje.Pa je.Eto,zašto na primjer ja ostala tu gdje jesam kada sam recimo ono sa traktorom,onim našim ursusom bez kabine,onim,ma ebo ga da ga ebo i Ursusa,što tako skakuče po poljskim putevima da su mi se sve cice istagnule pa sam morala dvije godine hodati na ajrobik da se to malo sanira i vrati na mjesto.Vozila se ja tako jednog vrućeg ljetnog dana,išla sušiti sijeno,kadli se spremila oluja.Nagrnuli oblaci sa svih strana ko da ih svi vragovi gone,skupili se baš iznad moje glave,i,udri.Em počela kišurina gadno,em grmi,em sijeva,a ja,šta ću,digla okretač,pa doma.Tko normalan po kiši sijeno suši,jel.Bilo to blizu sela,brzo sam ja stigla do glavne ulice,munje paraju nebo,nebo tutnji,po meni lije,ali,neka,pet minuta,i ja sam kući.I tako meni svejedno,ne sekiram se ja,osim što ne vidim dobro od sve te vodurine-kadli odjednom nešto grune ko da avionska bomba eksplodirala kraj mene,a agacija kraj ceste uz koju sam upravo prolazila pretrgne se na pola i krošnja joj se strovali na zemljicu.A meni ništa.Neće me.Hm.Čudno,zar ne?Ili recimo,kada se ono šleper zabio u mene,spljoštio mi kombi,sav jadan se nagužvao,ja tresnula glavom,nogama,grudima i vratom,jest da sam bila tri tjedna u koloru ko slika najboljeg impresioniste,ali opet-živa.I kada sam ono udarila u auto ispred sebe,pa mi se zamračilo pred očima,i kad se konačno svijetlost vratila,je da su cice dobile indigo plavu boju-ali meni opet-ništa.Ma me čuvalo i kada sam zaspala za volanom kamiona,e,vozila ja tako ,išla na Zelenu,i bilo još petnaestak minuta vožnje kada začujem ja neko grebanje i struganje.Otvorim oči,A to ja u branicima autoputa,trgnem volan naglo lijevo,kamion se zanese,nagne,zapleše,malo se odvijugalo,poravnalo,ja se razbudila ko nakon dvodnevnog cijelodnevnog spavanja,i vozila dalje.Ništa.I tu me pustilo.Ma je mene pustilo i kada smo se tim kamionom prevrnuli u jarak,metar i pol ispod razine asfalta,vozio muž,idiot mu naletio,pa da izbjegne,mi završili dolje.Pustilo tu,hvala Bogu i njega.Ma puštalo tako mene još par puta,neće me.A nije me htijelo niti nakon poroda kada su liječnici napravili traljavo svoje,pa ja izgubila krvi ko kada ubiješ vola,tlak mi bio sedamdeset sa četrdeset,pa kada me nisu mogli probuditi i shvatili što je i kako je a su me napikali injekcijama,nafiksali sa šest flaša fiziološke i tri krvi..više se ne sjećam kojim redom,jer mi se pred očima načisto crnilo.Prvoga dana.Drugi dan ja već bila ko cura.Eto me neće,pa neće.Ma nije mene htjelo ni kada sam kao mala tresnula sa pet metara visine,voljela sam se ja penjati po stablima,imala sam krasnu igru-odeš na vrh visoke mlade johe,primiš se objim rukama za vrh i skočiš.I dođeš do zemlje..pa je pustiš.Ona poleti uvis,a ti isponova.Pa se ja jednom prešla.Popela se na vrbu.I isto tako skočila.A vrba pukla,,ja tresnula na leđa,udahnuti nisam mogla.a niti se pomaknuti pet minuta.I danas se sjećam kolko je boljelo.Ali,opet ništa.Ostavilo me.Vidjeli valjda da problemi samnom od malena,pa me neće.A ni kada sam ono u bolnici završila na deset dana.,isto me nije htjelo. Namjerno,sto posto.Jer kako inače objasniti to.A bilo to ovako-radili mi nešto,odradili,a meni nešto već od početka nije bilo dobro.Pa na kraju ja otišla u sobu malo prileči i zatvorila za sobom vrata.Došo poslije moj sin,bio dječačić,mislim da još niti u vrtić nije išao,valjda mu falila mama.A meni već bilo tolko loše da govoriti nisam imala snage.Pa sam ga poslala van.Ostavilo dijete vrata malo odškrinuta.Prolazilo tako vrijeme,vidjela ja da vrag odnio šalu,htjela ustati i tražiti pomoć,ali jok.Bol me paralizirala na mjestu,pokret jedan nisam mogla napraviti.A onda sam vidjela baku da prolazi kraj vratiju.Pa sam je pozvala.Mislima.Jer glas nije izašao.Progovoriti nisam mogla.Ali valjda baka osjetila nešto,pa se vratila.Pogledala me i odmah otrčala.Pozvali hitnu,e,ako onda nisam od bola umrla dok su me pomicali,nikada neću.Mislim,od bola.Jurila hitna cestom,liječnik mi skroz držao ruku,prste nije skidao sa moje kucavice,i stalno me nešto zapitkivao i govorio - ne spavati,ne spavati.A drž ti otvorene oči ako samo propadaš u nekakvu provaliju i sve ti se crni oko tebe.Jurili samnom hodnicima,jurili samnom u operacijsku,sve trčeči,sve zbog jedne EU sa rupturom dijagnoze zbog koje se odlazi ako se u par sati ne stigne u operacijsku,a ja eto stigla očito ne pet minuta prije dvanaest nego pet sekundi,počeli bez jednog liječnika koji nije mogao tolko brzo stići kolko je hitno bilo,dalje se ne sjećam jer sam nakon odbrojanih sedam od deset do jedan potonula.Pa su me poslije,dok sam se probudila na intezivnoj došli vidjeti svi sa odjela,od spremačica do liječnika,i svi pitali isto-gdje je ona što joj duša bila na jeziku.Pa sjeli uz mene,pa me gledali,pa me po kosi gladili.Ali meni valjda nešto čvrsto usta zatvorilo,pa je puštalo nije,tako ti je to kada te netko ili nešto neće,ili si tolko zločest da te neće,ili te se boji da mu ne iskvariš raju tamo gore ili dolje,svejedno,ali šta da reknem,ja bih ipak da me ne žele tamo gore nego da me ne žele tamo dolje,je ja zimu ne podnosim,ali vrućinu podnosim još manje ,a klimu u kući nemam,pa da još u vječnosti završim neklimatizirano bilo bi zaista previše.Uostalom,tako zločesta baš i nisam da bih kada dođe vrijeme to zavrijedila, otič dolje,jel?

 

[Bučo]

@johabice zaboravio ja sve moram opet navratit da se prisjetimgiggle):giggle):

 

[ajkula]

johabice za ovo sve rečeno ima logično riješenje,vi žene ste općenito kao mačke,imate devet života i uvijek se dočekate na noge ali ono najbitnije ja da imate oštre panđe za obranugiggle):giggle):,jedan moj pokojni susjed je uvijek govorio da ne treba sreću iskušavati,on osobno totalno smrskao 6-7 auta,padao sa raznih visina i na kraju ga sjebo jedan obični ugrušak u krvotoku,osobno sam nekoliko puta bio blizu gustog ali eto još uvijek u komadu,najbolje je bilo kad sam stao na žlicu od M-75,dobro što je osigurač bi nutri,vidiš kako zaštita spašava glavu:icon_pidu::icon_pidu:

 

[Bučo]

@ajkula znas da je baba uspijela vraga zeznut da nebi uspijela par nezgodica u zivotu:icon_mrgreen::icon_mrgreen:

 

[ajkula]

a ima i ona da je žensko tri dana starije od vraga,

 

[Bučo]

ima i ona da je ispala vragu iz torbe

 

[johabica]

Lopovi jedni,a ne bi možda rekli-mila, draga, anđeli je čuvaju,ha,to ne,ali coprije razne bi mi se nakalemile,jel?:icon_hang::icon_hang::icon_hang:

 

[Bučo]

Mi tebi nakalemili copri a ko se izvuce od svih nedaca::

 

[johabica]

Imam talenta,jel.Kada je Bog dijelio ljepotu,ja imala posla pa stigla zadnja,pa mu ponestalo.Pa ja otrčala u red gdje dijelio pamet,ali i tamo bila zadnja,pa ponestalo.E,onda sam ja razmislila i razradila taktiku.Red za uspješnost sam preskočila,jer i tamo već bio podugačak,pa sam ošla odmah u red za talente.I stala prva.Samo sam se malo prešla-stala u onaj za bedastoće.A me nadjelio za tri života.:icon_redface::icon_redface::icon_redface:

 

[ajkula]

Lopovi jedni,a ne bi možda rekli-mila, draga, anđeli je čuvaju,ha,to ne,ali coprije razne bi mi se nakalemile,jel?:icon_hang::icon_hang::icon_hang:

Možda bi i mi rekli puno pohvala i komplimenata ali dobro znamo što se je prodavalo prije u temi ponuda,lako za buču,on je sportski tip pa može bježati ako se zapuca a meni noge kratke,kilograma puno viška ,meni ostaje opcija ili se braniti ili pokušati pobjeći,kako je govorio moj zapovjednik napad je najbolja odbrana:cool2::cool2::cool2::icon_kidra::icon_kidra:

 

[johabica]

E @ajkula,sad si totalno pogriješil.Stvari ti stoje ovako-i ja i moj muž smo u godinama kada pomalo pritišće taština-Mome mužu bi sada godilo da ima ženu koja lijepo izgleda kako bi se mogao prenemagati pred onima čije više ne izgledaju dobro.To ti je muška taština.Ak bi mi se još i divilo....
A ja,u godinama koje imam-ma svaka je pohvala dobrodošla,kompliment ne može škoditi bio on i lažni.To ti je ženska sujeta.A šta tebe košta lijepa riječ,ništa,a nas jadnike razveseli.hi):hi):hi)::icon_lol::icon_lol::icon_lol: