Ajd da nešto reknemo o mome godišnjem od tri dana prije nego opet završim u plasteniku-ma moram paprike nabrati,a šta ćeš,živi se od toga,mora se,nije da se hoće,a i hoće se,ja bila snaha deset godina,kravu prvi puta muzla sa sedam,krave sama upregla u kola i u polje išla za mamom sa osam,pa mi nekako logično bilo da se radi,a i ko snahu me učili da ak se ne radi da si vucibatina,bitanga,niš koristi ,ma mogla bih i neke epitete pobrojati,ali shvatilo se valjda kakav mi svjetonazor ugradili,jel.Bem ti svjetonazor da ti bem.Sve mi se čini da je tu nešto iskrivljeno.Nema veze,ajmo mi dalje.Kolko se samo tih tri dana odgađalo,Bogu za plakati,nikako da se spremi i ode,uvijek nešto iskrslo,a onda odluka pala u trenu-ajmo.I mi ošli.Pobacala ja u torbu malo veša,haljinicu,kupače,ošla kupit poklone za prijatelje,bez viška prtljage,minimalista sam postala načisto-ništa mi ne treba,svukuda kuda ideš imaš sve što ti treba,jedino što je bitno je imati novčanik sasobom i papiriče unutra.Pa se ja toga i držala.I tako mi lijepo ustali u dva ujutro,potrpali to malo stvari,dvije putne male-jel rekoh da sam minimalista-rekoh-jedna meni,jedna mužu,poklone ,e bome su pokloni zauzeli više mjesta nego sve ostalo-zašta pokloni?,pa za prijatelje,imamo mi tih nekoliko razbacanih po obali,ma bi ih se našlo i više da se stiglo sve ih obići,ali bude drugi puta,neka ih,doći će na red i oni,pa sjeli u auto,pa po gasu.E,taj moj muž-šofer on da ti pamet stane,vozi on bez problema- a sam ga poslala popodne na spavanje da dođe k sebi i da odradi furu kako Bog zapovjeda-a to je tako da ja ostanem suvozač cijelim putem,ugodnije je to,je ugodnije je,ali ima to svoju cijenu.Jer deviza je moga muža da klima u autu mora biti onako kako šoferu paše,a ne suvozaču,a šoferu je u tri izjutra pasalo dvaestidva.Da mu se nespava.Bem ti dvaestidva.Na dvaestidva u tri ujutro imaš osjećaj da te koze ližu po golim rukama i nogama,sve ti se ježi i diže. Hvala Bogu da sam ja obrijala dlake na nogama dan prije pa mi se dizati nije imalo što,a i žensko sam,pa,jel,a kako je on sa dizanjem stajao,neznam,provjeravala nisam,a i imao je duge hlače pa nisam mogla vidjeti.Dlake,naravno.Na nogama,naravno.Ne odmah misliti na prostote.Inače sam ja veoma bistra,i već na pola puta,tamo negdje blizu Macole je meni palo na pamet da bih mogla na gole ruke obuči onu vesticu dugih rukava i prestati drhtati i ježiti se i u mislima izgovarati riječi dostojne za ispovjedaonicu na račun klime i imbecila koji ju izumi i i onog kom je palo na pamet ugraditi ju u auto.A takve iste i par sličnih sam izgovorila i kod Macole u šeset ujutro kada sam dok sam pila kapučino digla glavu i pogledala u prozor i shvatila odakle i zašto tu isto puše ko i moja klima-netko je komplet skinuo gornji prozor,pa me isto koze lizale i isto mi se sve diglo. Spustio me račun kada sam shvatila da kapučino nije ništa skuplji kod njega nego kod nas doma,pa sam konobarici u ime oduševljena ostavila tih šest kuna povrata,nek cura sakupi za pošteni mercedes prije nego dođe do penzije.
Joj,što da velim,vozili se mi po staroj cesti,ima već par godinica kako nismo,ne računam ono prije dvije kada jesmo,volim ja uvijek zvjerati naokolo,diviti se ljepotama lijepe naše,i stigli konačno do Omiša.Jel sam rekla da smo stali u Primoštenu-tek da virnemo i evociramo nešto iz minulih dana,a stali samo na tren i u Splitu,bolje da nismo,jer reko meni Miro-aaaaaaaa,kolko te ima,pa šta radiš,kako šta radim ubio te Bog,pa šta ti misliš, tih deset kila viška od prije deset godina odkako si me vidio je nešto?to je tek kila na svaku,a kila je ništa, i tko je vidio pošteno žensko sa šezdesetipet,kila naravno,sa pedestidvije,godine,naravno,a kada me vidio zadnji puta,ja imala četerdeset i dvije,godine naravno,i kile smo rekli kolko, nismo?-pa šezdesetipet, pa je to normalan slijed ako računamo da svake godine prođe jedna godina i dobiš jednu kilu.Bem ti logiku Miro nelogičnu,po čemu si ti zaključio da to nije logično?I tako spustio mene Miro na zemlju bolje nego marica nakon koke narkomana,pa mi ošli put Omiša do prijatelja koje nismo vidjeli deset godina.Od svadbe našega sina.Ah što smo se izgrlili,izljubili,ispričali,u dva sata nadoknadili deset godina-a onda put plaže.Da ne muljam puno i ne pričam bajke-da reknem odmah -ja morska vila nisam.U more ja ulazim na nogama tako dugo dok se sva ne potopim,a kako mi se more penje,tako se ja na nožne prste dižem i sva se ježim i kostriješim,skupim se i zgurim sve dok se potpuno ne smočim,a to traje.Tko izmisli more,bem ga blentavog, i to oduševljenje morem.Nema tu uživancije,no,priznajem,kada jednom uđem do kraja,onda je već dobro, prilagodljiva sam ja,plivam leđno,ali samo tamo gdje nogama mogu dotaknuti dno,prsno nema šanse,ulazi mi voda i u oči,i u nos i u usta,pola bih mora popila(e,to se baš lijepo nadopunjuje,kada uđem,razina se mora digne za pola-to zahvaljujuči onih deset kila viška koje je Miro konstatirao,iako ja odgovorno tvrdim da viška nikakvoga nema- kada otvorim usta,pola popijem,pa razina zapravo ostaje ista i ne primjeti se naravno da sam ja ušla),a moraš misliti i na druge kupače,neće se ljudi valjda kupati na suhom,pa ja radije plivam leđno.Zašto me ovo -leđno-sada podsjetilo na krepanu ribu? A ja žvahna ko princeza na zrnu graška.Kada je žulja.Grašak,mislim. Pa se backa,pa se namješta i premješta svuda naokolo.
Posjetili mi i moga novoga prijatelja,u Kaštel Kambelovcu.Ljudi moji,ja mu tri brancina izjela.TRI.Ma ajd,imam opravdanje.Tri brancina imaju tri glave,a ja glave ne jedem,pa to onda ispada kao da sam izjela dva.a to je već ljepše za čuti i primjerenije za gosta koji baš i ne bi trebao iskorištavati gostoljubivost.Jelte?A smokve sam pojela sve.Brojkama i slovima-sve.Mislim da me više neće zvati u goste.Hi,hi.A smo posjetili i staroooog prijatelja u Trogiru,e,o njemu sada neću ništa,on zaslužuje posebnu priču,jer ono,kako smo se mi upoznali vrijedi da se rekne.Pa ću reći sutra.Ili koji dan.Valjda neću zaboraviti.Ma neću.
E,a onda smo završili u Zadru.Bilo to u petak.Pa ošli tamo negdje u Posedarje,na obalu,neko mjestašce sa marinom,a koje je tamo nema,jel-rekli meni da preko mora gledam u Malu Paklenicu.Ja im vjerujem,iako lakovjerna nisam.Naivna ponekada jesam,ali to sa ovime nema nikakve veze.Uzeli tamo neki apartman za preko noći,jesam rekla da smo silom prilike jednu noć morali prespavati kod prijatelja,a zaklela sam se da neću nikoga opterečivati,ali u Trogiru niti u Okrugu nismo uspjeli naći ništa slobodnoga,niti apartman niti sobu, pa smo kapitulirati morali-a i ovdje soba nije bilo,a apartman meni ne treba,kuhati ja na odmoru nemam namjere,ma niti apartmana nije bilo,nego nam konobarica u hotelu iznajmila svoj ,a gdje je ona spavala,pojma nemam,nama dobro došlo.Tamo u nekom restoranu gdje cijena ne prati ono što viri iz sredine tanjura se lijepo najeli,a najeli se samo zato što nam kćer dan ranije kod njih rezrvirala stol pa onda ne gledaš na to oćeš li se najest nego ti zadovoljstovo radi to što si uopće dobio mogučnost pojest,Kod njih.Ma bi oni šipak bili tako razvikani i cijenjeni da hrane međimurce.Sa onim što na tanjuru nude.Bem mu mater,što se nisam sjetila naočale staviti kada sam jela,ne sunčane,već je večer bila,ove što imam kada sam za tastaturom,dioptrija 2+.Tanjur bi sigurno bio puniji.Hm.Ideja za iskoristiti drugi puta.Vidiš što mi odmor radi-sve mi se opusti i ne reagiram na vrijeme,paljenje ko na albanske sviječice,nije to za mene,ajmo,na posao,paprike zovu,brati treba...
Šteta.a kolko bi još toga mogla reći.A bila samo tri dana......